Negdje sam čitala o jednoj taktici kako se nositi u apstinencijskoj krizi sa hranom općenito. Dakle,
odgodiš jedenje npr. čokolade na neodređeno vrijeme, ono kažeš si, ok, smiješ pojesti č., ali ne sada,
nego kasnije. Ali je caka u tome što ne odrediš kad je to kasnije, ako odrediš, ode sve u kupus

.
Tako nadmudriš vlastiti mozak

, nisi mu direkt uskratila, nego samo kao malo odgodila.
Pa sve tako dok jednog dana ne probaš što to propuštaš, pa se uvjeriš kako je čokolada sa 90% kakaa zapravo
odvratno slatka.
To je teorija, možda vrijedi probati.
