Osobno mi ni jedna metoda ucenja djeteta da se samo umiri, uspava, da ne racuna na roditelja i blizinu odrasle osobe tijekom noci, nije prihvatljiva, a nije mi ni prirodna.
Da, djeca se na svasta nauce, ali to ne znaci da je sve sto nauce zdravo i dugorocno korisno za njihov razvoj i odrastanje.

Prihvatljivo mi je nositi dijete, drzati ga blizu sebe (tijekom dana i noci), spavati u njegovoj neposrednoj blizini (sto ne mora znaciti da bas dijete mora spavati u obiteljskom kreveticu) i odgovarati na njegove potrebe.
I tvrdim kako je jedna od osnovnih potreba djeteta koje spada na podforum 0-1 da bude noseno i u stalnom fizickom kontaktu s odraslom osobom (i nocu), po mogucnosti s majkom.
Dijete koje od najranije dobi ima ispunjenu tu vaznu potrebu, s vremenom se samo i bez inicijative roditelja udaljava i sve mu je manje potreban konstantan kontakt.

S roditeljima istinskih nespavaca (onih koji su jednostavno takvi da trebaju malo sna ili se ne mogu umiriti unatoc svim njeznim tehnikama koje roditelji probaju), suosjecam. Mene izbaci iz ritma i ravnoteze samo jedna neprospavana noc, a kamoli da nam je to normala.