nisu joj dali jesti..

[Anemona]

Nauka oko tanjura variva..koja je tek neljudskost kad dr naplacuju pregled a dijete bolesno i treba pomoc.. Al to je njegov posao, isto kao sto je rad u vrticu posao.
U ovom slucaju moglo se postupit drugacije, i vjerujem da bi bilo drugacije da je dogovoreno.
Ne mozemo ocekivati da nam netko cita misli i ocekivanja.

Točno tako.
Tetama je to samo posao, bez obzira koliko to okrutno zvuči. Posao u kojem se drže pravila.
Naravno da je u mojoj glavi da bih djetetu dala 6 tanjura ako treba, naravno da bih poludila da se radi o mojem djetetu, jer bi me srce boljelo, naravno da bih poludjela da vidim tu situaciju s nečijim drugim djetetom,....

I da, jesam "poludila" preko nekoliko puta u samo 5 dana koliko smo bili na prilagodbi u vrtiću, jer sam vidjela baš to što vrtić je. Institucija koja radi prema pravilima, tete s drže pravila i nema odstupanja. Meni je bilo prekruto i odustala sam.
Kad čitam ovu temu vidim zašto.

Evo mali primjer, sasvim sitna crtica iz prilagodbe mojeg djeteta, koje oslikava krutost pravila.
Moje dijete obožava brati vani grane, grančice, kamenje,... uglavnom u svakoj šetnji prikupimo čuda.
Dijete je na prilagodbi jedino, jer smo krenuli kasnije. Radilo se o večoj grupi, znači možeš s djetetom komunicirati najnormalnije,...
Dođem jedan dan ranije dok su vani i vidim svoje dijete tužno i nesretno na kilometre, koje samo hoda po dvorištu i nosi par grančica.
Teta (koja me inače uvjerava svaki dan kako mu je tamo sjajno) kaže ne znam zašto ali stalno sakuplja te grančice (koje mu ona uredno baci, jer ih ne smije nositi u vrtić /pravilo!!!/).
A mojem djetetu je to način da se umiri, jer bere grančice za mamu.

Kako joj nije palo na pamet u pet dana pitati ga dijete drago za što su ti te hebene grančice, pa mu objasniti. Ok dijete, grančice ne smijemo unositi u vrtić, ali ako te to baš veseli ostavi ih tu kraj zida, pa ćeš ih dati mami kad dođe.
Ili ostavi ih u garderobi, ili nedaj Bože daj mu da unese jednu hebenu grančicu veličine čačkalice, jer mama ionako dolazi za 10 minuta,...

Eto to je vrtić, to su pravila. Pravila obično ne gledaju osjećaje pojedinca i točka.

Da li je to ok? Nije!

Mogla bih nabrojati još minimalno 10 takvih "šeflja variva" situacija u 5 dana.

Ne, nije mi to ok i zato smo odustali, jer smo mogli, imali mo opciju.

Ja se nisam mogla pomiriti s "pravilima", ali na žalost cijeli život su pravila i biti će još milijon takvih situacija koje ne možemo izbječi.