Ne koristim djecu kao izgovor, ne vodim ih na mjesta koja nisu namijenjena djeci...Na racun djece ne trazim ustupke, osim ako mi se ljudi sami ponude, i npr. puste preko reda, ustupe mi mjesto, onda se zahvalim i uglavnom prihvatim.
 |
|||
|
|
|||
Ne koristim djecu kao izgovor, ne vodim ih na mjesta koja nisu namijenjena djeci...Na racun djece ne trazim ustupke, osim ako mi se ljudi sami ponude, i npr. puste preko reda, ustupe mi mjesto, onda se zahvalim i uglavnom prihvatim.
to je ok kad imaš djecu kome i gdje ostaviti, kad nemaš jednostavno sve obavljaš s njima.Deaedi prvotno napisa
meni je trudnoća bila grozna, stalno mi je bilo loše i jedva sam stajala,
ali sam imala poprilično loša iskustva, najviše sa ženama, jednostavno bi se pravila da me ne vide,
a najbolja iskustva s klincima, tinejdžerima.
bolja iskustva su bila s malom bebom, tu su nekako svi odmah uskakali,
iako nikada nisam tražila.
u petrinjskoj piše da prednost imaju trudnice i invalidi,
a meni je logično da tu spadaju i roditelji s malom djecom,
ali to vjerojatno ovisi od službenice do službenice.
Super je kaj imas izbora
Ja, naprimjer, nemam
Nemaju...vadila sam putovnicu bebi od 4 tjedna koju nisam mogla nikom ostaviti jer je dojila svakih sat, pitala na informacijama i uredno morala cekati red sa svima ostalima.
Ne samo to, kad je moj broj dosao na red, dok sam se s kolicima u guzvi progurala do saltera taman je sluzbenica okrenula slijedeci broj (radilo se doslovce o 5 sec) i da se nisam opasno postavila na nju i na mladu zenu koja je istovremeno sammnom uletila s tim brojem (i obrecnula se na mene kako je ona isto cekala, kao da ja nisam, i to dulje od nje ako sam imala broj manje, ne) lijepo bi me poslale natrag da ponovno uzmem broj. Ma skoro sam iz koze iskocila od ljutnje. Stvarno ljudi znaju bit nevjerojatno bezobrazni.
pa nisam ja ništa drugo ni napisala,
ali sam i napisala da bi bilo logično da imaju prednost.
nemaju ni trudnice. danas sam samo vidjela znak za invalide na 2 saltera. i tamo je bio red :D
deaedi, gdje su ti djeca?
u prvoj trudnoći sam čekala na red u petrinjskoj i jedan mrga me vidio da čekam i onako glasno viknuo da prođem naprijed i još se onako opasno osvrtao da vidi hoće li tko imati što protiv :dama_u_nevolji:
a djecu vučem svuda sa sobom, jesam ciganka il nisam...
kad sam s djecom očekujem da me malo propuste, ako je mirna situacija mogu izdržat, a ako nije, onda se borim bez pardona
Pa uglavnom ih kad ja moram nesto obaviti pricuva tata.
pa mogla sam i ja muzu reci da ju pricuva, al onda mora izaci s posla. pa to nadoknaditi. a i ovako dodje tek navecer, pa onda ne bi morao ni dolaziti, taman produzi u novi dan.
bake i djedovi rade.
tako da zaista ne znam tko bi mi trebao pricuvat djecu.
npr. hzzo radi do 16h.
teglila sam ju u AS na kat jer su odjel za komplikacije i rodiljne naknade stavili- na kat.
Ma znam, ali radije ja ili MM odradimo duze, nego da povedemo djecu gdje ima bas nije mjesto. Nekako se organiziramo, uglavnom. Naravno, nekad nemamo drugu opciju, ali uglavnom planiramo dosta unaprijed.
da.
kad ne želim da mi netko dođe u goste, kažem da je mali nervozan i da mora imati mir dok piše zadaću.
samo da se nadovežem na ovaj dio
neki dan frendica - friška trudnica, me prek fejsa pita kad će joj bolovanje za očuvanje trudnoće sjesti na račun (jer nije sjelo nakon predviđenog roka) i kaže kako će ih nazvati da vidi gdje je zapelo (misleći na banku i hzzo), da bi se važno i nadrkano javila cura koja radi u ministarstu financija (neznam na kojem položaju) i bahato odgovorila, citiram: "cure, molim vas nemojte me više zvati i ispitivati o porodiljnim naknadama i dječjim doplatcima.....imam ja i drugog posla nego se javljati rodiljama na telefonske pozive........"
kaže cura koja očajnički želi imati muža i djecu, koju nitko nije prozvao ni pitao, niti zvao NJU osobno....
e toga dana sam izgubila svu nadu u nekakvu ljudskost, pristojnost i bonton od državnih službeniCA... da ne spominjem koliko sam sretna što više nemoram ići u naš hzzo nositi papire od bolovanja ( a vjerujem da je u većini tako)..... fuj.....
i iz istih tih razloga ne "koristim" svoju djecu za izgovor,propuštanje preko reda i/ili nešto slično jer sam se nekoliko puta uvjerila kako su ljudi (većinom žene,nažalost) ogavni....posebice u državnim službama....svaka čast iznimkama, srela sam i ja par rijetkih dobrih i dragih,al mogli bi se nabrojati na prst jedne ruke....a često sam u raznim drž. institucijama trudna/netrudna s djecom/bez djece....
O, ja sam sasvim drugačije pročitala naslov teme: Koristite li djecu kao izgovor?
Da, kad mi se neide u goste, kažem ne mogu radi djece, kad mi se neda prati pod, sama sebi se izgovaram sa djetetom (igra-zadaća), i tako. Djeca mi služe, čisto da uspijem zaobići neke društvene i ine konvencije izgovarajući se onim: ma, ne mogu zbog djece...Priznajem, a što ću kad je tako.
beti, da, rekla sam da se tema moze prosiriti.
prvo je bilo da li ih iskoristavate
recimo, ja uvijek kasnim, al sad imam dobar razlog za to.
ja nikad ne koristim djecu kao izgovor da negdje ne mogu, da nešto ne stignem. pa čak ponekad i kad realno ne mogu. makar vidim da ljudi oko mene pre (često) to rade.
ma ja pretjerujem u drugu krajnost pa kad mi dijete piše zadaću a netko me nazove da bi baš tad svratio a ja baš trebam djetetu da nešto zajednički malo prodiskutiramo ili tako, opet ja imam kad. treba to ko Marija, kratko i odsječno;
zapravo pod zadnje radim na tome da osnažim stranu koja će reći ne, ne mogu.
a da bi vodila dijete ciljano negdje samo da nešto brže obavim, ne bih ni u ludilu.
dosta mi je što je ponekad nemam kome ostaviti na pola sata pa vučem svu mašineriju.
ja sam ovo napravila mrtva hladna
ali sam tad propustila ženu koja je ostavila bebu doma, pa sam valjda malo manje bitch
Hm..ne znam, osobno se nisam nikad baš ono gurala i molila da me se pusti preko reda ili da mi se digne. Bilo je svega par situacija.
Ali ako u Konzumu ima blagajna na kojoj piše da trudnice imaju prednost i baš na toj blagajni je hrpa gospođa (nije da su druge koje su otvorene prazne), a ja s tri stvari u rukama i trbuhom do zuba, odem ispred, nitko ni A. I samo nek mi netko prigovori što dijete vodim sa sobom, vodim jer nemam gdje s tim djetetom.
Nije moj problem što svi misle da svako dijete mora ima neku čuvalicu za takve situacije.
ALI....isto tako ne puštam ljude ispred sebe. Pustim trudnicu za koju vidim da je trudna, pustim ljude s malim bebama. I pustim invalide. Vidljive. I jako, jako stare ljude, koji nisu u stanju nogu slomiti da dođu do stolca ili da budu prvi u redu kad vide praznu blagajnu.
Menis e najčešće uvijek negdje žuri. Na posao, s posla doma, po djecu, u školu, u vrtić. o svemu ostalom ekstra kaj treba obaviti da ne govorim. Nemam vremena puštti ljude ispred sebe jer mi je dosadno. I posebno mi ide na živce što misle da sam neka balavica koja nema posla u životu pa su automatski stava da ja mogu čekati do prekosutra..
Posebno mi je urezana u sjećanju ostala situacija kad sma došla vaditi krv kao pripremu za carski..Puna čekaona, ja u 40-tom tjendu trudnoće, naravno, nemam nikakvu prednost, ali nema ni mjesta za sjesti i teško mi je stajati...zagušljivo je, dosta mi je svega, ali šutim i čekam svoj red...I dolazi mlađahni gopspodin, ravno do mene..Može li no preko reda.....Od svih on je mene došao pitati može li preko reda!
Moram priznat da niti ja ne idem s djecom tam gdje bas bas ne moram (recimo prijava djeteta). Nemam ih kome ostaviti osim tati ili tata sve obavlja sam a ja sam doma s njima. Meni je to s djecom jednostavno tlaka. Ne da mi se ovisit o icijoj ljubaznosti a stajanje u redu s njima bilo bi nepodnosljivo. Odsecem se s bebom u kolicima do duckasa al to nista nije da se mora, ak zakmeci il joj ne pase, lako sve prekrizim.
Znam da si to napisala, htjela sam reci da je i meni bilo logicno da bude tako i odgovor me neugodno iznenadio
p.s. vidim da sam totalno izostavila odgovor na pitanje iz posta.
Ne koristim djecu kao izgovor da me se pusti preko reda, jednostavno mi je to neugodno. I da, idu svuda sa mnom ili s nama jer ih nemam kam ostaviti, a nekad muž radi i moram sama, a nekad jednostavno i idemo skupa.
Ugl, ne idem preko reda niti s njima, ali isto tako opet, ne dozvoljavam da mi se pregura netko ispred mene...Ali ako je situacija takva da recimo jedna žena stoji iza nas s jednom salatom u ruci, a mi imamo puna kolica, pustim je, iako je njoj jako neugodno bilo jer smo mi s troje djece i jedno je malo (2 godine) i kaj bu ona sad ispred nas....a oni su stvarno bili dobri i nije nam se žurilo.
U dugim repovima se nisam gurala (izbjegavala situacije koliko se dalo jer MENE to nervira, pa djeca nisu baš imala priliku).
Djecu, odnosno njihove obveze, koristim kao izgovor za puno perfidnije stvari
Ista dob, ista Petrinjska, drugo iskustvo. Još sam je i dojila na šalteru, jer se taman probudila (u slingu). Doduše nisu me nudili da prođem (nisu ni stigli) već sam sama otišla na šalter i rekla da imam bebu i da zato nisam uzela broj. Čekala sam samo da završi čovjek koji je stojao na šalteru. Niko se nije bunio.
A btw, nudila sam jednom mm-u da ponese malu u Heinzelovu kad je produžavao vozačku (ljetno doba, nije bilo viroza) - pa da prođe preko reda. Nije htio
al to si "prosla" jer se zenska na salteru "smilovala".
pravilo koje je postavila drzava (mup je ipak ministarstvo, a ovo je njegov ured/postaja) je da nemaju prednost, a zaposlenici koji prednost daju su zapravo buntovnici koji krse pravila.
nije li to nakaradno?
Bome bi me čula da se nije "smilovala"Imala sam i prije iskustvo da sam pitala na informacijama i da su mi rekli da mogu proću (tada sam bila trudnica, čini mi se). Meni je ok da ne pišu takvo pravilo jer je fakat različito od situacije do situacije. Što je kome malo dijete, i kakva je situacija s djetetom, jel mu se spava, jel gladno, razdražljivo, trči i pada po podu ili.... Ima djece- spavaju u kolicima i nije bed. Ja sam s malim išla do igrališta na Zrinjevcu i tamo provodila po sat-dva čekajući, nije bio bed. Ovaj put je ona bila tak mala da mi nije padalo na pamet da čekam. I da me nisu pustili otišla bih šefu i tražila pomoć, bez beda.
Inače, ako se negdje jako žurim a vidim da je gužva, fino pitam ljude da me puste - i uglavnom je ok. Ja više vjerujem u ljudsku solidarnost nego u pravila per se. No treba je tražiti, a ne čekati (da cijeli svijet gleda u mene i pretpostavlja što ja želim
ja sam pitala na informacijama, dobila sam: uzmite broj.
a ako vas na salteru puste, puste, to rjesite s njima.
Da,koristim ih kao izgovor za izbjegavanje svadbi,slavlja i ostalih većih druženja koja mi ne odgovaraju zbog liste gostiju,vremenski ili mi se jednostavno ne ide. Kažem da nemam kome djecu ostaviti a i da malo kašljucaju pa....
To mi se čini kao fin način da se ogradim od ljudi koji mi ne odgovaraju. A što se tiče redova-izgleda da ja jedina imam djecu koja lijepo podnose redove,čekanja i gužvu. Puno puta sam doživjela da me žele propustiti ali mi nije bilo potrebno. Dok sam recimo u konzumu nekoliko puta ostavila puna kolica zbog gužve,dok je mala imala koji mjesec ali samo zato što bi se čekanje oteglo na sate a bahate radnice nisu htjele otvoriti još koju kasu-ali to je već problem lokalnog konzuma. I da,propuštam trudnice,invalide,majke sa malom djecom,starije.... Smatram da je to stvar lijepog kućnog odgoja koji je u zadnje vrijeme pao u zaborav jer su ljudi pritisnuti svojim problemima pa imaju manje suosjećanja za tuđe brige i teškoće.
Potpisujem. Meni bude baš drago kad sam u situaciji da ja mogu propustiti neku mladu majku i trudnicu. Samo što su situacije u kojima mogu pružiti pomoć i u kojima meni treba takva pomoć debelo u korist ove druge stavkeInače, ako se negdje jako žurim a vidim da je gužva, fino pitam ljude da me puste - i uglavnom je ok. Ja više vjerujem u ljudsku solidarnost nego u pravila per se. No treba je tražiti, a ne čekati (da cijeli svijet gleda u mene i pretpostavlja što ja želim
Bar zasad.
ovo je baš bezveze
samo nek mi netko riječ zucne o širenju pronatalitetne politike
da mama ide rješavati po šalterima nečiju ne (pristojnost)...
Ovo razumijem. Zna mi se desiti da se npr. sva pretrgnem da stignem nesto obaviti, ono molim sefa da odem malo ranije s posla, zuri mi se onda po curu u skolu, i stavarno mi nije zgodno pustati ljude ispred mene. Ono, ako pustim nekoga ispred sebe, sa djetetom, zakinuti cu svoje dijete koje me negdje ceka, npr. ostaje onda zadnje i samo ispred skole, ili prije u dezurstvu u vrticu...Tako da nemam obicaj pustati preko reda osobe s djecom na mjestima kao sto su banka, ducan...Naravno, ako me netko ljubazno zamoli, i ja procijenim da mi nece uletiti u red sa prepunim kolicima, i da sam ok sa vremenom, uvijek pustim...Ipak, mozda neka mama s djetetom pomisli zasto joj je ova zenska ne ponudi da je pusti ispred sebe - pa najcesce zato jer se i meni zuri po moju djecu.
Ali mislim da nije u redu namjerno voditi dijete koje mozes negdje ostaviti na mjesto koje mu nije primjereno, samo zato da ostvaris prednost. To nije bas po bontonu, kojeg onda ocekujes od drugih, zar ne. Tu prvenstveno mislim na drzavne institucije, preglede po bolnicama...Naravno, ako nemas kamo s djetetom, povesti ces ga. Ali, opet, iz mog iskustva takvih je situacija u zadnjih 8g moglo biti, koliko 1-2? Hocu reci, ako znam da mi osobna istice, da moram vaditi putovnicu (izuzetak su hitni slucajevi), da dizem kredit u banci, onda cu planirati koji mjesec/tjedan unaprijed da to obavim, i MM ce se nekako na poslu organizirati da uzme godisnji, promijeniti smjenu ili sl.
Naravno s obzirom da nisam dojila, to me nije vremenski organicavalo, imala sam odredjenu slobodu, pa tako mozda i nemam pravu sliku koliki je ustvari problem ukoliko nema mame da nahrani dijete.
Posljednje uređivanje od Deaedi : 31.10.2012. at 15:03
Evo, danas su me s njih dvoje pustili preko reda na vađenju krvi ljudi koji su čekali u redu. Onda se laborantica unutra iznervirala jer ja uz dijet koje treba vadit krv vodim i drugo... Ja naime uživam ići s njih dvoje u dom zdravlja i vodim ih oboje da s jednim ne bih čekala...
Svaka čast na organizaciji. Ja znam da mi osobna ističe tek kad mi je vrate na šalteru i kažu "istekla vam je"
A mm ne znam od dana do dana kad će biti zauzet, a kad slobodan, iako je on sam sebi šef, pa zapravo često može preuzeti čuvanje, no nemoguće je uvijek znati unaprijed.
Iskreno, ja svoje klince vodim gotovo svuda gdje ja sebi mogu dopustiti podijeljenu pažnju, ne znam koje bi to mjesto bilo neprimjereno za djecu (bar tijekom dana). Idu sa mnom i na sastanke udruge (nije udruga roditelja
Da, u konacnici dosta toga vjerojatnoovisi o karakteru osobe...Netko je vise organiziran, pa planira unaprijed, ne mora onda voditi djecu (govorim o mjestima gdje se dugo ceka i obavljaju stvari koje djeci nisu zanimljive)...onaj tko s druge strane mozda ne promislja toliko i ne organizira se, vjerojatno ce onda biti prisiljen voditi djecu i traziti prednost, jer vjerujem da je sa djecom jako tesko cekati satima u redovima. Ja to ne mogu, a opet ne volim niti koristiti se djecom da iskoristim prednost (cak i kad na to imam pravo), pa si nekako sve nastojim organizirati dosta unaprijed.Svaka čast na organizaciji. Ja znam da mi osobna ističe tek kad mi je vrate na šalteru i kažu "istekla vam je"
A mm ne znam od dana do dana kad će biti zauzet, a kad slobodan, iako je on sam sebi šef, pa zapravo često može preuzeti čuvanje, no nemoguće je uvijek znati unaprijed.
Na većini ovih mjesta koje sam navodila ne tražim prednost, osim toga moji su sada već oboje dovoljno veliki da mi to niti ne treba (2,5 i 7 g). No općenito mi nije bed tražiti da me puste preko reda ako mi je frka, s djecom ili bez njih. Ak je ok puste me, ako nije ne i sve 5. Većina ljudi hoći izaći u susret ako im to ne kvari njihove planove, barem je to moje iskustvo. Znala sam par puta u životu i pitat nekog da me pusti pod kišobran kad je jako pljusnula kiša a ja nemam kišobrana. Ili da parkiram u nečijem dvorištu il pred garažom (pitam hoće li im tamo smetat pol sata- sat i je li ok da ostavim auto, ako je - super).
x
i da nastavim niz - da mi posudi mobitel, jer mi je istekla baterija, da mi pričuvaju vrećice s pjace ako su jako teške, da skoknem po auto...ne mogu se sad sjetiti, al kad bolje razmislim, dosta ovako računam na pomoć nepoznatih
i moja ide uvijek sa mnom kad MM radi..
uglavnom me puste mušakrci "preko reda".žene rijeđe!
što se tiče pomoći nepoznatih ili polupoznatih i ja se često oslonim
nedavno sam recimo pogodila slučajno u jedan trg. centar u kojem je bila veeeelika rasprodaja
ja sam kupila od bijele tehnike do igračaka
a nemam auto a nemam ni telefon
pa sam sve užicala usput
štojaznam, kad me taklo prilike natjeraju, a hebiga snađem se
ali baš nikad nisam vodila djecu ciljano da bi se progurala, nije to moj cup of tea
tramvaj zvan čežnjax
i da nastavim niz - da mi posudi mobitel, jer mi je istekla baterija, da mi pričuvaju vrećice s pjace ako su jako teške, da skoknem po auto...ne mogu se sad sjetiti, al kad bolje razmislim, dosta ovako računam na pomoć nepoznatih
Zato jer te žene, prosječno, više nego galantni muškarci, imaju zadačića on their own za obaviti, i dječice koja na njih čeka.
I ja svašta pitam za pomoć, nevezano za djecu. Pitala sam u nekom od multipleksa da mi u coca-cola frižideru pričuvaju domaća jaja za nakon projekcije, to je bila LOLčina ranga skrivene kamere. Mene jednom jedna pitala, s 2 vrećice i djetetom u naručju, da joj u DM-u kupim vlažne maramice - kupila, lovu mi nije dala itd.
Ljudi, pitajte. Ko je danas više usredotočen na bližnjega svoga - uglavnom ovi koji nisu previše u spidu, a puno ih je u spidu.
pa barem se na mupu može uzeti broj i otić na kavu
ovo je bez premca, hahahha
ja ne koristim malu za "guranje" bilo kakve vrste, ne zato sto ne bi, nego zato nitko nema sluha za djecu, da ima natpisi bi bili vidljivi
o općoj osnovnoj kulturi nema potrebe...
no danas sam osvjestila da koristim dijete kao izgovor samoj sebi- danas sam bila u shoppingu jer malenoj trebaju majice (samo sto nije prerasla ove koje ima, moš' mislit!)
takoder ju koristim kao izgovor za nered, za stvari koje ne stižem i tak...
u biti se radi o tome da sam loše organizirana i volim shopping
Posljednje uređivanje od mala-vila : 31.10.2012. at 19:23
moram priznati da su mi djeca ponekad izgovor na poslu. nakon par sati sastančenja ispričam se i kažem da bi se moja mala kćer u jaslicama/vrtiću jako uzrujala da ju odvedu u dežurstvo i da moram krenuti po nju odmah.(filip je zbilja bio takav, srce bi mu puklo prvih par godina vrtića da je ostao duže, ali za elu mislim da ne bi bilo problema.)
Pa kad se već može širiti...
Neka me nitko ne shvati krivo, ali kako dođeš u situaciju da nemaš ama baš nikome ostaviti dijete na tih par sati dok odeš riješiti dokumente ? Mužu? Baki? Djedu ? Svom bratu ? Sestri? Susjedi? Prijateljici? Ne znam, to mi je naprosto nezamislivo. Nije neki napad ili kritika, ali dosta sam puta to pročitala na forumu, i nije mi jasno što je uzrok tome.
Pa recimo da; baka i deda rade, muž na terenu, nema braće ni sestara ili rade/studiraju ili nešto, , drugi baka i deda živve 100i viš km dalje a ti trebaš obaiti nešto u ustanovi koja radi do tri popodne.... Znači isto kao i svi ovi koji bi mogli uskočiti (s time da oni najčešće rade dulje)...
Posljednje uređivanje od Cheerilee : 31.10.2012. at 21:28
Pa dođeš vrlo lako. Npr. treba da napravim pasoš. Dete mi ima godinu dana. MUP radi do 16h. Moji roditelji i muž rade do 17-18-19h kako ko. Brata i sestru nemam. Sa susedima nisam bliska. Prijateljice i poznanice uglavnom bez dece, znači u proteklih godinu dana smo se viđale retko. Dete ih ne poznaje. I one verovatno rade. Dete vrišti kad hoćeš da ga ostaviš sa nekim nepoznatim/polupoznatim.Pa kad se već može širiti...
Neka me nitko ne shvati krivo, ali kako dođeš u situaciju da nemaš ama baš nikome ostaviti dijete na tih par sati dok odeš riješiti dokumente ? Mužu? Baki? Djedu ? Svom bratu ? Sestri? Susjedi? Prijateljici? Ne znam, to mi je naprosto nezamislivo. Nije neki napad ili kritika, ali dosta sam puta to pročitala na forumu, i nije mi jasno što je uzrok tome.
Meni nije jasno kako nekome nije jasno. U prvoj godini detetovog života ljudi koje je moje dete najčešće viđalo su roditelji (muž i ja) i moji roditelji. Druge je viđala povremeno i prepovršno su je poznavali da bih je nekom ostavila na par sati.
Inače, na temu: ja sam prve dve godine vukla malu svuda sa sobom. Nisam je koristila kao izgovor nego je nisam imala gde.
Posle je muž promenio posao pa sad možemo da se kombinujemo. Ali sam svesna da jako malo ljudi ima privilegiju da bira radno vreme i pravi velike pauze.
Dete kao izgovor koristim da izbegavam kućne poslove. Ili da izbegavam nekakva dosadna druženja na koja mi se ne ide.
U pocetku (sa prvom) je nisam imala kome ostaviti (tj. imala sam povremeno sveki ali ona nije znala cuvati dijete dulje od 15 minuta a da ne pomisli da je gladno i da treba bocicu - pa mi nije bila od koristi tih prvih mjeseci) i onda sam shvatila da nevjerojatno brzo rjesavam neke stvari gdje se inace cekaaaa - pa sam iskreno pocela koristiti djecu za te svrhe. Ne za ducan i sl. gluparije nego npr. za odjavu vozila u Heinzlovoj gdje vec valjda godinu dana ne radi automat za brojeve nego ima ooooogroman red, onda kad sam isla u poreznu pitati zasto vec 11 mjeseci (otkada sam predala prijavu) nisam dobila povrat poreza i sl. Znaci rijetko ali ipak da, ponekad sam ih s namjerom povela ako sam znala da cu biti znacajno brze gotova (u stvari ovo za MUP je i realan problem da mi beba ne moze izdrzati 4-5h bez cice dok ja dodjem tamo, nadjem parkiraliste, napisem papire, dodjem na red nakon 2-3 sata cekanja i ponovno se vratim preko cijelog grada po guzvi nazad).
Ali najcesce bebu teglim okolo iz navike, pa npr. na tehnickom moram upozoriti tehnicara da se ne iznenadi ako beba zaplace jer je u autu i sl
Pa kad se već može širiti...
Neka me nitko ne shvati krivo, ali kako dođeš u situaciju da nemaš ama baš nikome ostaviti dijete na tih par sati dok odeš riješiti dokumente ? Mužu? Baki? Djedu ? Svom bratu ? Sestri? Susjedi? Prijateljici? Ne znam, to mi je naprosto nezamislivo. Nije neki napad ili kritika, ali dosta sam puta to pročitala na forumu, i nije mi jasno što je uzrok tome.
Sit gladnom ne vjeruje.
Mi smo npr. sami u Zg, i njegovi i moji žive jedni u gradu udaljenom 200 km, drugi u drugoj državi. MM trenutačno radi u drugom gradu i dolazi samo vikendom. Susjede mi rade do 18:00 h, i jedva čekaju doći doma da im ja uvalim svoju djecu. Trećem susjedu ne bih ostavila ni usisavač da ga čuva, a ne djecu. I naprosto obožavam kad netko ne shvaća kako nemam kome ostaviti djecu :rolleyes:
meni se, u pravilu, više žuri kada sam bez djece nego s njima (jer žurim da ih negdje pokupim, prevezem, nahranim... što već), zato bi mi više trebalo da me onda netko pusti. kada ja puštam preko reda, uvijek obratim i pažnju tko je još iza mene, pa nekako potiho tražim i njihov, berem prešutni pristanak da je to ok. naime, jeste li razmišlale o tome da, kada nekoga puštate ispred sebe, raspolažete ne samo svojim, već i vremenom svih ljudi iza vas. zapravo, bilo bi korektno ustupiti svoje mjesto i preuzeti mjesto onog kojeg puštate, što, naravno, nitko ne radi. toga sam svjesna samo kada se nađem u situaciji da mi je svaka minuta bitna, taman sam na domak cilja, a netko ispred mene odluči pokazati svoju kulturu i velikodušno prepušta svoj red.
sinoć u mulleru (što me sjetilo ove teme), MM, Zmajica i ja, za to vrijeme Šeficu ostavili kod susjeda, da bi Mudraca odvezli na trening i dok je on tamo obavili kupnju, na raspolaganju imamo vrlo ograničeno vrijeme...Zmajica se buni u kolicima, MM izlazi s njom van da je smiri, a meni prilazi dečko 16/17 god i pita može li prije mene jer žuri na trening. Mislim, pustila sam ga, ali se, na sreću otvorila i druga blagajna pa sam brzo obavila.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
