Cure , drž'te se...

Ja nisam imala ovakvih bisera, ali su roditelji na određen način opteretili djetinjstvo i mladost bratu i meni time što nisu sredili svoje živote, a mi smo nužno bili publika njihovim razmiricama (i šire). Ne bih sad potezala pitanje krivnje i razloga, jer da sam na ovaj topic naišla u tridesetoj, isto bih tu istresla vreću žuči... Ne kaže se bez razloga "kako siješ - tako i žanješ".

S druge strane, vrijeme nosi svoje... Iz svojih 50 godišnjih cipela ipak drugačije gledam na stvari. I moji roditelji su napredovali (znam da je to iznimka, a ne pravilo) a ja sam odavno shvatila da su njihovi problemi NJIHOVI, a ne moji i da nisam za to odgovorna.

Mislim da u ovu priču treba dodati naglasak na jednu bitnu stvar koja se odnosi na roditeljstvo: da bismo bili dobri roditelji svojoj djeci, trebamo biti barem isto toliko dobri SEBI. Da bi to uspjelo, ponekad treba neke stvari popraviti, neke odnose nemilosrdno prerezati (to je teško, ali može se - ne odnosi se samo na roditelje, nego i na neodgovarajuće veze općenito) i trajno uređivati svoj život tako da nam bude ugodno. Tek tada će djeca rasti u okruženju mira i zadovoljstva i to će im biti uzori.