Mamino zaspivanje za vrijeme dojenja i zajedničko spavanje

[Beti3]

Nije dobro. To čoporativno spavanje, ne zna se tko koga uspavljuje, tko koga hrani, tko se s kime mazi...ne to nije dobro.

Ne slažem se nikako s ovim.
Točno se zna tko koga hrani, tko koga uspavljuje, tko se s kime mazi.

Ljubavni odnos obaviš u dnevnom ili u kupaoni na mašini, ma na tepihu ako nema gdje, a krevet postaje nešto sasvim drugo od ljubavnog gnijezda dok su bebe male.

Da nisu bili pored mene, ja ne bih mogla spavati, morala sam ih čuti kako dišu.
Posve sam za spavanje zajedno prvih par mjeseci. Kod nas je raspored bio takav da sam ja na sredini, a krevetić do kreveta na strani gdje je beba. Kad malo porastu i ne jedu nego 1-2 puta noću onda mogu biti u krevetiću bez stranice prema meni.
Kako rastu, sami požele svoj krevetić, krevet pa i sobu.
Pa bračni krevet opet dobije svoje izvorno značenje, dok se ne rodi nova beba...

[baka]

Ne slažem se nikako s ovim.
Točno se zna tko koga hrani, tko koga uspavljuje, tko se s kime mazi.

Ljubavni odnos obaviš u dnevnom ili u kupaoni na mašini, ma na tepihu ako nema gdje, a krevet postaje nešto sasvim drugo od ljubavnog gnijezda dok su bebe male.

Da nisu bili pored mene, ja ne bih mogla spavati, morala sam ih čuti kako dišu.
Posve sam za spavanje zajedno prvih par mjeseci. Kod nas je raspored bio takav da sam ja na sredini, a krevetić do kreveta na strani gdje je beba. Kad malo porastu i ne jedu nego 1-2 puta noću onda mogu biti u krevetiću bez stranice prema meni.
Kako rastu, sami požele svoj krevetić, krevet pa i sobu.
Pa bračni krevet opet dobije svoje izvorno značenje, dok se ne rodi nova beba...

draga @Beti3, tako si to slatko sve opisala i opravdala, da mi je opet teško izreći ovo isto gore citirano i izrečeno. Naime, nekakovog reda treba biti, odluke su svakako interna stvar zajednice koja ih dijeli. Moje proživljeno i preživljeno iskustvo me poučilo, da sve što ne odradiš kako priliči, vrati ti se na odradu i doradu. I eto da budem zločesta do kraja, na čas sam se zapitala tko bi željela biti u tom i takovom kolopletu u toj ia tako organiziranoj zajednici...beba, mama, tata...veš mašina...

[sillyme]

to i moja svekrva misli Ona je odmah rekla da će nam se brak brzo raspast, ako dijete spava s nama...

Ha, ha... Meni su neki komentirali da se to zove "mama, tata i kontracepcija" spavanje - ali smo im uspjesno dokazali suprotno
Uostalom, meni nesto sto toliko prirodno izaziva efekt obostranog spavanja mene i bebe ne moze biti krivo.

[Franka 35]

Da baš su smiješna ta upozorenja "izgubit ćeš muža ako dijete spava s vama" Na to imam samo 1 komentar - tko ima volje, naći će načina, tko nema - 100 izlika.. Zapravo, kao da opet daš mašti krila! A u pogledu spavanja, dijete se tako raduje dok svi "čoporativno" spavamo da je to nešto najneodoljivije što smo doživjeli...

[nine]

to i moja svekrva misli Ona je odmah rekla da će nam se brak brzo raspast, ako dijete spava s nama...

hahahha, MM ionako ne spava pored mene već mjesecima koliko hrčem dok ne operiram angine, a krevet upotrijebimo rijetko za te svrhe - preko dana ponekad, al zato je ostatak stana naš .... a ne mora biti ni stan

s obzirom da je to jedini način da odspavam nekih 5-6 sati dnevno, da je beba uz mene, nema šanse da se mučim, i sebe, i bebu, i prvašića, a i MM jer kad mali plače nitko ne spava.

[Commawhite]

kod nas je MM taj koji češće navija da mali bude s nama. jer što ako se njegovo zlato probudi kad ga premjestimo u krevetac :D navečer nas ionako nije volja ništa osim leći i spavati, mi preko dana uhvatimo vremena za one stvari

[Iris]

to i moja svekrva misli Ona je odmah rekla da će nam se brak brzo raspast, ako dijete spava s nama...

ajme kakva je to svekrva,hoću reći vi'š ti kako one brinu za svoje sinove,da im ne bi šta pofalilo

[bembola]

ajme kakva je to svekrva,hoću reći vi'š ti kako one brinu za svoje sinove,da im ne bi šta pofalilo

ha ha moja bi mi odmah savjetovala da svi skupa spavamo samo da se sto se brak sto prije raspadne pa da moze napravit festu

[lastavica1979]

Kod mene je mali do sad spavo u kimbiću,al otkako je bio ovo ljeto u bolnici više ne želi spavat u kimbiću nego s nama. Kad on zagrli prvo mene pa mi da pusu,pa muža zagrli pa mu da pusu,pa opet mene jer mama je draža)) nema mi ljepše sta se topim ko čokolada bez obzira kaj se ne naspavam jer me non stop gura s nogama po noći

[Iris]

ha ha moja bi mi odmah savjetovala da svi skupa spavamo samo da se sto se brak sto prije raspadne pa da moze napravit festu

[koksy]

Mi smo co-sleeperi od rođenja. Bilo je par pokušaja sa starijim da spava u kindaču ali je mama bila prelijena da ga vrača nakon hranjenja pa je ostao. Mlađi je i u bolnici spavao samnom, koliko god su sestre negodovale, pa sam se pravila da ga dojim svaki put kad bi banule usred noći, iako je on prespavao većinu noći. Sad spavamo ovako; mali s jedne strane, s njegove strane je i kinadač sa skinutom stranicom, potpuno neiskorišten ali služi ko zaštita, pa ja, pa stariji koji dobaulja usred noći iz svoje sobe. Muž je u Norveškoj a kad je doima onda je sa starijim u njegovoj sobi a ja i malac smo sami u spavaćoj. Brak - postojan. Možda i zato jer smo navikli da ne spavamo zajedno zbog njegovog posla. Nikad, baš nikad, ni s jednim djetetom mi se nije dogodilo da ga pokrijem po glavi, prignječim, prebacim ruku...ali mi se zato redovno događa da nemam pojma dal sam i kolko puta dojila tokom noći. Barem s mlađim, sa starijim sam imala laganiji san.

[deni123]

moram priznati da ja spavam ko top, i nemam nikakvog osjećaja za nikoga po noći, tako je bilo prije poroda, a sad još više jer sam još umornija. Nema šanse da ja nekog i nešto čujem. A takva je i mala, na mene. Tako da mi ne pada napament da ju stavljam da spava s nama u krevet. Moram si čak navit sat da ju onda uzmem i podojim, jer se ona budi oko pola 2h i pola 6h i uopće ne plače ni ne otvara oči nego samo strpa ruke u usta, tako da nju ni ne čujem, samo alarm. Sad vjerojatno zvučim ko neka nemajka, jer nemam po noći osjećaj za dijete, al tako je kod mene, po noći ko top, šta da radim. Baš sam mislila da će se to promijenit i da ću imat po noći taj majčinski instinkt, al eto izgleda nemamo ga svi. Ona je na mene, isto spava i ne osjeti ništa, nadoji se, podrigne kako kad, nekad da, nekad ne, svaki put ju i presvučem i vratim u krevetić i ona se ni jednom ne probudi.

[Jadranka]

Sto bi bila nemajka, zadovoljna ti, zadovoljna ona, i jos k tome obe naspavane. Di ces bolje?! Mi svi spavamo zajedno pa smo rijetko naspavani (ajd, mali se uglavnom naspava, al mi slabo), al smo uglavnom zadovoljni.

[Vjeverica77]

Ja sam I.vraćala u krevetić po noći dok se nisam vratila na posao: bilo je lakše-preko dana spavamo skupa, ali od kako sam počela raditi, ne mogu izdržati. Od nekih 6,7 mjeseci se počeo buditi ni sama više ne znam koliko puta po noći, ja mu dadnem da cc dok sjedim, on zaspi i vratim ga nazad u krevetić. Ali sam sad baš iscrpljena i to uradim jednom, eventualno dva puta po noći i onda se predam i stavim ga kod sebe. U početku nisam nikako tako mogla spavati, svako njegovo pomjeranje rukicom sam osjećala, ali sam barem ležala i odmarala se, a ne nosala ga i ljuljala i borila se satima da zaspi. Sad se zna i odvaljati od mene, a ja ga ne čujem uvijek. I moram priznati da je sav sretan kad se probudi i vidi me kraj sebe, smješko mamin

[Kaae]

Ja sam kao i deni, namjestala budilicu, pa onda jos koju i uz to se toplo nadala da cu ih cuti. Onda sam bauljala do krevetica, spavala hraneci dijete koje nakon toga vise nije htjelo spavati samo u kreveticu... itd.

Nakon par tjedana, kad sam se ipak uspjela koliko-toliko naspavati (radjala sam 66 sati, a nakon toga jos nisam spavala niti trena jedno dobrih cetiri dana), prebacila sam dijete k sebi u krevet. Spavamo oboje kao bebe, on budi mene, ili moje sise bude njega i super nam je. A muz spava na drugom katu.

[Wize]

ok. zvucalo je ko izjava: djeca MORAJU

i da ne spava samnom, di bi ju dojila? u krevetu. od silnog ustajanja bila bi premorana jos vise, ne bi funkcionirala preko dana, a bogme bi me tek onda bilo strah dojiti ju da tako premorena ne utonem u tvrd san ili cinim nesto nesvjesno.

ja nemam taj strah, imam ovaj koji sam napisala. nisam jedina

ali zar nitko od vas sto dojite u svom krevetu i pustate djecu da spavaju s vama ne dize dijete nakon hranjenja da podrigne? lakse je u svom krevetu, no ja kad svog bebonju podignem da podrigne, vratim ga u njegov krevetac.
p.s. vec dva puta mi se desilo da sam u polusnu mislila da je java nesto sto sanjam bez obzira sto mali noću spava u svom kindacu. dakle, kad si umoran, si umoran, bez obzira gdje je dijete..

[mikka]

ja kod nocnog nisam dizala na podrigivanje, zaspala bi u toku podoja (i oni) pa sam pretpostavila da nije potrebno

[leonisa]

moja je nocna dojenja odradjivala i jos uvijek odradjuje, a tako je i starija, u polusnu. tada ili nema potrebe za potrigivanjem ili podrigne spontano dok tone u san.
u pravilu tada doji smirenije, manje hlapljivo i ne naguta se zraka kao kad je budna.
ili se isprdi. prdi uredno, ko velika :D

[leonisa]

znaci, u nasem je krevetu, ne micem je, ne dizem, priblizim sisu, ona ju u snu uzme, posisa, pusti, nastavi spavati.
vjerujem da nije s nama u krevetu, da bi se razbudjivala, a ko zna kako bi onda sisala i da li bi trebala podrigivati.

[amsterdam]

ni ja svog nikada nisam dizala da podrigne, mislim još uvijek ne dižem..da riskiram da se probudi pa šta ću onda??? što manje mrdanja to bolje

[kaina]

ni ja svog nikada nisam dizala da podrigne, mislim još uvijek ne dižem..da riskiram da se probudi pa šta ću onda??? što manje mrdanja to bolje

hahah tak sam i j radila. budile s obje oko 8 puta po noći pa sa jedva bila u stanju približit se k njoj a kamo li da se dignemo..

[Kaae]

Ja nisam nikad dizala dijete da podrigne. Ponekad podrigne, ponekad ne (tako je bilo i kad je bio jako, jako mali) i nisam primijetila razliku.

Spavamo zajedno, budi se otprilike dva do cetiri puta po noci. Sise, ali cesto nemam pojma ni kad, ni kako. I tako nam je super.

[BlondBaby]

ja sam u bolnici bebana stavljala da spava samnom,nekako sam se sigurnije osjecala dok lezi pored mene,ja bi lakse zaspala. Kolegice iz sobe bi me gledale kao da sam poremecena(meni je prvo dijete a njima drugo,trece...),udavit ces ga sisom,lec ces na njega,bla bla bla...sve dok nisu vidile kako spokojno spavamo i ja i beban i onda su i one pocele,hahah definitivno nema ljepse stvari od bebine topline i osjecaja da ona prespava noc zato jer se osjeca sigurno kraj tebe

[Diana72]

Mi svi spavamo zajedno u krevetu, iako cura ima skoro 5 godina, a beban je sad 4 mjeseca. Krevet je dosta širok, a oni su kao po dogovoru podijelili strane, cura je uvijek spavala na lijevoj a dečko spava na desnoj strani, a tako je i dojenje funkcioniralo, njoj je lijeva sisa bila draža od desne , a njemu obratno. MM spava na rubu kreveta, ali ne žali se (barem do sad nije) ašto se ostalog tiče, nije nam smetalo, jer da je, cura bi ostala jedinica. Slažem se da ko ima volju, nađe načina.

[Nives]

i mi od rodjenja spavamo skupa i nastavicemo sve dok bebo ne pozeli u svoj krevetic

[enolee]

i mi spavamo zajedno. u biti, prva tura nocnog spavanja do cca 00:30 je u kreveticu koji je spojen s bracnim, a onda ostatak provede rasirena na jednoj strani kreveta. kad je muz doma, budimo se ukoceni. :D kad je bila mini mala radila sam sve moguce barikade kako je slucajno nesto ne bi moglo dotaknuti, ali sad sa 4 mjeseca sam se vec toliko naucila da spavam, a u biti ne spavam da joj se valjda nista ne bi moglo dogoditi i da je priljubljena uz mene cijelu noc. a sto se tice dojenja i spavanja.. heh, navika mi je svaki put pogledati koliko je sati i prosurfati dok dojim sve da ne bi zaspala, ali fenomen je taj da se ujutro uopce ne sjecam koliko je bilo sati. cak se ne sjecam ni koliko puta sam ju hranila i na kojoj cici. znam da se prebacujem njoj s lijeve i desne strane (sad kad smo same), ali koliko puta.. nekad 3, nekad 4.. u biti cim se ona meskolji i malo zanjurga ja je spajam. :D jedno sam vrijeme, prva dva mjeseca, bila u uzasnoj frci da ne zaspem dok ju dojim kako je mozda ne bi ugusila velkom cicom, cak sam instalirala neke aplikacije da me drze budnom. a sad sam se navikla bit budna, a i ona vise ne jede po pola sata nocu i vise. spasava me to sto inace nisam spavalica. da jesam, ne znam kako bih prezivjela.
dodatak na zajednicko spavanje... nema mi ljepse nego moc je poljubit u glavicu ili bilo gdje dok spava onako mekana ko strudlica. **** spavanje, onda sam najsretnija na svijetu. (pitajte me kad nisam ovako razdragana i sretna jer je uspjela zaspati). :D :D

[Kloto]

Ja sam prije nego što sam rodila bila uvjerena kako cu bebu uvijek stavljati u krevetić. Predomislila sam se po hitnom postuoku, već prvu noć.
Nekako mi je tužno spavati bez nje. Ona jedino zaspi u svom kreveticu, na prvo buđenje radi dojenja je stavljam k nama u krevet, to noćno dojenje niti ne osjetim, ona sve obavi u polusnu a i ja uspješno kunjam za to vrijeme.

[crnka84]

Prvi je spavao s nama od rođenja, zapravo na početku bi onu prvu turu odspavao u kinderbetu i onda kad bi se probudio za prvo dojenje tad bi ga i ostavila s nama. Na početku sam za svaki podoj gledala na sat, kad smo počeli i kad završili, al sam brzo shvatila da je svaka minuta sna dragocjena Tako da na kraju se ni ne sjetim ujutro koliko je puta dojio. Samo što je on bio ( i još uvijek je ) strašno nemiran u snu. Po cijelom krevetu, ne znaš gdje mu glava a gdje mu noge. I onda kad sam ostala trudna s drugim, da pripremim teren vratim starijeg bez problema u kinderbet, da mi bude lakše kad dođem iz bolnice jer me bilo strah da će ga poklopit. I onda ja odem u bolnicu na 2 tjedna, a MM vrati starijeg u krevet. Dođem kući s malim, i sad smo nas troje u krevetu, a MM se preselio u dnevni. A ovaj mali cijelu noć stenje li ga stenje, proteže se i stalno sam u nekom polusnu. Za podrigivanje po noći ne dižem. Jedino još se zna ukakat po noći i tad ga presvučem, inače ne razbuđujem se skroz ako nema potrebe