XTrina prvotno napisa
Mislim da su rjetki svjesni vrijednosti svoje VLASTITE žene...
 |
|||
|
|
|||
X
Mislim da su rjetki svjesni vrijednosti svoje VLASTITE žene...
Ja mislim da su rijetke žene svjesne vrijednosti svog vlastitog muža.
A i jedan i drugi problem dolaze od manjkave komunikacije.
Kako sad ovo?
Hahaha
Pa bilo je nekih situacija gdje bih se ja nešto naljutila na muža, a kako nije bilo prilike da to raščistimo razgovorom, ili bih se ja možda i zatvorila u šutnju, meni bi se stvorila slika mene pravednice i mučenice, a njega ugnjetavača i nekog tko me ne zna cijeniti - dok stvarno do tog razgovora ne bi došlo, i onda bih čula njegovu stranu priče i vidjela da ima nešto i u njegovim argumentima.
A osim toga, ako su nam muževi tako nevaljani - to nešto govori i o nama - zašto smo ih takve izabrali, zašto s njima ostajemo, zašto pristajemo na nešto nedovoljno dobro.
U mom iskustvu, većina takvih situacija gdje su žene pomišljale da im je muž loš bile su samo nesporazum, posljedica toga što nitko glasno i jasno, bez napadanja, nije rekao što želi.
Ja skoro svaki dan pomislim kako mi je dragi divan i koliko je on bolja osoba od mene, i da nas je svemir spojio kako bih ja uz njega postala bolja osoba. Iako mi zna ići na živce zbog hrpe stvari.
I ja sam puno naučila od svog muža.
A i on od mene (bi mogao)
Slično je i kod mene.
To je prekrasno, ali bojim se da ne pomaže pokretačici ovog topica, kao i ostalim ženama koje je zadesila ovakva situacija. Kako je jednom napisala apri, to vam dođe kao da se na pdf-u Potpomognuta netko raspisuje o tome kako je prekrasno biti roditelj.
Ja mislim da pomaže, jer, da joj njen muž ne znači baš ništa i da joj nikad nije vrijedio, ne bi joj ni bio muž niti bi sad dvojila o razvodu.
Dakle, mora sjesti i razgovarati s njime i sjetiti se što je to u njemu vidjela kad se za njega odlučila udati.
Ako je to još uvijek u njemu, spašavati.
Ako toga nema više, razmišljati o svom putu.
Ovo je već neka konkretnija pomoć. Bez razgovora i iskrenosti definitivno se ne može spasiti ovakva situacija. Ali ono što je u svemu tome ključno.... za spas braka potrebno je - dvoje. Ako nema odaziva s druge strane, nema tog angažmana kojim će ove žene spasiti svoje brakove.
Još nešto: lepršavost i lakoća kojom se piše na ovom topicu ukazuje da većina ovdje upisanih nema takvo iskustvo. Drago mi je zbog toga, jer osjećaj prevarenosti i izdaje u braku ne bih poželjela nikome. Zato budimo korektni, jer držim da ovaj topic nije mjesto za razmahivanje osobnom bračnom srećom i ispunjenjem.
ne slažem se s ovim, i to iz vlastitog iskustva, meni je upravo to pomoglo na nekom drugom forumu, tuđe razmahivanje osobnom bračnom srećom i ispunjenjem mi je otvorilo oči u kakvom odnosu ja živim, opstajem, trpim i smatram da bolje ne može.... kojim (pogrešnim) očima ja gledam MBM i mislim da je puka navika ljubav koja kao se malo razvodni u braku..... slušajuć tuđe emocije o njihovim muževima shvatila sam da ja takve dugo ne gajim, čak suprotno.....
carobno je kako najveci dio ljudi uopce nije svjestan kako ga drugi dozivljavaju
da bi veza dosla do tocke kad on vara (ili ona) treba se dogoditi vrlo losa komunikacija i osoba koja vara ili to radi sporta radi i sam po sebi nema neke visoke moralne standarde i nije mu pretjerano bitno
da li se on samotlno brine o djeci? da li je i on u kombinaciji oko odrzavanja stana i kuhanja? ako nije imate za pocetak nesrazmjer kod trosenja vremena i energije. dok zena pada s nogu od sljakanja gazda e doadjuje. u takvoj ste kombinaciji preuzele ulogu njegove mame. vi ste na kraju dana mrtve umorne a on se treba negjde ispucati i muskima je stvarno sex bitniji nego vecini zena. tu je tekodjer i moment paznje, on treba vasu paznju a ako ste vi osoba koja odradjuje djecu a on ceka da djeca budu starija pa da se ukljuci u ulogu oca imate plodno tlo za raspad sistema
sama prevara je po meni povrijedjeni ego koji je dobrim dijelom priucen jer nam je mozak ispiran idejom da je idealna veza u obliku "ona i on sretni do kraja zivota" i onda kad se izadje iz zadanog okvira nastaje shock jer je on izdao vasu ideju postojanja
taj vas partner mozda i nije tako bajna osoba bez obzira na to sto mozda ima prekrasne oci ili je vrlo zabavan u drustvu. pokusajte koliko mozete u tom kosmaru realno sagledati sebe i realno sagledati njega. lakse je nastaviti dalje kad odrastete emocionalno i osvjestite da ljudi u biti uopce nisu ni dobri ni divni ni krani i da svako stvarno prije svega gleda svoje interese
idealno bi bilo da to napravite za sebe jer to svakako zasluzujete. svaka od vas je i posebna i pametna i ima pravo na greske i glupi izbor. taj vas prevarant i lazljivac je zamjenjiv a uopce nije svrha postojanja da vam se po svaku cijenu po doma mota muskarac cija je funkcija iskljucivo ukrasna (toliko da se zadovoljni forma i da zivite sa nekim jer to tako treba izgledati). to su vas kad ste bili mali krivo naucili, gledale ste krive filmove i citali krive knjige. zbog cega starwars mozete prihvatiti kao mastu a ljubavne romane dozivljavate za ozbiljno
ima zivota poslje kretena, u principu poslje bude puno bolje nego sto je ikad bilo sa njim
Ma radi se samo o tome da mnogi koji imaju sređenu situaciju zaborave na to i ne cijene to što imaju.
S druge strane, kad situacija nije takva, nema nam druge nego rješavati. Ja sam tek s 35 napokon našla srodnu dušu. Vrijeme prije toga najradije bih zaboravila, ali što je - tu je.
Samo još da dodam - onaj tko ne nauči cijeniti ok odnos s mužem/ženom često je na silaznoj putanji prema onima koji rješavaju neke ozbiljnije probleme.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom