Poznati su mi ti intezivni snovi...ja sam nedugo nakon mamine smrti sanjala da me ona zove iz bolnice i da mi govori kako nije umrla već je dobro i uskoro dolazi kući te da obavijestim sestru o tome. Ja sva sretna i u euforiji pokušavam se sjetiti sestrinog broja u silnoj želji da joj javim da je mama živa i da će se ubrzo vratiti i u tom času se probudim. Ne moram ti ni pričati kako sam bila očajna kad sam skužila da je sve to bio samo san.

Što se tiče stručne pomoći tu bih ti također savjetovala da je potražiš ako vidiš da se sama ne možeš nositi s tim. Ja sam nažalost otišla tek nakon par mjeseci kad sam zapala u gadnu depresiju i svakodnevne panične napade. I dan danas sam na antidepresivima, ali vjerujem da ćeš se ti uspjeti bolje nositi sa svime nego što sam ja.

Drž se i nemoj posustajati...sve je to nažalost dio života