 |
|||
A zašto tako brzo posezati za normalnim i nenormalnim? Širok je spektar normalnog i normalno ne mora biti idealno ni idilično u svakom momentu.pomikaki prvotno napisa
A meni se nikad takve misli nisu javileMožda sam ja nenormalna
Ni meni se takve misli nisu nikad javile.
Ni meni se nikad nije javio strah da dijete nekog voli više. Čak što više danas bi mi bilo puno lakše da postoji osoba na tom svijetu koja u očima mojeg djeteta može obaviti bilo što tako dobro kao mama.
Ali osjećaj da sam loša mama mi se znao javiti, pogotovo u tim prvim nesigurnim danima (frka s dojenjem i slično).
ja ne znam zašto bježati od uloge tzv. negativca. tp je u krajnjoj liniji točno, u našem slučaju, teta s kojom je v. jako blizak, dodje mu poput bake, ne vidi problem u salamama i šečernim pahuljicama, ja vidim. i on to zna. da mama i tata misle da to nije zdravo, a nas se sluša- iako nekad nismo najfora. moje dijete ima već 5 godina, nisam se susretala sa ovim osjećajima o kojima piše margaretica, mada koliko jačitam margaretica jako dobro razumije situaciju i preuzima odgovornost za svoje osjećaje.Ajme sad kad spominjete ljubomoru,neki sam ju dan osjetila kad je MM rekao sveki da nitko nezna nasmijati N. kao ona!!! Bilo mu je poslje
Tada je bila nesto ekstra raspolozena i stogod bi uradio smijala se,pogotovo kad ju je ona jos nasmijavala....ulovila sam se da skrecem temu jer mi nije bilo pravo....
A i vec sam ju par puta ispravila kad bi na nesto sto N. ne bi trebala radit reakcija bila: ne,ne mama ce se ljutit! A nije poanta da cu se ja ljutit vec da to nije dobro za nju! Dakle,i u buducnosti kad ne bi trebala npr. jesti puno slatkog to ce bit jer mama neda (a baba bi ti dala,jel) i mama ce se ljutit..ja negativac..cini mi se da je to cesta pojava?
odgoj i roditeljstvo bili bi najjednostavnija stvar na svijetu kad bis e djecja ljubav i postovanje dobivali ne postavljanjem granica- ipak je u srži sasvim suprotno.
A ja opet ovo nisam nikada pomislila. Eto koliko smo različiti.
isti slučaj i sa mnom.
prvo dijete - samo meni i nikome više.
sad sam prava majka radodajka - ko god pokaže iti mrvicu interesa ja mu velikodušno ustupim svoje drugo dijete na čuvanje. a tako je bilo i kad je bio beba.
sve ti je to normalno.
iskreno, meni je sada užasno krivo što sam bila majka sebičnjakinja i tako posesivna. ne vidim da je iz toga izašlo išta bolje nego što bi izašlo i da sam malu davala drugima na čuvanje. niti ona mene, a niti ja nju više volim zbog te sebičnosti. isto bi bilo i da je išla na čuvanja. povezanost bi bila jednaka. ali jedino ne mogu vratiti vrijeme za kojim sada žalim što ga nisam imala malo više za sebe.
a isto smo na nju čekali više od 3 godine.
Meni se strah, da će dijete voljeti nekoga više nego npr. mene, čini kao kompleks nesigurnosti u vlastitu 'ulogu'.. a i posesivnost mi nije jasna, niti u malim količinama, osim ako ne vjeruješ u nečije sposobnosti da ti čuva bebicu. Normalno je da smo svi vezani, ne nužno samo u početku, ali posesivnost je prevelika riječ.. Ja bih se potrudila kratko razdvajati od djeteta i na to prilagođavati, u tempu koji tebi odgovara.. Ne znam.
Mi smo došli do toga da moja djeca rade ozbiljne prekršaje i to skupa s babom skrivaju od mene. A baba se čudila kad sam popizdila. Kažem, treba stvarno jasno postaviti granicu jer stvari se jako lako otmu kontroli. Još je najmanji problem kad su djeca mala, kad narastu onda počnu manipulirati kako s kim mogu.
Ovo kod mene nije ljubomora nego ljutnja, bijes.
X
dok je bila manja u strahu mi je prijavljivala te prekrsaje. u strahu od njih. znala je da to sto su cinili da je lose.
Posljednje uređivanje od leonisa : 26.05.2012. at 11:06
bila sam posesivna s prvim djetetom, sa druge dvije vise ne, ali one nisu htjele ici ni kod koga tako da je to otpalo
inace nemam osjecaj da sam losa mama, znam da se nekad grozno ponasam, derem se i govorim razne gadosti ali ja sam s njima stalno, to sad spada pod neku drugu temu, citam da mame pustaju suze kad im djeca krenu u skolu, ja jedva cekam da se mojih rijesim na dio dana, to je nuspojava konstantnog maminstva
x i x na sve ostale postove od vertex
Sviđa mi se što je oka spomenula, da nije valjda da je stvar samo u mamama, pa valjda ima nešto i do onog pored koga se osijećamo nesigurnima.
Meni su se isto sa prvim djetetom javljali takvi osjećaji nesigurnosti samo pored jedne osobe i mislim da je to bilo s razlogom, da nije bio "problem" samo u meni nego bome i u toj osobi koja me dovodila u situacije u kojima bi se osijećala loše. Bila sam toga svjesna pa nisam dopustila da mi to naruši odnose, iako sam u nekim trenutcima morala debelo po(d)vući granicu.
Ne slažem se da to kako se margaretica osijeća nije normalno, treba se znat i kontekst u kojem se to događa. Druga je stvar jel to dobro za nju i odnose sa ljudima, i ja mislim da nije dobro njegovat takve osjećaje i radit na tome da nam ne obuzmu život, al toga je koliko sam skužila i sama svjesna.
Osim toga žena nakon poroda je pod hormonima i stvarno nam se svašta može motat po glavi, izađu neki strahovi i nesigurnosti kojih do tad nikad nismo bili svjesni niti su postojali. Ne treba ih produbljivat i dopustit da nam ovladaju životom, na tome treba radit, ne dopustit da nam naruše odnose, ali zaista smatram da nije potrebno kategorizirat javljanje takvih osjećaja pod normalno ili nenormalno.
Margaretice super je što to prepoznaješ i želiš radit na tome. U tom smislu potpis na BusyBee post.
Mogu ti reć iz vlastitog iskustva, a i iz razgovora sa prijateljicama da to kako se osijećaš nije nešto što se događa samo tebi, s vremenom prođe, u potpunosti nestane, nekom brže nekom sporije.
Pokušaj se naučit nosit s tim da zadržiš dobre odnose u obitelji, ako ti je to važno. Koji će to bit načini, ne znam, izaberi koji ti najviše pašu, ima ih milijun, hoće li to bit češće ostavljanje bakama ili da ih malo staviš na distancu, ili ... šta god, ima hrpa savjeta koje su cure pisale, izabereš koji ti najviše paše i nađeš svoj način. Samo se nemoj osijećat loše zbog svojih osjećaja, ne dopusti im da ti ovladaju životom, šta god napraviš imat će neku posljedicu, odaberi izbore s čijim se posljedicama možeš nosit i bit sretna.
Možeš bit sigurna da će tvoje dijete uvijek i najviše voljet tebe, imaj to stalno na umu, ali i da će pritom voljet i obožavat i tatu i dide i bake i tete i ... koga god ... i bit će sretan što ima tako puno ljudi koji vole njega, samo mu stvori okruženje u kojem se te sve ljubavi mogu razviti, u kojem će stvarat vlastite odnose sa svojim dragim ljudima, a ti odnosi nisu nikakva prijetnja vašem odnosu ma koliko ti ponekad zvučalo i izgledalo tako. To je samo osjećaj nesigurnosti koji imaš i proći će vjerovatno s vremenom, a ako vidiš da ti narušava mir i odnose s ljudima možeš s nekim stručnim porazgovarat, ali daj si vremena za takvu procjenu i da se malo snađeš u svim tim novonastalim situacijama.
a onda cu plakat kad se to dogodi
naravno da hoćeša onda cu plakat kad se to dogodi
Ovo je tako lijepo napisano.
Margaretice mene su kao tebe mučile neke nesigurnosti koje vučem od prije, moj film je bio "normalno da će mojim bebama tata/nonići/ teta bilotkodrugi biti "draži" od mene" i nisam si pridavala veliku ulogu. Moja su me djeca totalno razuvjerila - iako se vole nosat kod drugih, samo moje naručje ih može utješit kad se rasplaču, kad su pospani, kad su bili bolesni. Samo meni spavaju kad su u nepoznatoj okolini, traže me očima kad ima više ljudi u prostoriji, ako čuju moj glas osjećaju se sigurni. I pogodi što - to nisam sama skužila već su mi MM, moji i njegovi roditelji to morali objasniti. Jer sam ja mislila da sam im "samo mama" - kao - no big deal. A bebi mama je big deal, i što god rekla i/ili napravila tvoja mama/svekrva nikad neće biti mama, pa da se na trepavice postavi. Prati ponašanje bebice i iz sitnica ćeš razaznati koliko si važna i nezamijenjiva.
ajme meni čitam ja ovo i samo se uspuhujem...margaretica,priznati samom sebi da nešto nije ok je prvi korak prema promjeni.e sad promjeniti to nije uvijek lako, obzirom da nije sve do tebe.slažem se da definitivno trebaš prvo razmisliti što ti nije ugodno,zašto i kako to promjeniti. netko je super napisao,doslovno brojke,koliko i kad ti je ok ostaviti dijete i poštivati svoje granice i osjećaje. e tek tada kreni u akciju i razgovaraj s bakama.moje djetešce se zalomilo,pa sam bez obzira na to otkrila u sebi ljubomoru do neslućenih razmjera,ali se trudim i rješavam to sama sa sobom. dajem ga svima od početka,ali isto tako nastojim poštivati da ga ne dajem kad mi nije ugodno.ja sam od početka imala stav da moje dijete neće puniti ničije emocionalne rupe i to nastojim stopirati. ali isto tako jako mi je drago da hoće ići svima i da se veseli drugima, dobro mi dođe odmor i voljela bih češće ulete sa strane za čuvanje na sat-dva ili tri.
htjela sam samo reći da tvoja posesivnost i ljubomora nije ok ako time "ugrožavaš" bebu,ali isto tako ne smatraj sebe posesivnom majkom samo zato što ju ne daš nametljivim ljudima koji ne poštuju osobne granice,ja to zovem zdravim štićenjem
ma karikiram malo, naravno.
Draga margaretica,
kao da si i mene opisala. Vidim da nas ima više takvih. Ali koliko sam shvatila sve majke su takve sa prvim djetetom, neke više sebične a neke manje. Ja sam jedna od onih koja je više sebična. Tek sam sad kad ima 9 mjeseci malo olabavila, ali jako malo. I zašto bi ti morala nekome ostavljat ako to neželiš i osjećaš nelagodu. Svatko je imao priliku odgajati svoje dijete i ti odgajaj svoje kako ti misliš da je ispravno. S vremenom će sve sjesti na svoje. I moja rodbina je svašta komentirala za mene i moje sebično ponašanje, ali isto tako i ja bih mogla za druge isto svašta reći. Neopterećuj se drugima i uživaj u svojoj bebici.
TrinaLOLČINA na tri kvadrata - mislim, nije tebi smješno, al ja sam se zavaljao kad sam pročitao prvi red tvoje poruke, ali stvarno zavaljao - po krevetu - i još se smijem, ne mogu stat - H V A L A (iako suosjećam s tobom jer puuno matera znam koje mjesecima pa i godinama grade nesto kod svog djeteta, evo baba, i u 10 minuta sve sto ste radili i pokusavali je 'voda ispod mosta', ali i to da i bake i djede imaju nekakvo pravo biti sa svojim unucima, IMAJU, ne odvajajte ih nasilno al kontrolirajte i jedne i druge, kad se nažalost sami ne znaju.....)
....da 'skupa s babom rade i skrivaju ozbiljne prekršaje'... - već ih vidim kako zajedno iz kuće mumaju milku od 2kg taman pred ručak i onda se za stolom nakašljavaju, kao, sirova im purica hahahahaa
ja znam tatu koji skupa s klincima razotkrije skrovišta slatkiša koje je mama spremila i ono rasture i požderu sve i još su sretni kak su nasamarili mamu...znaš šta, tek to bi me izludilo
Ajoj, već me sad ljute ˝prijedlozi˝ da dam djetetu čokoladu. Majkom mila, to je za poludit
evo i ja imam bebu od 5 mjeseci i mislim da je normalno kako se osjećaš.. uostalom, mislim da je ružno reći da trpiš i da bake moraju biti malo same s bebom, pogotovo ako ti u bake nemaš potpuno povjerenje što se tiče poštivanja tvog načina odgoja ili brige o djetetu.
ni ja svoga J ne ostavljam predugo samoga s bakama jer vole pretjerivati s izljevima emocija i nemaju osjećaj kad mu je dosta stiskanja i ljubakanja!
a kad prigovorim kažu ma neka smije i dijete malo plakati, nek malo potrpi!! ili ma šta ti je nije uopće nervozan!
naravno da dijete treba druženje i s bakama i s drugim ljudima ali onda nek izvole upoznati ga ili bar poslušati kad im kažem što dijete voli a što ne!
mrzim forsiranje, valjda se treba gledati i dob djeteta i što njemu paše..
uostalom nisam ja tu da udovoljavam bakama nego svom djetetu!
Ja imam treće; maleno od mjesec dana još nikome nisam dala u ruke (mami na 2 sekunde)
Ali zato kad netko "hoce" vece dvoje rado ih "nudim" za svoj odmor...
Ponekad se osjecam strasno no onda shvatim da sam i s njih dvoje do neke dobi bila takva! Kaoi vecina majki koje znam!
Osim...
Bili smo kod prijatelja koji su dobili blizance, a NIKOG nemaju na 1000 km (mislim rodbine). A ona nama dvjema: sta vas dve ne namjeravate drzati J i L?! Pa to im je iznimna prilika da ih netko drzi pa jos obojcu odjednom. Hihihi
Taman se jedan problem (u mojoj glavi) riješio, evo ga, stigao drugi.
Zanima me slijedeće: jedna osoba iz bliže obitelji je kod mene prešla sve granice i ja sam odlučila da s tom osobom do daljnjeg ne želim imati nikakvog posla tj. ne želim s tom osobom niti komunicirati niti je vidjeti niti išta. Kako je to osoba koja živi u mojoj blizini i koja je (obiteljskim stablom) povezana s mojim djetetom, ja po prirodi stvari moram dozvoliti druženje moje bebe i te osobe i ne pada mi na pamet ta druženja ograničavati.
Međutim, lagala bih kad bi rekla da mi se ne diže želudac kada moja beba ide kod te osobe i kada je ta osoba ljubi i mazi.
Pitanje je kako da ubijem tu gorčinu i da mi bude svejedno tj. da se ne živciram za vrijeme dok se moja beba bezbrižno druži.
Ah, zašto sam tako sj..........
Auuuu sto si ti dobraaaa... taj koji je presao granicu zna kad bi vidio moju bebu? Nikad, dok se meni ne smili i dok ne upristoji samnom odnos. A na nekakva ljubljenja koja ako su po licu ili rukicama drzim higijensku prodiku i bez da sam posvadjana.
X
Samim time što je netko familija nema a priori pravo ni na naše vrijeme, ni na poštovanje, a bogme ni na druženje s našom djecom. Nikakav "red" tu nije bitan.
Meni je ovo dopustivo jedino ako se radi o razvedenim roditeljima - onda nije baš OK ograničavati druženje djeteta s drugom stranom.No, i tada trebaju vrijediti tvoja pravila.
Voli li se dijete uopće družiti s tom osobom? Ako ne, stvarno nemaš što razmišljati...
Da stvarno, jedino ako nije rijec o drugom roditelju i razvodu. Svi drugi mogu biti off. Ako dobro kuzim, tu pise da je rijec o bebi pa se ni ne moze utvrdit voli li beba ili ne jer bebe se smiju i vesele svakom ko im se priblizi na metar od lica. I potpunom strancu i svekrvi (nazalost. Hmm )
Ne znamo koji je razlog maminog zahlađenja odnosa s tom osobom.
Npr. bilo je i biti će puno situacija gdje se ne slažem sa sveki (ili s mamom,...) u nekim stvarima i tu se dogodilo zahlađenje odnosa, ali i dalje smatram da je ta osoba važan dio odrastanja mojeg djeteta i puštam dijete neka gradi svoj stav i svoj odnos neovisno o mojem stavu/odnosu.
Jedno sam ja, a drugo je dijete.
E sad moje dijete je več veče, a s bebom nisam sigurna da bih tako postupila. Nekako prvenstveno ovisi o razlogu zahlađenja odnosa s tom osobom.
I da dodam, nekako dok mi je dijete bilo malo, bila sam više fokusirana da mora biti okruženo "istomišljenicima" i radila sam veče rezove.
Sad kad je dijete veče i samo zna razlučiti neke stvari, sve sam sigurnija da je bolje da upozna i druži se s više ljudi različitih karaktera, mišljenja,...
(Nadam se da ne trebam napominjati da su izuzeti ljudi koji mogu napraviti nešto loše djetetu.)
Imam problema sa bakama od kad sam došla iz rodilišta!
Hvala Bogu,imam mirnu bebu koja uglavnom jede i spava i nismo imali nekih većih problema. Sad ima dva mjeseca i tako je od početka.
Međutim, čim sam došla iz rodilišta moja mama je bila kod mene cijeli dan svaki dan, i na silu tražila da ja idem spavat i odmarat a ona će bit sa bebom. Svekrva je dolazila svaki drugi dan na dva-tri sata uvijek u isto vrijeme. Nedjeljom kad je bila spriječena dolazio je moj svekar,isto tako "vidit bebu" na par sati.
To me sve dovodilo do ludila. Najljepše mi je bilo u trenucima kad bi svi otišli i ostali samo moj muž, beba i ja.
Nekako sam nakon gotovo mjesec dana sredila da se ti posjeti prorijede, rekla sam barem do proljeća dok beba ne ojača, na što je bilo spuštenih noseva. Svekrva se zajapurila da joj ne dozvolim da vidi svoje jedino unuče,a mama zove svaki drugi dan da ona ne može više izdržat i da ga mora vidjet, i s time mi stvara ogromnu grižnju savjesti.
Sada mama dolazi recimo svaki drugi-treći dan po sat-dva, a ja i muž za to vrijeme odemo na kavu ili u dućan! Ali ja i to radim radi nje,jer apsolutno možemo bez te kave i kupovine. Može ga čuvati on a da ja izađem i obratno.
Svekrva i svekar dolaze jednom tjedno i to mi jako teško pada. Bili su za za Božić kod nas, i čim je došla odma uzima malog meni iz ruke i drlja ga po kući, i pritom urliče ko koza, inače je bučna, ali brate mili kraj malog izgubi kompas. On se sav uznemiri i samo trpa šakice u usta. Onda ga je polegla na kauč i nastavila urlikat a svekar ga je istodobno uhvatio za nožice i treskao ga cijelo vrijeme, valjda pokušaj nježnosti.
Na kraju, kad je išla konačno ča, stavila je 200 kn malom u ručicu!!! Ja sam se skoro onesvijestila od muke! Njemu je ruka stalno u ustima i ona mu gura novce u ruku!!
Nikako ne mogu shvatit tu potrebu da mi dolaze u kuću "vidjet dijete". Pa on je još premali za bilo što, kad poraste sam će htjet ić bakama i djedovima. Ovo sad je maltretiranje i njega i mene.
A problem je što ja ne znam kako tome stat na kraj, pokušala sam razgovorom al uspjeh je polovičan, s tim da se osjećam ko posesivno čudovište koje se usudilo zabranit tj.ograničit bakine posjete! Muž u svemu ne vidi veliki problem, jer što mi smeta njegova mama koja dođe dva sata tjedno. A meni ta dva sata tjedno popije živaca za cijelu godinu...Osim toga sad dolazi sezona gripe...najrađe bi uzela bebu i pobjegla bilo kamo, što dalje...
Sandra81, razumijem te da te to nervira, ali pokušaj zamisliti obrnutu situaciju. Znači da i jedni i drugi djed i baka ne pitaju za unuče. Nikad. Ne zanima ih.
Pa zamisli kad će to tvoje dijete malo porasti, a vjeruj mi to će biti jako brzo, a da djedovi i bake ne pitaju za dijete. Kako ti bi bilo?
Pa da treba dijete pričuvati, a nitko ne želi. A doči će i trenuci kad će stvarno trebati dijete pričuvati
Mislim da tvoja situacija ustari može ispasti jako pozitivna, samo lagano postavite granice s roditeljima. Ti sa svojim, TM sa svojima.
pa...probaj shvatit. šta bi ti, da ne dođu kod vas dok mali ne krene u školu?Nikako ne mogu shvatit tu potrebu da mi dolaze u kuću "vidjet dijete". Pa on je još premali za bilo što, kad poraste sam će htjet ić bakama i djedovima. Ovo sad je maltretiranje i njega i mene.
od dva sata tjedno radiš dramu. i padaš u nesvjest od muke. jer bake žele vidjeti unuka. i uživati s unukom na svoj način.
mislim da ti je najbolje da se malo skuliraš i shvatiš da beba ipak nije tvoje vlasništvo.
pa viš da su ih totalno ograničili na sat-dva tjedno. kud ćeš rjeđe?
A ne znam što da kažem pametno. Ustvari ne vidim problem. Vidim bake i djedove koji su jedva dočekali unuče i ponašaju se sukladno tome.
potpuno se slažempa...probaj shvatit. šta bi ti, da ne dođu kod vas dok mali ne krene u školu?
od dva sata tjedno radiš dramu. i padaš u nesvjest od muke. jer bake žele vidjeti unuka. i uživati s unukom na svoj način.
mislim da ti je najbolje da se malo skuliraš i shvatiš da beba ipak nije tvoje vlasništvo.
nikad nisam uspjela shvatiti roditelje koji ovako razmišljaju
i zanima me kako bi se osjećali da jednog dana moraju prilaziti vlastitom unuku sa strahom smiju li ili ne smiju ovo ili ono
Ali to nije osoba kojoj mogu povjerit bebu na čuvanje jer ne zna što bi s njim, samo zna vikat i treskat ga po rukama kao da je od gume! Živcira me to jer je beba još premalena a ta situacija traje od prvog dana! Evo primjera; četvrti dan nakon izlaska iz rodilišta došle su i moja mama i svekrva i uzele malenog za presvlačenje. I kad su ga skinule toliko su vikale :" viiiiiidiiiiiiiii nooooožicaaaaaaa, baka jubiiiiiiiiiiii, vidi miiiiišaaaaaaa, viiiiiiiidiiiiii guze..." uz tolike decibele da sam ih čula u drugoj sobi kao da su meni kraj glave! Rezultat: maleni je bio toliko nervozan da smo tu večer zaspali u pola 7 ujutro, ni oka nije sklopio.Nije plakao, jednostavno je bio nervozan, nije silazio sa cice i tako dalje...Budući da se to nije ponovilo, takvu nervozu povezujem isključivo s njima.
Ne kažem da ne smiju pitat za dijete niti da ga ne smiju vidit, ali za kog vraga imaš potrebu dijete koje nema ni dva mjeseca puna gledat i drmusat i smetat, pa čekaj da naraste pa da barem kuži da si mu došla u posjete!!Ili da se može igrat s njim ili šetat ili bilo što...
Ali ona uspavanu bebu uzima ili iz krevetića ili meni iz ruku, jer eto baka je došla pa da je mali vidi ili da ne pomisli da ima samo jednu baku...
I sad ja to moram dopuštat i nosit se sa situacijom i trpit u sebi jer eto oni su sveti djedovi i bake i ne smije im se proturječit
Jako me zanima dal su njihove svekrve mogle tako postupat sa njihovom djecom, kako da ne..
pa, vjerojatno su i njihove svekrve tako postupale
kao što je i moja
ali ne bih pomislila da im ne mogu povjeriti dijete na čuvanje
pa njihova su djeca preživjela
Ovakve situacije uzima ga iz krevetića dok spava, objasniš da ne dozvoliš.
Ja sam svojoj sveki rekla npr. dok je bio u fazi stavljanja ruku u usta da ga ne diraju po ručicama, prihvatila je.
Bilo je i puno neslaganja kod dohrane i davanja sokova, slatkiša,... mogu reči preživjeli smo i drago mi je da dijete ima baku i djeda u svojem životu.
Nije bilo lagano jer sam dok je bio beba bila jako nervozna oko svega toga, kao i ti, ali mi je drago da sam ih prihvatila.
A ta nervoza bebe mi je vjerojatnija da dolazi od tebe. Dijete nevjerojatno upija osjećaje roditelja.
Apsolutno nemam povjerenja niti u jednu! Zgražaju se nad mojom odlukom da kategorički odbijam malom kupiti dudu varalicu i još obećavaju da će ima baka donest drugi put... jer kao kad siše prstiće to je znak da treba dudu i ja sam nemajka jer mu ne dam...
Osim toga inzistiraju da malom kuham vodu,dajem čajeve jer kakve su sad to moderne priče da sve ima u majčinom mlijeku.Po njihovom moje dijete je gladno i žedno a ja sam monstrum!
Samo želim da me fino puste na miru da odgajam svoje dijete kako hoću,da mi nitko ne upada u kuću kad mu se sprdne i da puste bebu da naraste da barem nešto razumije prije nego počmu sa maltretiranjima.
Jao Sandra ja te razumijem i sad kad te citam opet se razljutim na blesavu svekrvu ko sto sam se razljutila pred 4 godine. Ovo je ko da sebe citam. I to se dudom... i to otimanje iz ruku i glupo kokodanje i moj svekar koji diete gladi po licu sa snopom novcanica. Ja te kuzim skroz, ti si u simbiozi sa svojom bebicom ucite se jedan na drugog i onda ti tu netko uleti pametovat... ja sam iz ovih istih razloga postala obiteljska babaroga ali sam zato bila sama i na miru tek s drugim djetetom.
E da, najludji su mi ovi "pomagaci" koji pomazu tako da ti drze bebu i navlace je ko plisanog medu, nedo bog sta skuhat, speglat, oprat.... jao jao kad se sjetim sad bi poludila - ja zakleti mrzitelj dude i kad vidim bebu s dudom nemam lijepo misljenje o majci - jednog dana izidjem iz kupaone i vidim svoje dvomjesecno dijete s dudom! EJ! Auuuu mrak na oci, i sad bi se bila u stanju posvadjat s njom i svega joj izdijeliti zbog toga a prosle su 4 godine od tad
Sandra81, tako ti se ponaša 90% baka i djedova. Oni su odgajali na jedan način, ti na drugi.
Normalno je da te nerviraju, ali to je jednostavno takvo razdoblje.
Jednostavno moraš izgraditi taj odnos. Ti si prvi put mama, a oni su prvi puta baka i djed, nikome to nije stanje za koje ne treba prilagodba.
Treba vremena da oni prihvate da si ti roditelj i da poštuju tvoje odluke, ali dopusti im da sudjeluju, kasnije će ti biti žao.
Ponekad je potrebno i obaviti razgovor ja sam roditelj, a vi lijepi "dodatak" u životu mojeg djeteta, ali je ključno da se to obavi smireno.
Vjeruj mi te tvoje burne emocije će se itekako stišati kako beba raste, nemoj radi toga odkantati roditelje.
Posljednje uređivanje od Anemona : 02.01.2013. at 18:32
Želim reči da i ja u potpunosti razumijem Sandru81 i mogu se kladiti da sad idem pretraživati stare teme, da sigurno i ja imam indentičnu.
To su takvi trenuci, rodi ti se beba i jednostavno si osjetljiv čim nanjušiš da netko sumnja u tvoje roditeljske odluke, ali ključno je da to prođe.
Ti se izgradiš kao roditelj, oni kao djed i baka i gotovo. Važno je stavri postaviti na svoje mjesto, ali mirno i razumno.
Ti ovo ozbiljno?
X
Meni se čini da je Tiziana zakleti mrzitelj svega.
Da, najozbiljnije. Bude mi zao djeteta. Pogotovo kad je rijec o maloj bebi. Uopce ne znam cemu taj cep u ustima sluzi (pod pretpostavkom da beba ima zivu i zdravu majku)
Ne bih kao neke olako osudila Sandru81. Gledam po sebi, dosta sam tolerantna, mogu pretrpiti ali u nekim opisima vidim sebe. Moji roditelji su svaki dan kod nas, bili su samnom od početka trudnoće, brinuli što i kako ćemo kupiti, što bebi treba i što ne, čitali o bebama, gledali sve emisije ko štreberići, informirali se o platnenim pelenama, dojenju, nosiljkama i inom, a opet sve odluke prepuštali mm i meni, pomagali oko uređenja stana, beskrajno kuhali, peglali, čistili, kako mm puno radi tata me beskarjno mnogo vozio i na preglede. Sve su proživljavali s nama od trenutka kad smo saznali za trudnoću - tu nemam problem oko odnosa sa unukom u kojeg su zaljubljeni do neba, nosikaju ga, uspavljuju, hrane (izdajam se jer neće cicu). Ako su preglasni, ovakvi, onakvi i ja procijenim da to sinu ne odgovara upozorim na lijep način.
Svekrva i svekar ne žive u istom gradu, dođu kod mm-ove sestre i dođu ga vidjeti recimo mjesečno po dva, tri dana po nekoliko sati dnevno. Lagala bih kad bih sad natipkala da se tu u meni ne rađa posesivna neman. Dam im ga, ali se iznutra lomim. Pogotovo kad ga navlače po rukama a on se ne voli nositi, a opet, suptilno se trudim upozoriti na to što voli ili ne voli (kao i mm i hvala mu na tome). Jedva pretrpim posjet. To opravdavam činjenicom da mi je prvo, da ga imam tek 4 mjeseca, da s njima nikad nisam bila toliko emocionalno bliska da im tako olako prepustim bebu i istovremeno se opustim...
I moje dijete ima dudu kad se vozi u kolicima i navečer spava. Nije htjelo cicu nikada, jede moje mlijeko iz bočice i to mu je valjda kompenzcija i ne mislim da bi me trebalo prijaviti socijalnoj.
dakle, ajmo probati realno sagledati situaciju i locirati gdje je problem?
u svekrvama koje žele sat-dva tjedno uživati u unucima ili u mladim mamama koje se pretvaraju u posesivne nemani?
Posljednje uređivanje od cvijeta73 : 02.01.2013. at 21:42
Moja svekrva je realno ok. Poštuje moje odluke, ne slaže se, ali šuti, čudna sam joj ja, moj stil života, njezin sin, ime našeg djeteta i sl. ali ne prigovara. Doduše, nije bila ni od pomoći, ali ni ne odmaže. Ja sam neman i priznajem u svom slučaju.
Palcice ovo oko dude dude dakako nema veze s posebnom situacijom kakvu ti imas - cisto da to pojasnim, jer ovaj tvoj slucaj i odlucnost kojom si to savladavala su iznimni i mislim jako rijetki
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
