a trinina djeca će jednog dana zarađivat za tvoju penziju, tako da...Deaedi prvotno napisa
Pa naravno, usput podigni i dječji doplatak, i ovaj mjesec sam ti ga zaradila.
 |
|||
|
|
|||
a trinina djeca će jednog dana zarađivat za tvoju penziju, tako da...Pa naravno, usput podigni i dječji doplatak, i ovaj mjesec sam ti ga zaradila.
Deaedi, stvarno dosta! Na ovom forumu stvarno nema mjesta ovakvoj komunikaciji!Pa naravno, usput podigni i dječji doplatak, i ovaj mjesec sam ti ga zaradila.
he..te, šta je sad ovo, vi imate neka otvorena bojišta odnekud?Pa naravno, usput podigni i dječji doplatak, i ovaj mjesec sam ti ga zaradila.
Mi ne primamo dječji doplatak, naravno, ne bi mi bilo drago da zadovoljavam uvjete za njegovo primanje, to bi značilo da su nam prihodi baš niski.
A zar nisu ti doplatci neka mizerija, teško da će se s tim dijete nešto pomoći.
(i rado ću zaraditi i za dječje doplatke, neka meni zdravlja, i posla, radije za dječje doplatke nego za kojekakve gluposti na koje se troši novac iz državne riznice)
Zahvaljujem na opomeni.Deaedi, stvarno dosta! Na ovom forumu stvarno nema mjesta ovakvoj komunikaciji!
Voljela bi samo da mi se objasni u čemu je problem? Pa zar se socijalna davanja ne financiraju iz poreza na plaće zaposlenih?
Aj, deaedi, ne budi smiješna. Naravno da se financiraju. Ali ne možeš sad hodočastiti po bolnicama i reći bolesnima- samo se vi izležavajte, opet sam vam uplatila za zdravstveno.
Samo da stavim jedanza Beti3, Anni4, NenuJ, Lut... Sve ste lijepo tako lijepo rekle
I ja bih još bebica
Posljednje uređivanje od pikula : 25.10.2012. at 16:49
Pa, ja ne vidim nikakv problem u tome da svi zaposleni, pa među nima i daedi uplaćuju porez državi koja onda to proslijeđuje u socijalna davanja za dječji doplatak svim koji imaju pravo na njega, meni. Nisam imala problem s tim ni kad sam imala samo jedno dijete i ja tako nekoj drugoj djeci osiguravala dječji doplatak. I mislim da sam zasada u debelom minusu, onon koliko sam dala državi i koliko je država dala meni. I najtužnije je zapravo da se ljudi zbog neslaganja s politikom države osjećaju pozvanima osuđivati broj djece nekog drugog. Dječji doplatak je pravo djeteta čiji roditelji ne zarađuju dovoljno po standardu države, ne njihovom osobnom standardu. Prošle godine mi nismo primali doplatak, a imali smo pravo na njega, jer nam nije falilo novca a meni se nije dalo priklupljat sve one papire. Sad sam se na žalost nekih, opametila pa primam dječji i stavljam im ga na stambenu štednju. Mislim da se nitko nem zašto na mene ljutiti što doplatak tako koristim već radije zapitati kako to mi, kad su nam primanja takva, ne trošimo taj dječji na svakodnevni život.
Pa jest, u pravu si, to je zaista pravo pitanje. (samo zaista nije za ovu temu i nema veze sa njom)
Ja ne znam kolike bi plaće muža i žene trebale biti da podignu kuću bez kredita, dajte mi objasnite, može i na pp (zbilja sam znatiželjna, ne podbadam).
Što se tiče teme, nekako mi se čini da se i dalje smatra nepotrebnim imanje više djece. Mene ljudi često kad kažem da mislim imati još jedno pitaju pa zašto? A imam ih samo 3.
Joj, matrina stvar ti je vrlo jednostavna, moraju imati plaće dovoljno velike, a troškove dovoljno male da svaki mjesec stave određenu svotu sa strane. I da tako štede koliko je potrebno da izgrade kuću. Ljudi koji tako štede nemaju za štošta što običan siromašan puk ima... cigarete, kavicu s prijateljicama, rođendan u igraonici, parket na podu...
Ja recimo nisam imala porodiljni s prvim, nisam nikad tražila naknadu za bolovanje iako imam na nju pravo radije sam tonula u minuse i rezala koješta na svoju/našu štetu. Svejedno ništa nam ne fali i puno puno ljepih stvari nam dođe u život i mimo prihoda. Od odjeće i opreme do koječeg, i trudimo se nastavljati ciklus.
Posljednje uređivanje od pikula : 25.10.2012. at 16:59
Meni nikad financije nisu igrale ulogu u odlučivanju o broju djece, a i dobiti broj djece koji sam želila, mi je jako pomogao Onaj gore da ih uopće dobijem.
Sjećam se da su nas u obitelji pitali, pa hoćemo li moći financijski, a ja sam si mislila pa ako smo sposobni izboriti se s našom birokracijom, sposobni smo i zaraditi dovoljno novaca.
I kad ih gledam koliko im je lijepo skupa, koliko se vole, koliko kukaju kad netko fali, (nedavno je mlađi dobio mali čokoladni bombon jer je prije pojeo ručak, i koliko god voli slatko (a ja rijeto dajem neki slatkiš iz drugih razloga) podjelio ga je s bratom. To su oni trenuci koji te napune, pa te niti malo ne dira kad sebi nešto ne možeš priuštiti, jer si si ustvari priuštio najljepše moguće na svijetu, još jedno malo biće koje gledaš kako raste i dijeli jedini bombon s bratom.
I ja sam ostala. Ne želim znati.
Mi imamo kredit.Ja ne znam kolike bi plaće muža i žene trebale biti da podignu kuću bez kredita, dajte mi objasnite, može i na pp (zbilja sam znatiželjna, ne podbadam)
Nagađam, ogrooomne, kad gledam koliko samo hrana košta. Ali ne znam zapravo.
Prošle godine mi nismo primali doplatak, a imali smo pravo na njega, jer nam nije falilo novca a meni se nije dalo priklupljat sve one papire. Sad sam se na žalost nekih, opametila pa primam dječji i stavljam im ga na stambenu štednju. Mislim da se nitko nem zašto na mene ljutiti što doplatak tako koristim već radije zapitati kako to mi, kad su nam primanja takva, ne trošimo taj dječji na svakodnevni život.I ja sam ostalaPa jest, u pravu si, to je zaista pravo pitanje. (samo zaista nije za ovu temu i nema veze sa njom)
Joj, cure, djeca su mi sita, obučena u za njih kupljene cipele i odjevena u robu koju razmjenjujem u krugu prijateljica, stariji ide na dvije aktivnosti a maleni su premali (2 i 3 godine), ono da nas vidite u gradu ne biste znali da smo mi oni koji primaju doplatak. Muž radi, ja na porodiljnom.
To je 1.663 kune mjesečno po članu kućanstva, odnosno, treba imati ispod toga.Pravo na doplatak za djecu stječe korisnik ako mu ukupni dohodak, ostvaren u prethodnoj kalendarskoj godini, po članu kućanstva mjesečno ne prelazi 50% proračunske osnovice.
Proračunska osnovica za 2012. godinu iznosi 3.326,00 kn.
Ako vas je petoro, to je ispod 8.315. Nije problem imati manje od toga, ništa lakše, nego je problem kako sve to poplaćati i još ostavljati na stranu. Onda očito imate sve sređeno bez kredita, da otplaćuješ kredit samo od 3 tisuće, kako bi se vas petoro prehranilo i platili režije s 5 tisuća ili manje?
Ono, mozgam, ja jedva ubacim i u kasicu prasicu.
Ispričavam se, ne trebaš mi ništa objašnjavati, svatko ima svoja područja štednje i potrošnje. Sjetila sam
se da koliko god negdje šparam (puno rabljenog, puno toga radimo sami), toliko drugdje sipam (MM puši,stalno nešto feštamo, điramo tamo-amo, to bih mogla ostavljati, ali ne želim, tako da...tnx, uši po glavi)
prebrajanje broja djece u državi koja odumire mi je smiješno.
za 50 godina će nas bit jedva 1 000 000
Mi nemamo kredit na stan. Ni na auto.
Kupili smo ih prije nego sto samo dobili vise djece i onda ih uz malo srece i snalazljivosti, te u povoljnom trenutku mjenjali za vece.
Tako da nam place ostanu za rezije i ostale potrebe. Financiski nam ne pomaze nitko, bake uskoce sa kratkotrajnom pozajmicom ako bas u tom trenutku nesto hitno iskoci, ali to je sve. Ne pijemo, pe pijemo kavu, ne pusimo tako da i tu dosta ustedimo. Na hrani ne stedimo, nema smisla. Odjecu nose jedan od drugoga, normalno ono sto je u super stanju, ne hodaju podrapani i ofucani. Mada mislim da se i nova odjeca moze dosta povoljno kupiti, cesto budu kojekakve akcije i popusti.
good point, bettya trinina djeca će jednog dana zarađivat za tvoju penziju, tako da...
Deaedi što se tebe tiče najbolje brate da niko ne rađa i ne živi
mislim, stvarno ne moraju svi imati jednake stavove ali ti si svojim režanjem na neistomišljenike i kućanice pretjerala
stalno ti je na umu koliko si ti uplatila vamo, koliko tamo, što ko od tvojih novaca uživa
Ako kojim sl. pitaš konkretno mene; teško mi je to pretvoriti u današnji novac, budući da smo kuću izgradili davne 1995.-te i na snazi su bile megapopularne Dojč Marke. Okvirno, štedljivi smo oduvijek, a da sad imate svako plaću od 2 tisuće eura vjerujem da bi kroz par godina ipak nešto uspjeli uštedjeti, zar ne? Mm i ja smo počeli štedjeti davno prije nego smo uopće pomislili imati dijete.
2000 eura /po osobi je plaća koju (kad bolje razmislim) nitko od naših prijatelja nema. Mislim to je 30000 kuna mjesečno i da od toga se sigurno može uštedjeti, ali to je cca 6 mjesečnih prosječnih plaća.
Htjela sam napisati da se od 30000 kuna mjesečno može uštedjeti, a od možda 10000 zajedno teško. Ali te novce rijetko tko ima mjesečno na raspolaganju.
Posljednje uređivanje od Zara1 : 25.10.2012. at 19:35
prije nego odgovorim na ovu hrpu šokiranih postova, jeli itko PROČITAO da to govori MBM i njegova brača iz "velike obitelji", ne ja, da je meni osobno sasvim svejedno, bilo mi je važno samo u onom dijelu našeg ljubovanja u kojem smo dijelili sobu s njegova dva brata.... da su to kukanja moje ex. svekrve da nije za dicu imala ništa i kako je lipo šta smo mi kao dica imali jer nas je bilo manje???
di ste vi u kontekstu izvukli to kao moje mišljenje i zašto je tako teško prihvatiti viđenje jednog djeteta koje je odraslo u takvoj okolini??? zar stvarno moraju svi bit sretni, pa svaka obitelj je na svoj način, i to sam napisala, bez obzira na broj članova.
i ne priča se samo o materijalnom, pisalo je i o obvezama nametnutim 12ogodišnjaku i 12ogodišnjakinji kojoj se nije dalo kuhati i čuvati mlađu braću, dok smo se mi prijateljice bezbrižno igrale..i MBM kojem se nije dalo vodit vanka mlađeg brata dok su mu izlasci i curice bile na pameti.... i zašto vas to toliko pogađa kad očito svi ovde koji imaju više dice imaju i uvjete za njih, vremena, i sva se ta dica vole.... možda ja jednostavno nisam imala priliku upoznati takve obitelji, nego samo ovu drugu stranu.... zato ste tu da opovrgnete, a ne da napadate... ne kužim .... a sad idem čitat
ne baš obrnuto sam pomislila, blago se obiteljima s puno djece jer IMAJU dovoljno za sve..... a i napisala sam tako, da mi je drago kako se u drugim djelovima Hrvatske ipak pokreče na bolje, da se ima dovoljno i da velika večina mojih prijatelja iza 30 ima 1, ili jedva 2, kredite, male stanove, jednu plaču...itd...ponavljam se
S druge strane, evo stereotipa da su obitelji s 3 i više djece redovito siromašne
ja imam sestru i dva brata, znači četvero nas je. ja i sestra smo si najbolje prijateljice! i svi se volimo i slažemo i baš smo si bliski.
bilo je i teških vremena (financijski), nismo imali sve najnovije niti smo išli na putovanja, niti kupovali slatkiše svaki dan..
sestra i ja smo spavale zajedno u bračnom krevetu do moje mature
ništa mi nije falilo, čak sam zahvalna na tome jer danas ne bih bila ovo što jesam da nije bilo toga. nikad nisam bila ni gladna ni gola, moji su nam uvijek pokušavali dati najviše što su mogli. a i mi smo razumjeli da ne možemo imati baš sve kao druga djeca.
i naravno da mi je nekad bilo žao! ali kad pogledam koliko sam iz toga dobila i naučila, naučila sam si prekrajati odjeću, štediti, biti kreativna, naučila sam se što je važno a što ne.
i naučila sam se da ljubav nisu igračke ni markirana roba, mobiteli, veliki džeparac ili pun ormar slatkiša! djeci to na kraju ni nije važno..
naučila sam da nije bitno dati djetetu baš sve što želi, nego sve što treba. to želim naučiti i svoje dijete..
tako je barem kod mene bilo.
eto, na kraju još nisam saznala, što je presudilo u odluci na veći broj djece, nemam nikakve predrasude, zanima me kako funkcionirate s čuvanjem, stariji čuvaju mlađe, uskaču bake i dide ili mame ne rade.... kako imat posao i recimo 2 diteta u vrtiću, 3 školarca...što kad se razboli svako malo jedno od njih, kako vam poslodavci na to gledaju, ja bi jako brzo dobila otkaz sada di sam radila (zadnja 3 posla, dok sam radila privatno doma nije bio problem), da li je moguće isfinancirat 5 dice sa samo jednom plačom....
kako ste rješili smještaj.....
sad mi ispada da je jug Hrvatske užasno siromašan jer ja stvarno ne poznam nikog tko ima više od troje, čak evo razmišljam tko iz moje generacije uopće ima troje dice....
jeste imale sve te uvjete za dicu već stvorene, ili ste jednostvano išli na onu- snaci cemo se kad budemo morali.....
nemam apsolutno ništa protiv mnogobrojnih obitelji samo želim shvatiti jeli zaista potrebna tolika logistika za normalno funkcioniranje .... i nemojte se toliko paliti jer ovako je baš ispalo da vidite samo negativne komentare, di uopće nije bilo negative....
i nešto što me najviše zanima, koje su prednosti mnogobrojih obitelji osim one koju moj dida govori otkad je ostao sam, da mu je žao što nije imao više od jednog djeteta jer ono sad ne može biti uz njega 24h na dan, možda bi neko drugo moglo
Prvo da pojasnim mi ne gradimo kuću i ne štedimo za nju, nego jednostavno objašnjavam kako dvoje zaposlenih može izgraditi kuću bez kredita, i ono što ste propustile je da to razdoblje štednje treba traaajati i traaajati. Mi smo se kad smo zbrojili koliko i kako odlučili iseliti iz grada na selo u kuću moje bake, gdje ne plaćamopodstanarstvo, auto nam je 98 godište i trenutno štedimo za noviji, i inače sam štedljiva i u gradu smo navikli na podjednaka primanja plus trošak podstanarstva tako da se meni sad čini iako imamo jedno dijete više i manja primanja zbog porodiljnog da plivamo u parama.. Sve je u oku promatrača..
A odluka o djeci je u mom slučaju uvijek spontana, bez računice s vjerom da s dvije zdrave ruke svoje i dvije muža mi možemo othraniti djecu. Ne brineme to delegiranje obaveza na djecu, ne brine me ni financijska budućnost, jedino što me ponekad brine je nedostatak vremena jedan na jedan. A koje su prednosti... Pa ne znam šta reći, jednostavno takvu obitelj ja sebi želim i svojoj djeci, ono ja sam zadovoljnija iispunjenjija.
nine, uvijek sam govorila da ću imati ili puno, ili nijedno dijete. dugo mi je trebalo da se odlučim na trudnoću i rodila odmah dvojicu, još su bili bebe kad sam poželjela i treće-iako je rođena 4 god kasnije.
i niti u jednom trenutku mi novac nije bio faktor u odluci. da smo bili nešto ekstremno siromašni vjerojatno bi razmišljala i o tome, no nismo bili ni bogati- i mm i ja smo tada bili u prosvjeti.
jedino mi je žao što mi je trebalo dugo vremena da se odlučim krenuti, pa sam sad prestara za četvrto (ne smijem čitati ovakve teme da mi ne padne kakva glupost na pamet
troje djece imam isključivo jer sam ih (i mm, naravno) željela, ne zato jer sam si ih mogla priuštiti ili zato jer mislim da je prednost život u većoj obitelji ili nešto treće.
vidjeti ćeš kad rodiš drugo dijete da stvari nisu tako komplicirane kako se čine iz perspektive jednog djeteta
Nine, evo moj sef u Splitu ima cetvoro djece
Meni je prednost mnogobrojnih obiteljil, vise djece, vise ljubavi, vise veselja, vise smijeha, vjerojatno isto tako i vise tuge, ali sve u svemu, vise zivota. Ali to je sve vrlo osobna odluka. Ja volim djecu, volim biti okruzena njima, i to mi je super, i to me ispunja, i voljela bih ih imati jos. Meni tu broj soba (a definitivno svak ne bi imao svoj sobu, ako ih bude jos), financijska situacija i druge materijalne stvari, nisu neki faktor. Drugacije su mi poslozene vrijednosti u zivotu. Ali jasno mi je i da neko zeli jedno ili dvoje djece, ili da ne zeli nijedno. I jasno mi je da ima djece iz brojnih obitelji kojima je u tim obiteljima bilo grozno, a i djece kojima je u takvim obiteljima bilo super. Moja prijateljica ima jos 4 brace i sestara i oni su svi jako bliski i najbolji su prijatelji i puno si pomazu i to je super. Rodjaka od md ima u jednoj familiji 8 i isto se svi stalno zajedno druze i stalno su na okupu i djeca im zajedno odrastaju i isto im je super. S druge strane ja sam imala samo brata i nas odnos je bio nikakav, a postao samo malo bolji, al tesko da cemo mi ikad biti prijatelji. Hocu reci da ima svega, i da ni velika ni mala obitelj nisu sama po sebi garancija za srecu.
Usput, puno mi je lipo citati ove postove koji opisuju djetinjstvo u velikim obiteljima
meni je bila čudna tišina kad sam se preselila mm-u,jedva sam se navikla
od kad smo počeli pričati o djeci, dakle još prije prve trudnoće, pričali smo o troje. tako smo jednostavno željeli i tako smo se vidjeli u budućnosti.što je presudilo u odluci na veći broj djece
stariji naravno NE čuvaju mlađe, pa ne mogu toliko odgovornost prebaciti na dijete. i MM i ja radimo, 1 baka i 2 djeda isto rade. mogu uskočiti za vikend, ili eventualno ako je neka frka. ali većinu vremena nitko ne uskače, sami se brinemo za svoju djecu.zanima me kako funkcionirate s čuvanjem, stariji čuvaju mlađe, uskaču bake i dide ili mame ne rade....
meni je jedno u školi, jedno u vrtiću, jedno kod tete čuvalice. nisu često bolesni. a imam i dobrog poslodavca.kako imat posao i recimo 2 diteta u vrtiću, 3 školarca...što kad se razboli svako malo jedno od njih, kako vam poslodavci na to gledaju
valjda ovisi o visini te plaće.da li je moguće isfinancirat 5 dice sa samo jednom plačom....
kao što rekoh, svaki ima svoju sobu.kako ste rješili smještaj.....
meni se kao jedinčetu dugo vremena činilo da su velike obitelji idilične i da su to roditelji koji puno više vole djecu nego mene moji. općenito, mislila sam da su to ljudi koji žude za djecom i znaju s djecom. inače moji roditelji su bili skroz ok (dobili su mene kasno (za ondašnja mjerila) i tata je često bio u bolnici, vjerojatno ima zato nije bilo do još bar jednog djeteta).
tek kasnije spoznala sam da neke obitelji imaju puno djece jer imaju kontracepcijskih problema. obzirom da sam i sama slučajno zatrudnila s mojom elom, pokušavam im ne suditi prestrogo. ipak, meni je to neprihvatljivo-slučajno imati puno djece, a nemati volje za njihov odgoj.
Meni je troje u skoli, jedno doma. I ja sam trenutno doma i trošim one pare koje mi D uplacuje ko pijana milijunašica.
Jedini problemi koje imam su organizacijski u smislu odlazaka na aktivnosti.
Najstariji ima treninge 3-4 puta tjedno, u susjednom mjestu u 16 h.
Srednji ima 3 puta tjedno sport u selendri i isto toliko puta glazbenu skolu u Šibeniku.
Mladji srednji ima takodjer tri puta tjedno sport u selendri.
Ja imam Jillian kad god ju uspijem ugurati.
Muz radi dva posla.
Baki i didi se uvaljuju kad god ih pustim na buljenje u tv jer mi vise ne posjedujemo isti. Pretpostavljam da i to u necijem sustavu vrijednosti predstavlja siromastvo. U nekom doglednom vremenu cemo se preseliti i onda nam baka i dida vise nece biti tako blizu i pri ruci (iako su kat nize, smatram da su to ljudi koji imaju pravo na svoj zivot i zabavu, oni nisu nas servis niti bih zeljela da budu).
Djeca se ne cuvaju medjusobno, zapravo ne kuzim kako drugi uopce zamisljaju to cuvanje.
Mene je sestra čuvala kao malu, ja to uopće ne mogu zamisliti, da ti djete od 4 godine čuva dijete od 2 , mislim da je to razlog našem lošem odnosu kad smo predugo zajedno, ona se prebaci u modus mame, mene to iritira. Kad smo narasle, ja 9, ona 11 dobile smo braću blizance i čuvale ih.
ne brini se, nije od tog, moj brat me nije čuvao, samo 14mj je stariji i rado se prebaci uvijek u taj iritantni mod - ja sam ti zamjena za tatu
ja isto zapravo ne kužim kaj to znači čuvati braću/ sestre?
čuvati ih dok roditelja nema kod kuće? na koliko dugo? nezamislivo mi je to
napisala sam već gore, kad 12godišnjakinja dok roditelji rade uz učenje, kuha juhu i čuva 10god mlađeg brata do popodnevne smjene.... isto tako i MBM....
cijelu jutarnju smjenu
Mene je moja 8 godina starija sestra cuvala dok su starci radili. Sjecam se da me je jednom cijeli tjedan vodila na injekcije penicilina kad mi je bilo 5 god., a njoj 13. Meni je to u danasnjim uvjetima nezamislivo, a tada je to bilo vise pravilo nego iznimka da stariji cuvaju mladje.
kad sam rodila Mudraca, u sobi sam bila sa ženom koja je rodila dvadesetak minuta prije mene, bila samo godinu starija i to joj je bilo 10. dijete (kasnije sam iz novina saznala, nisu stali na tome, imali su, koliko znam još minimalno dvoje). ostalo mi je u sjećanju kako je njen suprug dolazio iz Delnica svaki dan i dovodio drugu stariju djecu u posjetu, u raznim kombinacijama (žalio mi se, više u šali, da kad se vrati izgubi više vremena da one koji su ostali sakupi...), a ona mu naručivala koga da sutra dovede.
kad je prvi put došao u sobu, oduševljen, sav van sebe, sa fotoaparatom, kako je prišao tom djetetu...ma svatko bi pomislio da mu je prvo, to je nešto teško za opisati. to je bio trenutak kada su sve moje predrasude prema ljudima s mnogo djece, ako sam ikad imala, pale u vodu.
drugo je pitanje državnih mjera, socijalne politike i (de)stimuliranja rađanja. jasno je, iz drugih tema, nije situacija bajna, ali ima i gorih država. i ne može se nikad svima udovoljiti, uvijek će se netko naći zakinutim. ali ipak, teško mi je zamisliti da će se netko odlučiti nemati dijete (ili drugo, treće...) isključivo zbog materijalne situacije, kao ni da će se netko odlučiti imati ga zbog dječjeg doplatka.
ovo je jako lijepo rečeno!
deaedi evo ja i radim i dobivam dječji i uskoro će mm na burzu...i ja uplaćujem i za taj dječji i za tu burzu i za nečiju mirovinu i što sad?! Od kuda tebi uopće pravo tako se bahatiti i s visoka gledati na ljude koji dobivaju dječji doplatak? Sigurno sam presretna zbog toga, možeš misliti, baš je super imati pravo na dječji doplatak i dobivati naknadu s burze. Hoćeš?
MM je 7 godina radio (radi još uvijek) u firmi na određeno. Da, nije zakonski, naravno, ali država je omogućila toj istoj firmi da mulja, da radi ovo i ono i da ga 7 godina drži na takvom ugovoru raznim manipulacijama.
Sad da mi nakon svega ne bi išli od države uzezi apsolutno sve što možemo! Bili bi ludi!
I jaklo me boli briga što jedna deaedi misli o tome....
X
Sad ću ja malo o predrasudama jer me ovo inspiriralo. Na žalost, svi znamo, ima ljudi, roditelja, koji ne vole djecu, nemaju živaca,volje, pameti, stabilnosti ni ljubavi.
Ima takve djece po domovima, pretužnih sudbina. Tim gore kad takvi roditelji nakrcaju brojnu obitelj, svaki je dječji život tu upropašten. S takvim je roditeljima upropašten i kad je samo jedno dijete ili dvoje, ista stvar, svako je dijete čovjek za sebe i nemoguće ih je promatrati kao broj, kao "one na hrpi".
Ovaj gore spomenuti čovjek govori drugo, meni je to tako samorazumljivo, tko voli djecu, njemu se nikad ne mogu "izmodirati".
Gledam samu sebe kako piljim u tu svoju malu, četvrtu, potpuno zaluđena, ne kao da mi je prvo, nego s još više pažnje, divljenja tom biću, pa gle kako je savršena, pa ti prstići, kako se igra, pa kako ona meni priča (tri mjeseca, to su silni "razgovori""),
s tim da je to sa svakim djetetom puno jače jer sam ja puno opuštenija (zbog iskustva valjda).
Da ih deset rodim, sa svakim bih bila opčinjena, to ne može prestati niti izaći iz mode.
E, sad, jednu drugu stvar hoću reći o predrasudama, vezana je uz Rome.
Oni su često predmet predrasuda, djeca su im prljava, zapuštena, šalju ih da prose, ne šalju ih u školu i sl. To je sve istina, toga je puno. No, ima nešto drugo, to sam primijetila iskustveno, često idem na Hrelić i s godinama skontam- pa ti ljudi vole djecu! Oni vole i svoju i tuđu djecu, vidim to po načinu kako se odnose prema svojima, mojima, svakom djetetu kojeg vide, koje im se obrati, nije to jedan put bilo.
Naši, domaći ljudi, koji tamo prodaju, vrlo cijene svaku svoju krpu i, primjerice, dijete bi kupilo neku igračku,a oni ne spuštaju cijenu.amo banalan primjer, ima toga više, ali ne mogu se sad sjetiti.
Romi pak, čim vide dijete, "ma neka mala nosi, daj detetu, detetu treba, imam ih ii ja pet", al' onako, s ponosom u glasu kako ih on ima pet.
Uvijek naglašavaju koliko oni imaju djece ili unučadi (ko da svi ne znamo da ih imaju puno
Tu mislim na one što kupe otpad i od toga žive, ne na preprodavače, ne znam kako žive ti bogati, ima i njih.
Njihova djeca nisu u domovima, životni uvjeti su im ajme Bože i sve to stoji činjenično kako je, samo, taj dojam i taj filing me ne vara, i MM je to shvatio, oboje smo ostali prvi put malo zbunjeni i začuđeni kad smo to skontali, da ti ljudi vole djecu, koliko god bilo to čudno shvatiti jer ih rađaju da žive u takvoj bijedi.
(i piju i tako, mislim, šta da kažem, to je neki spešl mentalni sklop, ali ljubav se osjeti, koliko god to čudno zvučalo)
A ja, Nena, guštam svaki tvoj post...na ovom topicu
ne poznajem nikog tko to danas radi, osobno mi je to, kao što rekoh, nezamislivo.
ne znam kako je bilo kad smo mi bili klinci, ja npr. mene moja starija setra nije čuvala (16 godina je starija) a ni ja nisam čuvala svoju mlađu sestru (3 godine sam starija), išle smo u vrtić i imale tetu čuvalicu
Nisam čitala cijelu temu, ali želim napisati da u mojoj okolini, obitelji, među prijateljima, poznanicima ima sve više obitelji s 3 i 4 djece. Baš ih poznajem puno i drago mi je.
Meni je nekakav indikator "kako je bilo u mnogobrojnoj obitelji" kad takvo dijete odraste, koliko djece želi.
Znam neke koji ni u ludilu ne žele ni jedno, a neke koji žele puno jer im je bilo prekrasno.
Ne znam... ja to ne gledam tako romantično. Niti da su ovi koji su u domu nužno upropašteni (dosta njih je posvojeno i živi u ljubavi), niti ovo što je napisala nena za Rome, niti ovo što je napisala Riječanka.. zato jer se sjetim jednog slučaja na forumu, isti je kraj, za kojeg su se skupljale donacije jer se ipak sami nisu mogli pokriti. To jest... ljubav's not enough (u mojoj skali vrijednosti).
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom