baš mi je žao
i moja mama je umrla od istog s 34.
hvala svima, bol po danu prođe, najteže je rješavat administrativne zavrzlame i nasljedstava po danu, i najmrža su mi jutra kad se budim iz mora...jednu noć ih sanjam kao maglicu koju ne mogu vidit a znam da je tu i užasno želim vidit nju i baku, drugu noć sanjam da ima novi broj mob na nebu koji ja sa zemlje ne mogu nazvat i cili san plačem i molim je br. mobitela da je bar čujem...ako ovo ne prođe ja ću morat potražit stručnu pomoć.... ni slutila nisam da toliko boli![]()