Mamina adaptacija na odvajanje

[Mojca]

Za nama je tjedan dana adaptacije u jaslicama. 5 radnih dana. Hrabro smo ih podnijele. I ona i ja. Nije bilo suza.
Tri dana smo bile skupa, a onda je četvrti i pet dan ostala sama, prvo na 20, pa na 30 min. Zasad sve ok.

No, drugog dana sam počela sumnjati u ispravnost svoje odluke.
Pa sam počela tražiti tetu čuvailcu.
Pa sam pročitala tonu molbi, pa obavila puno telefonskih razgovora, zadnja teta s kojom sam pričala mi je baš bila super, za zaposliti na neviđeno. Pa smo pozvali 4 tete, dvije starije, dvije studentice. Jedna studentica nije došla jer je zaspala. Razgvor je bio u 10 ujutro, ne u 6 ili 7. (Još bolje, ta se nevolja riješila sama od sebe.)
Obje starije tete su bile ok, a ova druga studentica koja mi je preko telefona bila super je samo potvrdila dojam.

I sad imam na raspolaganju oboje: i dobre jaslice i dobru (bar se tako čini) tetu čuvalicu. A u meni sve veća drama.
5 minuta dajem prednost jaslicama, u teti čuvalici vidim sve najgore... 5 minuta dajem prednost teti čuvalici, u jaslicama vidim sve najgore... pa mi se oči napune suzama i pobjegnem... pa tulim u samoći.

Sutra nastavljamo s jaslicama... a nazvala bi i tetu čuvalicu da još malo dođe (a bila je žena sat i pol kod nas)... neugodno mi je gnjaviti ju... a jednostavno ju ne mogu tek tako nazvati i reći "imate posao". Pa razmišljam da ju zamolim da joj platim da napravi psihološko testiranje, da primiri tu moju paranoju, pa se bojim da me žena ne proglasi luđakinjom i odpiliti.

Uglavnom.... Luuuuuuda sam. Nisam na miru ni s jednom odlukom... Najrađe bi ostala doma... a ne mogu.

I totalno sam rastesena... pofarbala sam mašinu svijetlog veša, jer sam unutra ubacila crvenu vunenu dekicu. Ne čarapicu, već dekicu... kako nisam skužila što radim, nemam pojma...

Kako vi podnosite/ste podnosile odvajanje? Koliko traje to ludilo? Kad prestaje? Prestaje li uopće?!
Kaže mi jedna od teta: mama vrijeme je da dijete krene svojim putem... Ma kojim fu.king svojim putem kad se ne odvaja od cice dan i noć?!

[andream]

uh uh evo opet mene. neće zvučati ni najmanje utješno ak ti napišem da moja 3godišnjakinja tuli (ali doslovce urla maaama, mamiceeeeeee) i dan danas svako jutro kad je ostavljam u vrtiću. ni dan danas još nismo uspjeli skinuti pelene, s više od 3 godine, no to je već možda druga priča (braco?). mislim si, da svaki put primam k sebi taj njen "traumatičan" ostanak u jaslicama, prošvikala bih skupa s njom. istina, sada je nakon dvije pune godine to ipak drugačije, samostalna je, nego jednogodišnjakinja koja je od hodanja do jela zavisila o tetama. ali kad smo jednom već ušli u priču jaslica, koliko god nam bilo teško, tu smo priču odgulili (a gulimo je i dalje) do kraja. Mi doduše nismo bili "cicači" od rođenja nego "adaptiranci", vjerojatno je i tu separacija bila nešto manje traumatična. Čini mi se da vaša priča nekako treba završiti a još nije završila, da ste sad u nekom otvorenom kolu i da nećeš imati mira dok ga ne zatvoriš, što je logično. Također, pazi ipak da ne izgubite mjesto u jaslicama ako ipak želiš tu priču držati otvorenom, ima neka caka u ugovoru koja govori o vremenu nedolaženja nakon kojeg dijete gubi pravo na jaslice. Priča no2 koja nam slijedi za dva mjeseca, priča je na koju se već sad psihički pripremam - imala sam isto jako puno opcija, od ostanka s djetetom doma na produženom porodiljnom, do jaslica (koje možda i nećemo dobiti) i teta čuvalica. I sada su otvorene sve te opcije, iako sužavam izbor na posljednje dvije. Mislim da će na kraju prevagnuti jaslice, kao i prvi puta, nadam se samo da ćemo ih i dobiti kad smo već tu opciju odabrali kao prvu. U svakom slučaju, sumnjam da ćemo išta mijenjati kad odaberemo način čuvanja djeteta. Dovoljan je stres već odvajanje od djeteta.

[Lutonjica]

meni je svo troje djece do cca 3 godine s tetom čuvalicom, a nakon toga u vrtiću. jednostavno smatram (a nije da izmišljam, svaki stručnjak koji radi s dejcom će reći isto) da malcima ispod 3 godine nije mjesto u instituciji. naravno, ako si čovjek to može priuštiti, bilo u obliku čuvalica, baka, bilo da mama ostane na neplaćenom...
tako da meni uopće nije upitno što je bolje za jednogodišnje dijete.
što se tiče prilagodbe i odvajanja. s nijednom tetom čuvalicom nismo imali problema, adaptacije su prošle relativno lako i brzo, bez previše suza.
s vrtićem druga priča, puno teže je palo i djeci i meni. vjerojatno je dio razloga i u tome što bih ja najradije da djeca ne idu u vrtić nego da imamo love da do škole imaju dadilju. ali toliko nemam :/ godinu i pol se možemo stisnut, ali pet i pol baš i ne, nažalost :/
dakle,moje iskustvo s 18-mjesečnjacima - laka prilagodba na tetu čuvalicu i lako odvajanjo.

eh, možda bih još mogla napomenuti da sam iz nekog suludog i meni danas skoro neobjašnjivog razloga, srednje dijete probala staviti u jaslice s 18 mjeseci - to je bilo užasno užasno užasno samo par dana nakon toga dobila je čuvalicu, a ta adaptacija je prošla kao pjesma.

[Mojca]

Na racionalnoj razini uopće ne dvojim da je čuvalica bolja, ali sad kad to treba napraviti umirem od straha pri pomisli da moram povjeriti dijete nepoznatoj osobi.

Možda se topic treba zvati "kako vjerovati čuvalici".

[Lutonjica]

da, istina je da ja nikad nisam imala taj problem :/

[sirius]

Upoznaj ženu i daj joj priliku, tada vise neće biti nepoznata. Inače , onako praktično, dobro je imati cuvalicu u rezervi , nikad se ne zna kako će biti sa zdravljem u jaslicama jer je to individualno.

[ana.m]

Moje je iskustvo totalno drugačije.
Novaca za čuvalicu nemamo i svi troje su su s 13 mj. krenuli u jaslice.
I svo troje je prošlo super na prilagodbi iako su svi troje bili veliki cicoljupci.
Mada, može biti da sam si i sama to olakšala nanačin "Ja moram raditi, dijete mora ići u jaslice, nemamo izbora i to je tako"
i nikad nisam radila drame oko toga nego se pomirila s onim što moram i mogu.

[Joe]

moje iskustvo s vrtićem/jaslicama je odlično, kao i ana.m, znala sam da moram raditi i da nemamo novaca za čuvalicu, tako da dileme nije bilo.

no potpuno sam sigurna da, ukoliko si nesigurna oko odluke, tvoje dijete to osjeća i bit će sluđeno jednako kao i ti. tako do lijepo donesi odluku, nema garancije da će biti ispravna, vrijeme će pokazati. i nemoj dramiti toliko. :hug:

[apricot]

Mada, može biti da sam si i sama to olakšala nanačin "Ja moram raditi, dijete mora ići u jaslice, nemamo izbora i to je tako"
i nikad nisam radila drame oko toga nego se pomirila s onim što moram i mogu.

eto, kod mene je točno tako bilo
da sam imala mogućnosti, vjerojatno bih uzela čuvalicu

daj ovoj šansu, vidi koliko će biti vani i koliko će dijete uz nju napredovati

[Cubana]

Moje je iskustvo totalno drugačije.
Novaca za čuvalicu nemamo i svi troje su su s 13 mj. krenuli u jaslice.
I svo troje je prošlo super na prilagodbi iako su svi troje bili veliki cicoljupci.
Mada, može biti da sam si i sama to olakšala nanačin "Ja moram raditi, dijete mora ići u jaslice, nemamo izbora i to je tako"
i nikad nisam radila drame oko toga nego se pomirila s onim što moram i mogu.

X

Mojca, razmisli i donesi odluku.
A kad ju doneseš, budi načisto s njom i ti pokaži da vjeruješ da je to najbolje za tvoje dijete i tebe.
To je najbolji put da i dijete prihvati novu situaciju, da u roditelju vidi sigurnost i povjerenje prema vrtiću/čuvalici.

[Majuška]

Ako si možete priuštiti čuvalicu i ako ti je na prvu sjela onda je to vjerojatno TO
Vjeruj svom prvom instinktu
BTW, ja sam od čuvalice tražila potvrdu o nekažnjavanju i potvrdu o psihofizičkoj sposobnosti od njenog dr. opće prakse. nije baš psihološko vještačenje ali meni je bilo bitno imati te papire. kao i kopiju osobne, diplome ili indexa.

I onda kad sam odlučila potpuno sam vjerovala toj osobi (i nisam se razočarala)
I dan danas se viđamo.

Eto, nadam se samo da ćemo i sa drugim djetetom imati za čuvalicu


A što tvoj muž misli?

[ana.m]

no potpuno sam sigurna da, ukoliko si nesigurna oko odluke, tvoje dijete to osjeća i bit će sluđeno jednako kao i ti. tako do lijepo donesi odluku, nema garancije da će biti ispravna, vrijeme će pokazati. i nemoj dramiti toliko. :hug:

Točno ovo sam i ja pomislila. Dijete te osjeti, odluči brzo zbog nje i smiri se.

[Zuska]

Kad sam prvi put micu ostavila kod sveki na spavanju (a morala sam jer nisam više bila normalna), doma sam tulila i bilo mi je grozno. Mislila sam da mala ima ko zna kakve traume, ujutro kad su došle, ponašala se najnormalnije, kao da se nikad nismo odvojile, meni je bila veća drama nego njoj! I općenito, svaki put kad ju ostavim na čuvanju kod baka, meni je (bila) veća drama, njoj nikakva. E, sad, različita su djeca, različito je prošla ta prva godina s mamom. Moja se frendica godinu dana uopće nije odvajala od bebe, ni na sat vremena, i kad je počela raditi mala je bila u drami jedno mjesec dana (čuva ju baka), ali prošlo je. Zapravo, nije drama, jednostavno nova situacija na koju se treba prilagoditi.
Proći će vas, obje.

Što bih učinila na tvom mjestu? Da imam para, prednost bih dala teti čuvalici, da nemam para, prednost bih dala jaslicama. I jednu i drugu soluciju koriste tisuće djece i roditelja. Jaslice su institucija, bolje pričekati s tim, a bit će i zdravija pa ćeš manje na bolovanje, a to je dosta važno. Teta čuvalica će joj se bolje posvetiti od teta u jaslicama, bit će jedan na jedan, znači više će učiti, više će se kvalitetno igrati, imat će punu pažnju, jest će bolje... No, to si ionako sve već čula...

E, sad, nepoznata teta čuvalica... Nemoj da ti bude neugodno ženu zvati više puta, uostalom nudiš joj posao! Firme kad zapošljavaju često zovu svoje kandidate barem 3 puta, žele se s njima upoznati, testiraju ih, daju im zadatke... A ovdje je riječ o tvom djetetu, dakle, imaš puno pravo upoznati se sa tetom.
Objasni teti da ti je drama ostaviti dijete osobi koju ne poznaješ (jer bi i njoj bila). Traži od nje pokusni rok na tjedan dana ili više, dva tjedna (plati joj ga), rok koji će biti za vaše upoznavanje, za njihovo upoznavanje... Ako će te smiriti, traži i testiranje, ono će ti uglavnom pokazati je li teta neki granični slučaj (a to mislim možeš i sama skontati po nekom svom filingu). Nemoj se libiti ničega što će tebe smiriti i uvjeriti te da je to prava osoba za tvoju micu, osoba s kojom će se družiti dulje vremena...

[Zuska]

Još nešto, ima li teta čuvalica iskustva u čuvanju? Ako ima, traži kontakt bivših poslodavaca za preporuku.

[Neli]

Za tako malo dijete - čuvalica svakako ako si to već možete priuštiti.
A odluka koja teta- pa klik koji ćeš osjetiti u razgovoru s njom i svakako razgovor s prethodnim poslodavcima.
Btw. na njuškalu imaš vrlo povoljnih kamera za te svrhe... skrivenih u digitalnom satu, okviru slike i sl. Najjače snimaju cca 8-10 sati što ti je sasvim dovoljno i nakon par dana znat ćeš jesi li dobro procijenila kome ostavljaš dijete.

Sretno!

[Majuška]

ja sam osobno protiv snimanja

radije, ako možeš, uzmi 2 tjedna godišnjeg i provedite to vrijeme zajedno ti i čuvalica. nitko se ne može non stop 2 tjedna pretvarati.
I pismo preporuke svakako.

[apricot]

Btw. na njuškalu imaš vrlo povoljnih kamera za te svrhe... skrivenih u digitalnom satu, okviru slike i sl. Najjače snimaju cca 8-10 sati što ti je sasvim dovoljno i nakon par dana znat ćeš jesi li dobro procijenila kome ostavljaš dijete.

Sretno!

čekaj, ti bi to radila bez dopuštenja žene?

[seni]

X

Mojca, razmisli i donesi odluku.
A kad ju doneseš, budi načisto s njom i ti pokaži da vjeruješ da je to najbolje za tvoje dijete i tebe.
To je najbolji put da i dijete prihvati novu situaciju, da u roditelju vidi sigurnost i povjerenje prema vrtiću/čuvalici.

slazem se sa joe i cubanom.
ako su jaslice takve, kako sam na nekim drugim temama citala sa 20 dejce u grupi, onda bih prednost dala cuvalici.

ali mislim da je kljucno ovo sto kazu joe i cubana.
potpuno te razumijem, ja sam isto tako teska na odlukama, i premisljam se sto puta...kad se samo sjetim koliko sam skola i vrtica obisla.
medutim ta stalna nesigurnost djetetu jako otezava prilagodbu.
iz mog iskustva, sto osobnog, sto gledajuci prijatelje i njihove obitelji, djeca najbolje prihvacaju promjene iza kojih roditelji sigurno stoje.

[Anemona]

Ja bih svakako dala prednost čuvalici, naspram jaslica.

[Mojca]

Hvala cure.
Svjesna sam da se moja "unutranja borba" reflektira na nju. I znam da moram brzo djelovati i donijeti odluku.

Bio je onaj topic o donošenju odluke, meni je važno da osjetim mir i onda znam da je odluka ispravna. A još ga nisam osjetila. Pozvati ću čuvalicu na još jedan susret i predložiti joj neformalno druženej sa Smjehuljicom u mom prisustvu.

Hvala Zuska, u pravu si, neke firme zovu i po tri puta i naprave svo čudo testiranja za najbedastije poslove... predložiti ću testiranje.

A snimanje...? Ne. Jednom kad smo se izabrali vjerujemo si. Bar je u mom svijetu tako.


Idemo van na zrak. Hodanje pomaže.

[Peterlin]

Hvala cure.
Svjesna sam da se moja "unutranja borba" reflektira na nju. I znam da moram brzo djelovati i donijeti odluku.

Bio je onaj topic o donošenju odluke, meni je važno da osjetim mir i onda znam da je odluka ispravna. A još ga nisam osjetila. Pozvati ću čuvalicu na još jedan susret i predložiti joj neformalno druženej sa Smjehuljicom u mom prisustvu.

Hvala Zuska, u pravu si, neke firme zovu i po tri puta i naprave svo čudo testiranja za najbedastije poslove... predložiti ću testiranje.

A snimanje...? Ne. Jednom kad smo se izabrali vjerujemo si. Bar je u mom svijetu tako.


Idemo van na zrak. Hodanje pomaže.

Sve ti je to normalno... samo mi roditelji smetnemo s uma da adaptacija nije samo za djecu teska, nego i za nas. Prilagodba na novu situaciju, dijete ostavljas nekom drugom (svejedno da li je to cuvalica ili jaslice) i sve tako... Proci ce! Sretno!

[oka]

Hvala cure.
Svjesna sam da se moja "unutranja borba" reflektira na nju. I znam da moram brzo djelovati i donijeti odluku.

Bio je onaj topic o donošenju odluke, meni je važno da osjetim mir i onda znam da je odluka ispravna. A još ga nisam osjetila. Pozvati ću čuvalicu na još jedan susret i predložiti joj neformalno druženej sa Smjehuljicom u mom prisustvu.

Hvala Zuska, u pravu si, neke firme zovu i po tri puta i naprave svo čudo testiranja za najbedastije poslove... predložiti ću testiranje.

A snimanje...? Ne. Jednom kad smo se izabrali vjerujemo si. Bar je u mom svijetu tako.


Idemo van na zrak. Hodanje pomaže.

Probaj ju malo ostaviti na samo sa čuvalicom (susjedna soba ili sl), da vidiš kako će dijete biti zadovoljno, možda će tako lakše odlučiti

[Anemona]

Mojca, pa daj čuvalici probni rok. CCa 2 tjedna.
Prvo budi s njima, pa se pomalo odvajaj u drugu sobu, pa otiđi u trgovinu,...
Jednostavno moraš vidjeti kako funkcioniraju.

[ardnas]

Ja sma se isto ovako lomila, u biti ja sam bila problem ne dijete. No dobro i on je na početku plakao, ali da ga vidite sad. To dijete od 15 mjeseci obožava vrtić, čim sparkiram auto ispred vrtića maše rukicama i smije se i jedva čeka da uđemo, jedva mu šlapice obučem, tetama ide u zagrljaj, ma milina, vidim da je sretan. Tek kada sam se ja pomirila sam time da mora u vrtić onda je sve krenulo na bolje. Prigovora za vrtić imam milijun, al to ću polako rješavati. Tu prije svega mislim na izbor hrane. Sa tetama sam zadovoljna, na početku je bilo malo opiranja prema jednoj teti ali sada je dobro.
Od kad ide u vrtić sam jede, drži žlicu, napredovao je motorički, veseo je.
No moram napomenuti on je u vrtiću smao do spavanja.
Za tetu nisam, to su mahom needucirane žene, čast izuzecima, koje ne znaju ni osnove prve pomoći. Traže previše za posao koji rade, koji je jako težak i mislim da jedna žena od 50-60 godina nije u stanju tržat za mojim zvrkom po cili dan.
Možda
ove dadilje o kojima se sada priča, to bi dolazilo u obzir.
Tako da probaj ga staviti u vrtić nije to ništa strašno, možda prihvati kao moj i bude mu dobro.

[Lucija Ellen]

Glasam za cuvalicu.

[Lucija Ellen]

Uglavnom brzinski: zbog bolestina koje ce izbjeci plus odnosa 1 na 1 koji dijete do 3 godine treba vise nego igru s vrsnjacima. Nje nema. Povjerenje? Ja bih vjerovala svom instinktu. Ako u ovu cuvalicu sumnjas, ako ti nije 100 posto sjela, trazi dalje.

[Cubana]

Prigovora za vrtić imam milijun, al to ću polako rješavati. Tu prije svega mislim na izbor hrane.

Idete u gradski vrtić?
Što zamjeraš izboru hrane?

[ana.m]

Idete u gradski vrtić?
Što zamjeraš izboru hrane?

Ovo i mene zanima.
Meni je hrana koju dobivaju odlična. Štoviše jer sam ju i probala jednom dok sam bila s manjom curkom u grupi na druženju i hrana im je stvarno super. Zdravo i lagano skuhano, bez tone masnoća i ne prezačinjeno...A ukusnooo!

[jelena.O]

ardnas, kaj se niste dogovorili u svezi specijalne hrane, ano kaj mu smeta u osnovi nemaš pravo tražiti promjenu ( osim ak je neko jako voljan pomoći) , ali ono što ne smije jest svakako treba reagirati.

Moj klinac ima hranu prilagođenu njemu, i njegovoj bolesti, dobra je ja sam je više puta okusila.

[Mojca]

Evo nas nazad iz Maksimira. Shvatila sam što fali. Ništa njoj ne fali. Meni fali.

Cura je super, draga, pozitivna, pamenta, lijepi kontakt su ostvarile, živi blizu, studira predškolski... ma za poželjeti. Nedostaje jedno: da mi netko poznati kaže "ona ti je super", ili "znam joj ćaću, iz dobre je familije" ili "bila mi je mala s njom u srednjoj školi, sjajna je"...
Jednostavno ću morati vjerovati svom instinktu.

[Majuška]

Evo nas nazad iz Maksimira. Shvatila sam što fali. Ništa njoj ne fali. Meni fali.

Cura je super, draga, pozitivna, pamenta, lijepi kontakt su ostvarile, živi blizu, studira predškolski... ma za poželjeti. Nedostaje jedno: da mi netko poznati kaže "ona ti je super", ili "znam joj ćaću, iz dobre je familije" ili "bila mi je mala s njom u srednjoj školi, sjajna je"...
Jednostavno ću morati vjerovati svom instinktu.

jesi li ju tražila kontakte od bivših poslodavaca?
ja sam tako onda nazvala dvije mame i popričala s njima i to mi je finalno prevagnulo

Gle, bit će ti teško ali neka se minimalno osjeti
Sjećam se da sam ja jedno 3 tjedna plakala u autu na putu na posao svako jutro...fffff...šta ćeš

[Mojca]

Nisam. Oni mi nisu netko koga poznajem. Ali, mogu to učiniti.

[Charlie]

Bas mi je drago da ste nasli kandidatkinju! Ja sam isto sa svojim odabranima trazila jos drugi susret, a i bila sam doma s njima tijekom prilagodbe. Za to vrijeme vec osjetis osobu, nitko ne moze glumiti 8 sati svaki dan...valjda... Ja sam kao sto i cure predlazu, zvala i bivse poslodavce koji su dali preporuke.

[Charlie]

A vezano za tvoju prilagodbu...bit ce ti sigurno tesko ako Smjehuljica bude plakala na tvom odlasku, ali kad se ona privikne, a ti se malo uhodas u posao, uci cete u rutinu. Ali daj si vremena, sebi i malenoj

[Rivendell]

Mojca, nije utjeha, ali meni ga je najprije sestra čuvala kad sam tek počela raditi i opet joj nisam vjerovala u potpunosti, stalno sam je zvala, sms-ala, tako da je to nepovjerenje sasvim normalno i što je najvažnije prolazno. Na početku sam plakala na poslu od muke što ne mogu biti s njim, a sada mi je puno, puno lakše.

Što je nabolje, moje dijete hoće svakome, u vrtiću jedini nije plakao na adaptaciji, smije se svako juto kad ga vodimo, sam trči unutra čim otvorim vrata bez da se okrene...
Pa mi je pet bilo teško. Pomirila sam se da tako mora biti, a da to zapravo i za njega radim.

[jelena.O]

a si pitala kolko će imat vremena, jer i studira

[Ifigenija]

Mojca, znam kako ti je. I jako je teško kad si mama prvi put malom djetetu pojmiti kako djeca rastu i kako to majčinstvo pruža ljubav i sigurnost na duge staze, a ne samo kroz godinu ili dvije. Kad se svo naše vrijeme, pažnja i ljubav raspodijele na cijeli život, nekako tih par sati koje će dijete budno provesti s nekim drugim gube na težini. Sve je to super, i čuvalica i jaslice (ja sam na strani čuvalice, ali razumijem i druge odluke), i neka maleno ide u šetnju, neka bude u parku, njoj će biti divno. A mogu ti samo reći, onako iz vlastitog iskustva - prihvati svim srcem čuvalicu, jer što će se ona osjećati prihvaćenija, i da ima povjerenje, svima će biti bolje.
Jedino, eto, moje je iskustvo da nije svako dijete za vrtić i ako želiš raditi, uvijek je dobra ideja imati čuvalicu, i zadržati je - čak i ako dijete krene u vrtić.

[jelena.O]

Nisam. Oni mi nisu netko koga poznajem. Ali, mogu to učiniti.

pa kad ni najbliže susede ne poznaš na cesti, pitaj za broj pa provjeri

[Charlie]

Mojca, nema veze sto ne poznas prethodne poslodavce, kad ih nazoves steci ces vec neki dojam o njima preko telefona, pa ces i njihovu preporuku gledati u tom svjetlu. Puno ce ti reci i cinjenica je li cura i danas u kontaktu s djecom koju je cuvala (npr. mi smo s obje cure u kontaktu, barem za rodjendane...). Tako da, nazovi, nemas kaj izgubit, a dobit ces vjerojatno jos koji djelic slagalice u ukupnu sliku o studentici.

[ardnas]

Cedevita, pasteta hrenovke, eto ovo ua prvu ruku

[ardnas]

ardnas, kaj se niste dogovorili u svezi specijalne hrane, ano kaj mu smeta u osnovi nemaš pravo tražiti promjenu ( osim ak je neko jako voljan pomoći) , ali ono što ne smije jest svakako treba reagirati.

Moj klinac ima hranu prilagođenu njemu, i njegovoj bolesti, dobra je ja sam je više puta okusila.

Ma ima prilagodjenu,al cesto dobije samo kruh i caj ili za rucak samo prilog

[Mojca]

Mislim da su nam suđene jaslice.
Tetu čuvalicu je zvala njena prethodna obitelj i odabrala je njih.


Ja nemam snage za novu rundu razgovora. Baš sam tužna.

[Bubilo Bubich]

Cedevita, pasteta hrenovke, eto ovo ua prvu ruku

... da nastavim niz...

čokolino, prezašećereni griz, preslatki čaj (mi doma uopće ne stavljamo šećer u čaj), pudinzi, čokoladni mousse, napolitanke i ostali keksi...

Sjećam se kad je moj krenuo na adaptaciju s 11,5 mjeseci, i nakon 2 sata dođem po njega, pitam što je jeo, a teta kaže "štapiće" - to mu je bilo prvi put u životu da je pojeo nešto iz kategorije "grickalice i slatkiši". I riječ "kekc" je naučio u vrtiću.

Kuhani ručak je ok, ali ono što kod nas (gradski vrtić) dobivaju za doručak i poslije spavanja je u pola slučajeva voće/mliječno, a u pola slučajeva slatko, slatko i slatko.

[Cubana]

Kod nas nije tako. Eno neki dan su za dorucak imali namaz od celera i jos neceg, ne mogu se sjetiti cega.

[jelena.O]

Ma ima prilagodjenu,al cesto dobije samo kruh i caj ili za rucak samo prilog

a kaj jede tvoj mali od namaza, ( moj samo domaći pekmez), jer ak oni ne mogu/žele nabaviti možeš i ti donesti ( ili dogovoriti) neke stvari, ja donosim neke stvari u rinfuzi koje im treba za ručak.
Inače moj klinac je samo na voćnu užini i ručku, sad mu je produžen ugovor na 4 mjeseca na 5 sata ( ali to teče tek iza Nove godine) .

[Bubilo Bubich]

Mojca, totalno te kužim... pratila sam tvoju priču dok si razmišljala o neplaćenom, i ja bih valjda da mogu bila doma s njima do njihove 18-te . I kad je krenuo u jaslice mislim da sam više ja tulila nego on.

Spomenula si jednom da se sjećaš "strašne" priče s našom tetom čuvalicom... I vidim da ovdje puno cura glasa za tetu pred jaslicama, ali niti ja se nisam mogla osloboditi tog straha i nelagode pred tim da ostavim dijete nepoznatoj osobi. I iz te perspektive, iako sam godinu i pol bila više na bolovanju nego na poslu (to si svakako uzmi u obzir dok razmišljaš o jaslicama) meni su i dalje draže jaslice - je, koma je sve to, njih 2 na njih 20 tako malih, ali kod jaslicama me nikada nije mučio taj strah od nepoznate osobe.

No, bez obzira na našu priču s našom tetom - mi kod nje nismo vjerovali našim instiktima. Ja sam bila provela s njom tjedan dana po par sati, što u istoj sobi, što u drugoj - skrivena od malca... nisam zvala bivše poslodavce, ali mi je pokazala pisma preporuke i gomilu slika u mobitelu s drugom djecom koju je čuvala, i stalno prepričavala neke dogodovštine s njima, s posljednjom mamom je još uvijek bila u kontaktu - i tu nisam osjetila potrebu "provjeriti ju". Posljednje od te djece čuvala je godinu i pol, i to mi je bio "dovoljan znak" da je toj obitelji odgovarala. (I poslije nas je našla drugu obitelj - dakle nekima ona kao takva odgovara).

Osim toga, prve brige oko toga kako će njoj jesti i spavati me brzo riješila... vidjelo se da se igra s njim, uče pjesmice i idu van... ali, ali, ali... malo ju nije volio, bila je prestroga i prekruta, i mi smo to kužili. Muž je 3 mjeseca svako jutro u autu govorio "on nju ne voli, ona je prestroga"... na stranu preslagivanje magneta, ručnika i ostalo što nam je smetalo, bila je prekruta prema malcu...

Ključ je u tome da smo kužili te neke stvari koje nam kod nje ne pašu, ali smo mi mutavci kojima je trebala kap koja će tek nakon 3 mjeseca preliti čašu (to što sam ju ja čula da viče)...

Tako da, opusti se, daj sebi i teti šansu (zašto ne probati i s jaslicama još malo kad ste već krenuli u adaptaciju, u gradskima se plaća 120 kn mjesečno ako dijete ne dolazi, meni nisu rekli da je to ograničeno na neki broj mjeseci)... daj sebi i teti šansu, vjerojatno ćeš s njom provesti nego vrijeme skupa, ali i kad ju počneš ostavljati samu vidi to neko prvo vrijeme kako se osjećaš u vezi s tetom, kakvo ti je povjerenje - nema šanse da već u prvo vrijeme ne skužiš ako ti se kod nje nešto ne sviđa.

Bilo je ovdje priča o lošim tetama, ali ima i toliko lijepih. Samo nađi sve one teme sa savjetima o čemu razgovarati i što pitati, pa prođi s njom još jednom detaljno sve što ti je na pameti.

I znaš što je meni frendica rekla kad sam ja tulila kako sam ga 3 mjeseca mogla ostavljati s "takvim nekim" - "Ne tuli, nije mu ništa, nije to njemu bilo tako strašno ko što si ti zamišljaš".

[Bubilo Bubich]

Uh, dok ja natipkam, teta više nije u planu .

Dobro, da pišem sad o tome što je dobro u jaslicama?

U svakom slučaju, ne brini, bit će dobro .

[Zuska]

Mislim da su nam suđene jaslice.
Tetu čuvalicu je zvala njena prethodna obitelj i odabrala je njih.


Ja nemam snage za novu rundu razgovora. Baš sam tužna.

Uh, koja ironija - dobila si potvrdu bivše obitelji da je cura super, ali na glup način
Ipak, ovo ti govori da ti je intuicija bila dobra! Dakle, ako ipak kreneš u novu rundu, ovo ti je razlog za veće samopouzdanje.

[andream]

Nekako sam se i ja našla u članku BubiloB, danas sam si baš postavila pitanje kome bih ostavili dijete na čuvanje? Već su prve ponude kapnule u parkiću gdje odem s djecom na igranje, puno je teta u penzijama koje žele čuvati, ali nisam sigurna da bih mogla povjeriti dijete nekome ako nema preporuke iz "prve ruke". Jedina osoba kojoj bih povjerila dijete, moja susjeda koju malac obožava i često smo tamo na igranju, ne želi preuzeti tu odgovornost. A ja ženu neću forsirati, iako bi to bio najbolji izbor. Tako da su nam trenutno najizglednije privatne jaslice (o kojima naprotiv imamo pozitivna iskustva prijatelja), pa onda s godinu i pol i državne. Za mene je nekako općenito usmena reklama i najbolja, pa to evo i ovdje primjenjujem.

[Peterlin]

Uh, dok ja natipkam, teta više nije u planu .

Dobro, da pišem sad o tome što je dobro u jaslicama?

U svakom slučaju, ne brini, bit će dobro .

Ovo me na nešto podsjetilo (sorry ako je offtopičarenje):

Dijete do treće godine koje ide u jaslice isto mora imati tetu čuvalicu (ili baku/djeda/tetu ili mamu koja može uzeti bolovanje kad god treba) jer su bolesti u prvoj godini institucije neizbježne.

Što se tiče traženja tete čuvalice - da sam imala mogućnosti, ja bih je svom starijem osigurala. Nažalost, nismo našli pravu osobu. Oba sina su išla u jaslice, a imali smo silom prilika tete čuvalice s kojima nisam bila zadovoljna (osim jedne iznimke, ali ona je već bila angažirana i kod drugih obitelji). Tako to ide - dobre čuvalice su rijetko slobodne.

Mojca - sretno! Uskoro ćeš vidjeti kako djeca strašno brzo narastu / odrastu.... Meni je proletjelo u trenu. Šokiralo me kad me ove jeseni stariji sin sustigao u visini, pa i prerastao...