 |
|||
Ma znate što mene najviše naljuti kod ovakvih stvari? To što svaka od nas može svog muža prevariti bilo kad, bilo gjde..To je tako lako napraviti, oni valjda nisu ni svjesni što znači ženska odanost i ženska volja, snaga, ljubav..I onda neki takav muškarac toliko ponizi ženu, a nije ni svjestan što gubi.
Upravo tako!Trina prvotno napisa
X
Mislim da su rjetki svjesni vrijednosti svoje VLASTITE žene...
Ja mislim da su rijetke žene svjesne vrijednosti svog vlastitog muža.
A i jedan i drugi problem dolaze od manjkave komunikacije.
Kako sad ovo?
Hahaha
Pa bilo je nekih situacija gdje bih se ja nešto naljutila na muža, a kako nije bilo prilike da to raščistimo razgovorom, ili bih se ja možda i zatvorila u šutnju, meni bi se stvorila slika mene pravednice i mučenice, a njega ugnjetavača i nekog tko me ne zna cijeniti - dok stvarno do tog razgovora ne bi došlo, i onda bih čula njegovu stranu priče i vidjela da ima nešto i u njegovim argumentima.
A osim toga, ako su nam muževi tako nevaljani - to nešto govori i o nama - zašto smo ih takve izabrali, zašto s njima ostajemo, zašto pristajemo na nešto nedovoljno dobro.
U mom iskustvu, većina takvih situacija gdje su žene pomišljale da im je muž loš bile su samo nesporazum, posljedica toga što nitko glasno i jasno, bez napadanja, nije rekao što želi.
Ja skoro svaki dan pomislim kako mi je dragi divan i koliko je on bolja osoba od mene, i da nas je svemir spojio kako bih ja uz njega postala bolja osoba. Iako mi zna ići na živce zbog hrpe stvari.
I ja sam puno naučila od svog muža.
A i on od mene (bi mogao)
Slično je i kod mene.
To je prekrasno, ali bojim se da ne pomaže pokretačici ovog topica, kao i ostalim ženama koje je zadesila ovakva situacija. Kako je jednom napisala apri, to vam dođe kao da se na pdf-u Potpomognuta netko raspisuje o tome kako je prekrasno biti roditelj.
Ja mislim da pomaže, jer, da joj njen muž ne znači baš ništa i da joj nikad nije vrijedio, ne bi joj ni bio muž niti bi sad dvojila o razvodu.
Dakle, mora sjesti i razgovarati s njime i sjetiti se što je to u njemu vidjela kad se za njega odlučila udati.
Ako je to još uvijek u njemu, spašavati.
Ako toga nema više, razmišljati o svom putu.
Ovo je već neka konkretnija pomoć. Bez razgovora i iskrenosti definitivno se ne može spasiti ovakva situacija. Ali ono što je u svemu tome ključno.... za spas braka potrebno je - dvoje. Ako nema odaziva s druge strane, nema tog angažmana kojim će ove žene spasiti svoje brakove.
Još nešto: lepršavost i lakoća kojom se piše na ovom topicu ukazuje da većina ovdje upisanih nema takvo iskustvo. Drago mi je zbog toga, jer osjećaj prevarenosti i izdaje u braku ne bih poželjela nikome. Zato budimo korektni, jer držim da ovaj topic nije mjesto za razmahivanje osobnom bračnom srećom i ispunjenjem.
Ma radi se samo o tome da mnogi koji imaju sređenu situaciju zaborave na to i ne cijene to što imaju.
S druge strane, kad situacija nije takva, nema nam druge nego rješavati. Ja sam tek s 35 napokon našla srodnu dušu. Vrijeme prije toga najradije bih zaboravila, ali što je - tu je.
Samo još da dodam - onaj tko ne nauči cijeniti ok odnos s mužem/ženom često je na silaznoj putanji prema onima koji rješavaju neke ozbiljnije probleme.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom