Citiraj daddycool prvotno napisa Vidi poruku
sjećam se svog djetinjstva i stvari koje sam učio u školi su za mene bile apsolutne istine koje sam nekritički prihvaćao. uglavnom.
ja se sjećam da se moji roditelji nisu nikako slagali s tadašnjim školskim programom odnosno s onim što bi mi klinci prenosili iz škole ili donosili ispisano u bilježnicama
to što sam čula različite tvrdnje mislim da mi je samo koristilo
brzo sam shvatila da nema apsolutnih istina, po mom mišljenju svakome je bolje da to što prije spozna

moje dijete još ne ide u školu ali se susreće s različitim vjerovanjima, čim smo došli do nekih škakljivih pitanja bila sam spremna objasniti da neki ljudi vjeruju da jedno a drugi drugo, ali da pravu istinu malo tko zna
O postanku svijeta i čovjeka također se još raspravlja, ako kreacionizam ni ne računamo. Zašto to ne bi rekli djeci?

Što se tiče odsijecanja glave, ne znam što bih rekla. Sjećam se i da sam u toj dobi mogla pročitati razne krvave priče (mitove, bajke) a da me ne bi toliko dirale. Kao što djeca ne reagiraju na krvave detalje u bajkama. Ipak, učili smo o mučenjima narodnih heroja i konclogorima i to bi nas diralo - jer je bilo ispričano s namjerom i na takav način da nas dirne. Dakle hoće li tvoje dijete imati neke negativne posljedice od tih priča ovisi o karakteru tvog djeteta i o načinu na koji im vjeroučiteljica predstavlja te dijelove priče.

Mislim dakle da tvoje dijete (najvjerojatnije) neće imati noćne more niti će biti previše zbunjeno ako joj objasniš da možda vjeroučiteljica nije uvijek u pravu, kao što ni ti nisi uvijek u pravu.

To ipak ne znači da ne trebaš reagirati ako misliš da su neki sadržaji neprimjereni, niti da smatram da je uredu što se vjeronauk održava u školi.