Ja se često sjetim i suprotnog primjera - Aung San Suu Kyi iz Burme. Ona je radi političkog aktivizma bila razdvojena od djece od 1989. do 2011. Velik je njen doprinos demokraciji i slobodi, ali kako su se osjećala njena djeca svih tih godina?
Da se radi o mojoj majci, ja bih se uvijek pitala zašto je izabrala viši cilj ispred mene.

U meni nema te veličajnosti, ja bih se osušila da ne mogu biti sa svojom djecom.

Na sve ovo me je potaklo vissnjino:
Naročito ne od kad imam dete.