Riječanka prvotno napisa
meni se, u pravilu, više žuri kada sam bez djece nego s njima (jer žurim da ih negdje pokupim, prevezem, nahranim... što već), zato bi mi više trebalo da me onda netko pusti. kada ja puštam preko reda, uvijek obratim i pažnju tko je još iza mene, pa nekako potiho tražim i njihov, berem prešutni pristanak da je to ok. naime, jeste li razmišlale o tome da, kada nekoga puštate ispred sebe, raspolažete ne samo svojim, već i vremenom svih ljudi iza vas. zapravo, bilo bi korektno ustupiti svoje mjesto i preuzeti mjesto onog kojeg puštate, što, naravno, nitko ne radi. toga sam svjesna samo kada se nađem u situaciji da mi je svaka minuta bitna, taman sam na domak cilja, a netko ispred mene odluči pokazati svoju kulturu i velikodušno prepušta svoj red.
sinoć u mulleru (što me sjetilo ove teme), MM, Zmajica i ja, za to vrijeme Šeficu ostavili kod susjeda, da bi Mudraca odvezli na trening i dok je on tamo obavili kupnju, na raspolaganju imamo vrlo ograničeno vrijeme...Zmajica se buni u kolicima, MM izlazi s njom van da je smiri, a meni prilazi dečko 16/17 god i pita može li prije mene jer žuri na trening. Mislim, pustila sam ga, ali se, na sreću otvorila i druga blagajna pa sam brzo obavila.