Bratske tučnjave

[trampolina]

Iako se jako vole, moji muškići su skloni probleme rješavati rukama i nogama (ne, nisu vidjeli od mene i mm ).
Naravno da ne dam i učim ih kako sukobe riješiti verbalno, ali često mi se čini da je njima zapravo puno draže uhvatiti se u klinč pa se malo pofajtati.

Mm-u sam smiješna, kaže da to tako mora bit i da je normalni dio odrastanja svakog dečkića ali ja nisam baš tako sigurna u to.
Nisam ni sigurna da to ima veze sa spolom (cura je još mala i za sada frustracije rješava vikanjem).

Kakva su vaša iskustva? Tuku li vam se djeca? Jesu li zbilja curice po tom pitanju "mirnije"?

I ono što me najviše interesira, do kud puštate a kad reagirate?
Jer kod mojih se često dogodi da počnu škakljanje i valjanje koje vrlo često preraste u ozbiljnu borbu.

[Val]

negdje sam pročitala da se dečki, jer je to u njihovom gen.kodu, moraju hrvati, tuči.
jer da je to dio njihovog razvoja. jel to tako ne znam.
moj je, po tom pitanju, dosta miran, imao je vaza, ali ništa dramatično.

[Val]

imao je faza, ne vaza, naravno.

[vlatka100]

to ti ovisi od djeteta do djeteta, i moji se tuku, i ja sam se sa sestrom tukla dok smo bile manje. To je normalno.
Bitno je da drugu djecu ne tuće.

[Kosjenka]

Moji se tuku, i ta "faza" traje sigurno 3 godine. To mi je već "normalno". Nekidan razgovaram sa šogi pa me pita di su svi a ja mm na poslu, a dečki se tuku. Milijardu puta sam rekla, vikala, objašnjavala da to nije u redu. Sad sam odustala kad vidim da će počet kavga ja ih pošaljem u njihovu sobu, nek se tamo tuku da ih ja ne vidim. Zanimljivo obično se umire pa ih prođe volja.
E da, a kad se ne tuku onda se najčešće igraju da se tuku . igraju se samuraja, ninđa, boksa, morskih pasa...
Puštam ih dok ne procjenim da se mogu ozljedit, to je jako relativan pojam.

[cipelica]

igraju se, tuku, grle, ljube, hrvaju...
kad su bili manji znalo je češće biti nekontrolirano(griženje i opasno guranje) a sada je nekontrolirana ljutnja vrlo rijetka
koliko ja znam, izvan kuće nikad nisu udarili nikog.

[ovca_i_janjad]

ne vjerujem u to muško kodiranje

imam dvije djevojčice, slatke, rozo, vile, cvijeće, sadnja, jednorozi, šivanje, ... mlate se k'o lude

smiješno je jer je razlika niti dvije i pol godine, ali imaju 33 i 16 kg

tuku se tako da se nabijaju nogama i rukama, čupaju, štipaju

rade to i dok se vozimo u autu, vezane - auto je mali, blizu su jedna drugoj, spremne su nabiti jedna drugu nogama u glavu. ili barem pljuvati jedna na drugu

zato skoro ne putujemo; jer je to neizdrživo

tuču nastojim amortizirati, ne dozvoljavam izravne okršaje jer znam gdje vode - u masnice i krvave uštipke

[gita75]

ne znam kakve to veze ima sa spolom.
ja i brat smo se mlatili valjda do kraja osnovne škole, redovito.
prije ima veze s malom razlikom u godinama.
moji se ne mlate, prevelika je razlika.

[disciplina]

imam 3 komada, mlate se ko ludi. pogotovo blizanci (imaju 2,5g)
i kad ja poludim pa krenem razdvajati onda se još i krenu ceriti pa ne znam da li se stvarno mlate ili igraju.
na kraju pustim dok ne krene plač..

(cura je još mala i za sada frustracije rješava vikanjem)

prava cura!

[Mojca]

Uf... ako smo se brat i ja tukli... a ja 8 godina starija... a imala sam osjećaj koliko jako smijem, znala sam da je slabiji, pazila sam... ali ipak sam ga morala klepiti.

[tangerina]

Kod mene se tuku sin i muž
ono, ko dva mala dječaka. Muž kao pazi da ne bude jako, sin baš i ne, i obavezno mi se dođe požalit "tata mene tuče!". Pokušavala sam ih razdvojit, urazumit ovog starijeg i tobože odraslijeg, ali sam ostala s osjećajem da je to nešto između njih što ja ne razumijem.
A ne razumijem bome ni kako imam dva djeteta, a sjećam se da sam rodila samo jedno

[ani4]

Moji se mlate i jasu jedan po drugom od jutra do sutra.
Mene vise smeta grubi i bezobrazan rijecnik, na to svaki puta reagiram.
A na tucnjave kako kada, ovisi kako sam raspolozena i koliko mi u tom trenutku smeta. Ali ja jednostavno ne vidim nacin kako da to u ovom trenutku sprijecim. Iskreno se nadam da ce ih uskoro proci...
Oni se ne tuku jako, ono da bas ozlijede jedan drugoga, mada zna biti suza. Uglavnom vriste i to me posebno izluduje.
Ali ne tuku se vani.

Moj bratic ima tri cure i takoder se mlate ko blesave. Frendica tri sina, isto tako. Druga frendica sina i kcer, takoder. Tako da mislim da je to sve car bratske ljubavi...

[trampolina]

Ajme pa ja onda nisam niti malo tolerantna :/
Baš mi smetaju takvi izljevi grubosti, ma niti ne podržavam naguravanje odmilja.

Mm također ima porive za takvom igrom, ali smo bome to srezali skroz.
A u stvari je sve krenulo od E. kad smo skužili da takve obrasce ponašanja pokazuje prema drugoj djeci. I stvarno, puno je bolje otkad djelujemo s prvom naznakom grubosti.

Štajaznam, nikako ne mogu prihvatiti da se mlate, ma čak ne mogu ni podvući pod ono 'dječja posla'.
I kao što Ovca kaže, nisam sigurna da bi imali granicu pa zato ne dam uopće.

[trampolina]

Sad kad vas čitam ispada da je to normalno, a ja sam napravila problem oko toga.
Ja sam jedinica pa ne znam za takav osjećaj, ali sam jaaako osjetljiva na grubosti bilo kakvog tipa.

Još se moji i ne mlate puno (stignu valjda, mali su), ali meni smeta čak i to malo.
Valjda im neće ostaviti posljedice

[Jadranka]

Iz perspektive nekog tko je u bratskim tucnjavama bio puuuno slabiji i uvijek nastradao (pa to dakle i nisu bile tucnjave), ja bi svoju djecu svakako (i na svaki nacin) sprijecavala da se tuku, a posebno ako bi jedno dijete bilo izrazito jace (vece,teze) od drugoga.

[medonija]

brat i ja smo 3 i pol godine razlike, on je stariji, i dosta smo tukli, ali to nikad nije bilo "ozbiljno", iako vjerujem da je mami znalo izgledati prilično grubo. bez brige mame, vjerujem da znaju granicu- brat i ja smo se znali kao ozbiljno posvađati i pomlatiti,ali kad bi u toj svađi netko nekoga jače i nezgodno udario uredno je bilo " Au! nema toga!" ili "nemoj tako jako!" , ma koliko u tom trenu ozbiljnas svađa i tučnjava bile

znalo sam se često dogodit i da mama krivo shvati: '80 ih su bili jako popularni oni američki kečeri- wresling(kako li se već piše) i mi smo se tog znali igrat ili boks! pih! imali smo cijelu olimpijadu u svojoj sobi! i često je mama znala krivo protumačit posjest nas za stol i sva naša objašnjavanja da je to igra i sport nisu pomogla da izbjegnemo kaznu

[summer]

A ne razumijem bome ni kako imam dva djeteta, a sjećam se da sam rodila samo jedno

ovo radi moj otac sa sinom, znaci dida i unuk
a moji su brat i sestra, 3 godine razlike, i redovito se mlate
on ide za njom i mlatne je, onda ona ide za njim da mu vrati, a zna i ona prva poceti
cupanje, udarci, guranje, grebanje
tri minute nakon toga se grle i ljube
ja ih opominjem, razdvajam, napominjem da uvijek zavrsi placem
ali nekad je tesko do njih doprijeti, toliko su koncentrirani jedno na drugo i osvetu, jao

[cvijeta73]

kod nas je situacija ovakva. m je prvi put klepila svog 6 godina starijeg brata kad je imala 7 mjeseci. i od tad ga stalno klepa. al nije ni on cvećka. on nju iznervira riječima, onda ona, pošto je tu slabija, njega krene udarati. onda se on iznervira skroz jer je svjestan svoje snage i zna da ju ne smije udarati. a to jako dobro zna i ona. a on bi ju najrađe klepio, al se suzdrži. baš kad je jako jako iznerviran, s pola snage ju onako klepi. eee, onda je to smrtna uvreda, ona počne ucviljeno plakati uz povike - paaa, kaaakooo si menii to mogao učiniti, pa viiddiii koliko sam ja mala (a iznervira ju jer joj kaže da je mala ), paa tiii ideš u peeetiii razred onda ovaj to više ne može slušati, pa popusti. na mene je
a ona ga zna ga zviznuti pošteno. baš pošteno.
a najgore joj je kad joj uhvati ruke i ne pušta. onda opet kreće takva dreka da ju brzo pusti.

sve u svemu, kad povučeš crtu, ipak m ise ovako ovlaš čini da je ona nekako uvijek na dobitku.

tako da, sad je trenutno faza bliskog istoka, a ja sam kao neki mirovni pregovarač. plave kacige. s nadom da će se jednog dana, valjda ipak bratski voljeti. sad se većinu vremena ne podnose. osim kad je neka frka u pitanju. il kad je jedan od njih u nemilosti mene ili mm-a. onda se brzo ujedine.

[spajalica]

dakle cvijeta bitan je neprijateljski element da bi imala mir u kuci :LOL:

moji se ne tuku, ali zato se svadjajuuuuuuuuuuuuuuuuuuu

[pikula]

U subkulturi šetača pasa uvijek sa podsmijehom gledaju na ljude koji se uznemiruju jer se psi "tuku", a stvarno se igraju točno znaju ko koga smije koliko gurnuti, povući i veliki i mali... Tako da sam ja bila potpuno spremna na to da je hrvanje i natjeravanje igra i dok nitko ne reži i ne jauče sve je dobro

[Kosjenka]

Mene vise smeta grubi i bezobrazan rijecnik, na to svaki puta reagiram.

X
i bilo kakavo ruganja, podsmijavanje i sl.

[trampolina]

Znaš, pikula, upravo mi je to i palo na pamet kad onaliziram ovaj moj pacifizam.. Štetim li možda i nesvjesno time što branim udarce i hrvanje?

Doduše, idu na početnički judo pa nek se tu ižive

Jadranka, to s tvojim bratom i nije bilo baš tako benigno :/

[pikula]

joj da i mene to provociranje i namjerno živciranje više izluđuje
možda zato što su sad veliki pa se više skoro i ne tuku, ali se nadmudruju unedogled, a meni kosa stoji u zrak

[trampolina]

X
i bilo kakavo ruganja, podsmijavanje i sl.

Ovo uopće ne dolazi u obzir, to mi je tek katastrofa!

[pikula]

Trampolina- sumnjam da ćeš ih uspjeti sprječiti pa im neće ni naštetiti Šalim se naravno. Nisam ja nikad bila za udaranje u ljutnji, to sam uvijek branila i kažnjavala kad su bili veći a kad su bili mali na time out obavezno, ali govorim o ovom "zadovoljnom" naguravanju i odmjeravanju snaga, to mislim da je normalno kao i mačevanje sa granom, pucanje prstom i lego kockama (kad mi roditelji pacifisti ne damo pištolje i mačeve u kuću) nađu oni načina da se igraju svojih igara. Moj nije gledao nasilne crtiće niti imao oružje igračke pa je govorio svojim figuricama "smiksat ću te" to je bilo najnasilnije što je vidio - mikser, pa je to koristio za dečkaste igre, za to sad mislim da neke stvari treba pustiti, bilo je bolje kad je u vrtiću našao muško društvo za hrvanje i igračke bez tolike cenzure,- ovo ide na moj račun

[laumi]

imam dvije curice i dečka
koškaju se, tuku (srećom, ne prejako, nikad nema ozlijeđenih )
najviše me nervira kad se mlate i pljuju jedni po drugima u autu - na to uvijek oštro reagiram. doma ih puštam da se mlate. pljuvanje ne odobravam.

vidim da je tako kod svih, onda je to normalno, valjda.

a mogu li se djeca odgojiti tako da imaju dobar odnos kad odrastu? da uvijek budu tu jedni za druge? to jest, koliko je to do nas, roditelja?
ja nemam pojma, jedinica sam.

[trampolina]

Pikula, dobro i kažeš. Ne treba od svega praviti nauku

Laumi, mislim da dobar odnos među braćom i sestrama i ovisi najviše o odgoju a manje o karakteru djece.
Kad moji odrastu vidjet ću jesam li bila u pravu. Toliko su karakterno različiti da nema šanse da bi se družili da nisu osuđeni jedni na druge

A istovremeno imaju jako topao i blizak odnos

[cvijeta73]

a mogu li se djeca odgojiti tako da imaju dobar odnos kad odrastu? da uvijek budu tu jedni za druge? to jest, koliko je to do nas, roditelja?
ja nemam pojma, jedinica sam.

ja sam uvjerena da mogu i da to, kao i u toliko puno drugih stvari, jako ovisi o roditeljskom odgoju.
al možda više u onoj domeni - ne brinite se što vas ne slušaju, brinite se što vas stalno promatraju.
sad bih rekla tu i nešto o bakama, al ne smijem

eto, uleti trampolina, s istim.

[trampolina]

A glede mačeva i pištolja, ja sam popustila nakon dugog nagovaranja. Držalo ih je par mjeseci, i prošlo.
Valjda dovoljno ratuju međusobno

[Adrijana]

Moji su 5 godina razlike, cura i dečko. Nisu se još nikad potukli. Znaju se samo izvikati jedan na drugoga, ili se dođu žaliti meni. Cura u zadnje vrijeme viče neka ga prodam jer ona nema više niti malo privatnosti. Normalno je da si idu na živce, ipak su brat i sestra.
Ali da netko nekoga tuče, lupi, gurne i sl. to ne bi prošlo kod mene.

[Deaedi]

kod nas je situacija ovakva. m je prvi put klepila svog 6 godina starijeg brata kad je imala 7 mjeseci. i od tad ga stalno klepa. al nije ni on cvećka. on nju iznervira riječima, onda ona, pošto je tu slabija, njega krene udarati. onda se on iznervira skroz jer je svjestan svoje snage i zna da ju ne smije udarati. a to jako dobro zna i ona. a on bi ju najrađe klepio, al se suzdrži. baš kad je jako jako iznerviran, s pola snage ju onako klepi. eee, onda je to smrtna uvreda, ona počne ucviljeno plakati uz povike - paaa, kaaakooo si menii to mogao učiniti, pa viiddiii koliko sam ja mala (a iznervira ju jer joj kaže da je mala ), paa tiii ideš u peeetiii razred onda ovaj to više ne može slušati, pa popusti. na mene je
a ona ga zna ga zviznuti pošteno. baš pošteno.
a najgore joj je kad joj uhvati ruke i ne pušta. onda opet kreće takva dreka da ju brzo pusti.

sve u svemu, kad povučeš crtu, ipak m ise ovako ovlaš čini da je ona nekako uvijek na dobitku.

tako da, sad je trenutno faza bliskog istoka, a ja sam kao neki mirovni pregovarač. plave kacige. s nadom da će se jednog dana, valjda ipak bratski voljeti. sad se većinu vremena ne podnose. osim kad je neka frka u pitanju. il kad je jedan od njih u nemilosti mene ili mm-a. onda se brzo ujedine.

Kod nas je slična situacija, samo je cura starija, a braco mlađi.
Malo se vole, malo se tuku, malo tuže jedan drugoga, malo se urote sa MM protiv mene i obrnuto...Veselo nam je...
Najbolje mi je kad je braco udari, a onda odmah joj daje pusu, a onda trči do mene i meni dati pusu da se ne ljutim.

[*mamica*]

Ja sam se redovno tukla sa sestrom, nismo se podnosile (obično je ona izvlačila deblji kraj ). Kada bih imala više djece koja bi se tukla međusobno, ne bi im toliko branila, mislim da je to sastavni dio normalnog odrastanja i suživota male braće i sestara.
Zabranila bih jedino u slučaju kada bi postojala opasnost da opasno ozlijede jedno drugo ili kada bih vidjela da jedno dijete izvlači daleeeeko deblji kraj, odnosno da je doslovno zlostavljano.

[Deaedi]

Laumi, mislim da dobar odnos među braćom i sestrama i ovisi najviše o odgoju a manje o karakteru djece.

Ne znam baš...moji su totalno različitog karaktera, istog odgoja...braco je puno življi, agresivniji, nikad nije vidio nekakvo udaranje, a opet je nekako znao udarati stariju seku, koja je bila u čudu, jer ona nije takva...dugo mu nije vraćala, a i sad se u 99% slučajeva suzdrži, a onih 1% valjda ima, iako nisam vidjela, ali braco je dođe tužiti da ga je udarila, ali ja to nisam nikad vidjela...naučila sam je da kad je udari, da mu uhvati ruke i govori mu "ne udarati" i/ili da se makne od njega..problem je kad se ona makne, a on krene za njom

[Deaedi]

Inače, imam prijateljicu koja ima još 2 sestre, i kaže mi da su se divljački tukle cijelo djetinjstvo, a istovremeno su se jako voljele i sad su jako povezane.

[cipelica]

nama koriste neka pravila:
svatko ima svoje privatne igračke koje nitko ne smije ni taknuti bez pitanja
imaju zajedničke igračkel oko kojih se treba dogovarati
odkad su stabilni ,nikada stariji ne trebaju popuštati mlađima samo zato što su stariji.

[Ginger]

Jesu li zbilja curice po tom pitanju "mirnije"?

moš si mislit

ovak, moje su 2 i 4 godine
starija se nikad nije tukla, dok mala nije krenula s tim (inače, u svemu je ko mali pjetlić )...
i prvo je mala udarala veliku, a ova joj nije vraćala
e sad, mala više nije baš tako mala i onak fest udari stariju, pa je ova počela vraćati
i ja ih pokušavam naučiti da to rješavaju mirnim putem, al baš i ne ide...
mm veli da ih pustim da same to rješavaju, al ja ne mogu...

inače, obožavaju se, grle, ljube, i redovno urote protiv mene i mm
al se fajtat ne prestaju....
i naravno, tužakaju "ona je mene prva" (to govore istovremeno, ha ha)

[Ms. Mar]

Ovo je jedna od tema na kojoj bih se ja usudila generalizirati i zaključiti da ipak postoji neka biološki uvjetovana potreba kod dječaka za tučnjavom. Naravno da ima izuzetaka. Moj B je dugo bio miran i rekla bih i danas da je miroljubiv, ali u jednom momentu se pojavila ta potreba za grubom igrom. Iako je to u kontri sa nekim mojim kodom, vidjela sam u da to moram prihvatiti. I tako se on i bratić koji se obožavaju, fajtaju - mi im osiguramo (koliko je to moguće) uvjete i pustimo ih, a gledamo iz prikrajka. Točno znaju koliko se jako smiju udariti, gurnuti i sl. Ponekad se desi da to bude malo grublje pa bude suza, ali i to je po meni nešto što moraju naučiti, odnosno znati da sa grubom igrom unaprijed na to pristaju. Moja poruka je - ne volim takvu igru, ali vidim da ti je potrebna pa toleriram. S tim da je to igra, unaprijed dogovorena između njih dvojice (oni imaju i neke nazive za to - 'karatat ćemo se' ili nešto slično što im je već aktualno). Rješavanje sukoba na nasilan način je nešto drugo i to ne toleriram, ali niti ne vidim da to ima veze jedno s drugim, odnosno da ima potrebu za time.

[ani4]

Inače, imam prijateljicu koja ima još 2 sestre, i kaže mi da su se divljački tukle cijelo djetinjstvo, a istovremeno su se jako voljele i sad su jako povezane.

Tako smo moja sestra i ja. Uz malu izmjenu, Ja sam uglavnom nju tukla, jer je mlada 5 godina i bila je dosadna ko proljev.

[ani4]

[QUOTE=laumi;2380008
vidim da je tako kod svih, onda je to normalno, valjda.

a mogu li se djeca odgojiti tako da imaju dobar odnos kad odrastu? da uvijek budu tu jedni za druge? to jest, koliko je to do nas, roditelja?
ja nemam pojma, jedinica sam.[/QUOTE]

Mislim, tj. skoro sam sigurna da mogu.
Moji koliko god se tuku, toliko im i fali kad nekoga nema.
A da vidis kako su slozni kad je vani nekakva frka, onda se bas drze skupa.

Primjecujem tu da se dosta malih klinaca tuce, ja to ne bi dopustila. Moji su se poceli mlatiti tek negdje sa 7-8 godina.

[cvijeta73]

ms mar, jedno je igra tučnjave. a drugo je rješavanje sukoba tučnjavom. i to nema veze sa spolom, čini mi se. u našem slučaju, kako sam napisala, cura je ta koja prva diže ruku. on nikad. on provocira i provocira. i onda dobije svoje

i ja i sestra smo se isto tukle. nikad za igru, nego za pravo, kad smo jedna drugu znale iživcirati do bjesnila. a sad smo jako bliske.

deaedi, u tom smislu, u smislu kasnijeg bliskog i dobrog odnosa, čini mi se da je roditeljski odgoj ako ne presudan, a onda jako važan.

a kako ovo spriječiti, ne znam. i nije mi pravo kad se tako otvoreno ne podnose. al šta ću. sjetim se nas dvije pa se tješim

[cvijeta73]

Tako smo moja sestra i ja. Uz malu izmjenu, Ja sam uglavnom nju tukla, jer je mlada 5 godina i bila je dosadna ko proljev.

x
od početka do kraja
iako ni ona baš nije ostala dužna.

[laumi]

kužim da je i do odgoja, vjerojatno u velikoj mjeri
ali kakav je to odgoj konkretno? što i kako radite? (ima kakva dobra knjiga na tu temu?)
mislim da je jako bitno da svi imaju jednak tretman (uzevši u obzir, ipak, dob djeteta. ne očekujemo isto od trogodišnjaka i devetogodišnjaka, npr.). što još?

čega se sjećate iz svojeg djetinjstva? kako su se vaši roditelji postavili u vezi toga?
vi koji imate dobar odnos s braćom/sestrama, čemu to pripisujete?
vi koji nemate dobar odnos, što mislite, zašto je to tako?

[žužy]

Nas je bilo doma troje,mlatili smo se,o kako smo se mlatili.Buraz je 3 godine stariji od mene,ali uvijek je bio mimoza ko jako mali,dok sam ja pak bila hahar i "tatin sin".Njega su dečki uvijek zezali,znala sam se i ja nekad založiti u školi za njega ...Onda je zrasel i naravno bil je jači od mene.Nije volel da ga se gleda dok jede,pije,stalno je bio gnjevan..a ja ga zezala pa nastradalaZnal me škakljati do suza,i to više nije škakljalo već sam imala crnjavke po rebrima.A pošto mu nisam mogla ništ fizički,udri tamo di najviše boli..razbila sam mu vokmen o zid..Ali ta mlatarenja su se nastavila i u srednjoj,dva put sam na hitnoj završila,ajme...uglavnom oba puta svojom krivicom.Prvi put mi je pukla ruka dok sam ga htela lupiti jer me zezao a on je u obrani digao svoju ruku i moja je udarila o njegvu..oduvijek sam imala slabe kosti.
Drugi put smo se drpali po kuhinji i gurnul me na peč..vrela nedjeljnja juhica se izlila na mene,opet na hitnu,bila sam 2 srednje.Sječam se kad me čovjek bledo gledal dok sam rekla da mi brat ima -17 god.
Sestra je bila dosta mirnija od mene,maza.Mlađa 3 god. od mene..znala sam ju zezati al ništ ozbiljno,znala sam da se popiški dok ju škakljam pa mi je to bilo fora
Danas ne pričam s burazom,nismo se svađali,jednostavno je nastalo zatišje,ne priča ni sa sestrom.
A sestra i ja smo ko najbolje frendice!I mogu reči da od kad smo odrasle da smo skoro pa zamijenile karaktere.Sad je ona ta koja je odlučna,čvrsta i neda se zahebavati,a ja sam od obiteljskog bulija ispala dobrica koja je uvijek tu za sve i kojoj su uvijek drugi na prvom mjestu.
Eto,rekla bi da nisu tučnjave "muška stvar"
A starci su nas uglavnom razdvajali vikom,ili nas uopče nebi ni vidli.

[Jadranka]

Ni ja bas ne pricam s bratom, tj. pricam kad ga vidim, al to je dosta rijetko, a I onda uglavnom samo sluzbeno. Mi nismo posvadjani, al ja za njega jednostavno vise nemam nekih osjecaja. Grubo je rec, al u principu me zaboli.

Ne znam, ja imam dojam da bi na tucu reagirala isto kao na prste u uticnici, jednostavno ne bih dopustila. Ajde, neka naguravanja I hrvanja u igri, di se ipak medjusobno paze, I gdje niko ne nastrada, al da rjesavaju sukobe tucom, da se tuku jer su gnjevni na svijet, protiv toga bi svakako djelovala I reagirala bi koliko god treba puta da to prestanu radit (ako su vec poceli).

[trampolina]

Žužy, nemoj se ljutiti ali ovo što pišeš je meni horor, i to još s toliko godina!
To definitivno ne želim svojoj djeci, a tko zna kako će do tad ispasti.

Laumi, odgoj koji vodi k tom odnosu bi bio konkretno...nemm pojma.
Što god napišem otkrit ću toplu vodu, sve je to već

puno puta napisano. Jedino što nikad nisam rekla je pusti mu/joj mali je,niti sam forsirala izjave tipa braća ste, volite se.

[žužy]

trampolina,slažem se,sad dok vratim sječanje i meni je horor.Ja takve odnose nebi dozvoljavala svojoj djeci,ali eto..tata na poslu,mama na sto strana,al to je već druga priča.

[Ginger]

kužim da je i do odgoja, vjerojatno u velikoj mjeri

ja ne mislim da je to stvar odgoja, uglavnom (ima naravno ekstremnih slučajeva)
ono, meni stvarno nije drago da se moje curke kefaju, niti to potičem
doduše, one su male i nije sad to neka turbo tučnjava, al ono malo za kosu, malo se gurnu, pa krokodilske suze i to više zbog uvrede nego da ih nešto boli
i objašnjavam ja njima do besvjesti, al ne vrijedi, svako nešto se počupaju

[mikka]

cekam da se marta javi

ja nemam neki prisni odnos sa sestrom, mlatili se jesmo, ona je bila jaca pa me maltretirala pola djetinjstva, ali i stari je tukao nas pa znam otkud je to pokupila

[uporna]

laumi na dobre odnose između braće/sestara utječe i odgoj (jednak odnos roditelja prema djeci i puno toga), opet udjela ima i sam karakter/narav a kasnije u zrelim godinama kada se zasnuju obitelji ovisi i o bračnim partnerima. Ne mogu napisati stabilna obitelj jer ima situacija gdje u lošem braku ta nestabilnost djecu poveže još više (ali to je loš primjer).

Evo mm i sin upravo otišli na "hrvanje" u bračnom krevetu (i ja imam dvoje a rodila jedno).

U djetinjstvu smo se buraz i ja hrvali (on je bio jači, žilaviji) ali mi je znao zavrnuti ruku, indijanska vatra itd. - sve je to dio odrastanja naravno do neke granice koju je teško definirati. Bitno je da se to udaranje ne prenese van obitelji u vrtiću/školi onda je to problem.

[Jadranka]

. Bitno je da se to udaranje ne prenese van obitelji u vrtiću/školi onda je to problem.

Ovo mi nikako nije jasno, a vec je neko napisao nesto slicno. Zasto je u redu da se doma tuku, a nije u redu da se tuku u skoli/ vrticu? Po meni nijedno nije u redu. Koja je razlika, zasto je ok udrit brata/sestru, a nije ok udrit dijete u vrticu?

Malo mi je ovaj stav 'i mi smo se tukli pa nam nista nije bilo' nalik na stav 'i nas su roditelji tukli pa nam nista nije bilo', a to je vjerojatno danas vecini neprihvatljivo.