Krstiti dijete? Da? Ne? Kada?

[lukab]

mi smo ga krstili... živimo u izvanbračnoj zajednici... a odlučili smo to napraviti zbog tradicije... nismo neki vjernici, ja osobno vjerujem u Boga, često mu se obracam ali u svoja 4 zida i na svoj način, potpuno sam revoltirana crkvom i svećenicima te ne želim iz principa ići na misu... MD sebe smatra klingoncem...
Luku smo krstili jer smatramo da vjera kao takva u svojoj suštini propovjeda dobro, ljubav, poštenje, solidarnost i slične vrline koje želimo usaditi djetetu... zato smo tamo obečali da ćemo ga odgajati u vjeri (a ne u crkvi) i smatram da nismo lagali
a za daljnje sakramente će odlučiti sam kad za to dođe vrijeme...
a za drugo dijete još ne znam jer mi se trenutno uopće ne prilazi crkvi ni na 5 metara

[frka]

Danka, nhf i tebi, ali ti ili nisi dobro pročitala ili ne razumiješ moje postove. a postoji i opcija da se se ja nisam jasno izrazila (mada teško da je to u pitanju).

argument da se kumovi za razliku od roditelja biraju je nikakav - kakve to veze ima ako je jedini razlog što svećenici odbijaju krstiti djecu taj što procijene da neće biti odgajana u kršćanskom duhu? zašto je to negdje dopušteno, a drugdje nije? očito je da pravila nema tako da vaša naklapanja i objašnjenja tko se smije/ne smije krstiti/biti kum nemaju smisla jer se provode ovisno o volji pojedinih svećenika.

što ako kum u trenutku krštenja uopće nije u vezi? možda će baš on/ona jednoga dana živjeti u izvanbračnoj vezi što odudara od tog kršćankog duha. i što ćemo tad?
ma može se tu ispisati enciklopedija besmislenosti, ali zbilja nije mjesto za takve rasprave, a bome nemam ni vremena (ni volje trenutno).

[Beti3]

Danka je u pravu. Već smo više puta pisali koji su uvjeti za krsnu kumu/kuma, za vjenčanog, za krizmanog. Stavljani su i linkovi na te uvjete i lako ih je naći.
Ali, ako kuma/kum ne kažu sve istinito, nego nešto prešute, svećenik će ih prihvatiti za kuma, jer im vjeruje. Iako ne mogu zamisliti da bi netko bio krsni kum ako ne ispunjava sve uvjete koje crkva postavlja.

Možemo se mi slagati ili ne s pravilima, ali ih treba poštovati takva kakva su, ako želimo biti kuma/kum.
Kao da u matičnom uredu na vjenčanju kum/kuma kaže lažno ime.

[*mamica*]

Hvala Beti, sve si lijepo pojasnila umjesto mene

[*mamica*]

Istekla mi opcija za edit - i Danka, naravno

[Commawhite]

Što se kumstva tiče, kumovi se biraju (za razliku od roditelja). Crkva zahtijeva da kumovi na krštenju životom svjedoče svoju vjeru.

tako sam se nekako naježila od ove rečenice mm nije vjernik, ja jesam, vjenčali smo se u crkvi kao mješoviti brak
da, naravno da želim da moje dijete samo bira, al bome mu neće rogovi narasti ako se ne krsti. I krstiti će se, jer sam ja krštena, i moja mama, i njezina i tako dalje. Može samo nešto lijepo naučiti iz toga. A kakvu smo mu kumu izabrali, juh, savršena je
Krstit ćemo se na proljeće, kad zatopli, kod svećenika koji nas je i vjenčao.

[Danka_]

argument da se kumovi za razliku od roditelja biraju je nikakav - kakve to veze ima ako je jedini razlog što svećenici odbijaju krstiti djecu taj što procijene da neće biti odgajana u kršćanskom duhu? zašto je to negdje dopušteno, a drugdje nije? očito je da pravila nema tako da vaša naklapanja i objašnjenja tko se smije/ne smije krstiti/biti kum nemaju smisla jer se provode ovisno o volji pojedinih svećenika.

što ako kum u trenutku krštenja uopće nije u vezi? možda će baš on/ona jednoga dana živjeti u izvanbračnoj vezi što odudara od tog kršćankog duha. i što ćemo tad?
ma može se tu ispisati enciklopedija besmislenosti, ali zbilja nije mjesto za takve rasprave, a bome nemam ni vremena (ni volje trenutno).

Nisu naklapanja.

[martinaP]

"Pravila" ionako ovise o župniku, svaki radi po svojima. Je, možeš ga tužiti nadređenome, ali tko je to napravio?

Župnik koji je krstio moju nećakinju je doslovno rekao da ga ne zanimaju nikakvi papiri ni potvrde, neka samo roditelji (koji nisu crkveno vjenčani) u to i to vrijeme dođu s kumom i djetetom na krštenje. Ni detalje o kumu nije ispitivao.

[zasad skulirana]

Stvarno ogromne razlike od zupe do zupe....
Ja kad sam bila krstena kuma sam posla po potvrdu (jer znam da inace treba) da svecenik koji mi je krstio kumce ne bi ni uzeo....

Kad smo ja i MM krstili N. bili smo vjencani samo kod maticara i zupnik je pristao krstiti dijete pod uvjetom da se mi u toj godini crkveno vjencamo....
Odabrali smo zupu i zupnika koji nije inzistirao na zarucnickom tecaju jer em za njega nije bilo vremena em mi se stvarno (po pricama parova koji su bili) nije islo na predavanje o kontracepciji isl....

[Danka_]

Ako formalni uvjeti nisu zadovoljeni a ne postoji neki objektivan razlog za to, svećenik može odlučiti svejedno krstiti dijete, a može i odbiti krštenje i tražiti da se prvo zadovolje ti uvjeti. Otud i razlike. Neki svećenici tu odluku si olakšaju tako da ni ne provjeravaju dokumente, i svi sretni. Nekima je ipak bitno pa traže sve papire. Ne ulazim u to kada je koji pristup opravdaniji, samo pišem o tome kako stvari stoje.

Pod formalni uvjeti mislim na to da roditelji imaju sakrament braka (ako je moguće da ga sklope, ako ne - onda to nije uvjet!), i da kum može pristupiti valjanoj ispovijedi. Ako kum to ne može iz bilo kojeg razloga, onda se roditelje može uputiti da traže drugog kuma - tako učine svećenici koji traže sve papire.

Postoji masa situacija u praksi koja je i ovakva i onakva, ali formalno stvari stoje tako kako sam napisala. Naime, postoje nekad debeli razlozi zašto svećenik želi zažmiriti, npr. on smatra da nije u redu djetetu odbiti krštenje i "na silu" tjerati roditelje u crkveni brak. Dakle, vodi se logikom da su razlozi zašto neki bračni par svjesno odbija crkveno vjenčanje (kada za to ne postoji zapreka) dublji i želi da njihova odluka o tome bude donesena bez pritiska. Odnosno, on roditeljsku želju da se dijete krsti uvažava kao iskrenu, bez obzira što sami u tom trenutku "žive u grijehu". To je samo jedan primjer.

[upitnik?]

Da se mene pita, nitko tko ne zna zašto se dijete krsti, ne bi ga trebao krstiti.

[kriks]

naprosto obožavam priče o zlim duhovima i krštenjima... uvijek se sjetim svoje svekrve i svekra. naime naš mališan sad ima 8 mjeseci, nekršten a njihovi susjedi imaju isto sina, mlađeg tri tjedna od našeg koji se krstio davnih dana i magično nakon krštenja počeo spavati cijelu noć, njihov komentar je bio: eto, vidiš kako mali lijepo spava nakon krštenja.. a između redova je bilo pitanje kad ćemo mi našeg, na što im je druga susjeda odgovorila: pa ja sam se krstila s 56godina i sasvim dobro spavala do tada :D

mislim da krštenje treba biti izbor roditelja, mi našeg želimo, ali eto čekamo neki povoljni trenutak (pod povoljnim ne mislim financijski povoljnim). kad se mališan rodio svi su nas maltretirali s tim pitanjem, isprali mozak itd itd, mi svo svaki put smišljali neke isprike da bi na kraju odustali od tog pitanja. inače sam takav tip osobe da što me netko više ispituje o nečemu ja to sve manje želim :D
ja nisam vjernik koji ide svake nedjelje u crkvu i radi hodočašća, ne vjerujem u Crkvu, ali vjerujem u Boga i želim da mi dijete bude kršteno isto kao što sam se htjela vjenčati pred Bogom ... no ovo sad ide u filozofski kutak :D

je li krštenje financijski izdatak ili ne, ovisi o željama roditelja. ja sam za krštenje tipa kum, mi i naša uža obitelj, muž je tipa napravimo feštu neka cijelo selo zna srećom sam u svađi sa roditeljima od muža tako da opcija fešte otpada inače kao i ivon i moja svekrva uvijek ima želje i priče što očekuju drugi ljudi od nas, ali naravno mi smo ti koji sve trebaju plaćati (ah, lako tako).. svatove sam im pustila, ali tu stajemo sa željama i pozdravima treba zauzeti stav i ne dati na sebe no to je druga tema.

što se tiče braka kod matičara, svećenika i krštenja iz iskustva znam da se radi samo o svećeniku i njegovim stavovima.. ako će krstiti bebu krstit će je bez obzira tko mu bili roditelji, kumovi, susjedi i svi ostali. ako će praviti problem pravit će, no ja mislim da takvim treba okrenuti leđa i pronaći nekoga okrenutom ljudima, a ne stavovima iz srednjeg vijeka.

[upitnik?]

ja nisam vjernik koji ide svake nedjelje u crkvu i radi hodočašća, ne vjerujem u Crkvu, ali vjerujem u Boga i želim da mi dijete bude kršteno isto kao što sam se htjela vjenčati pred Bogom ... no ovo sad ide u filozofski kutak :D

oprosti, ali ako ne vjeruješ u Crkvu, kako si se onda vjenčala pred Bogom? To znači da ipak vjeruješ u Crkvu...zbunjena sam ovakvim izjavama. Ako ne vjeruješ u Crkvu, onda te vjenčat (pred Bogom) može i tvoja baka u šumi...isto tako i krstiti dijete.

A kad već govorimo o tome ''pred Bogom'' - ti se pred oltarom zaklinješ da ćeš dijete odgajati u katoličkom duhu što znači i voditi ga u tu Crkvu u koju ne vjeruješ. Pazi, činiš onda krivokletstvo pred istim tim Bogom.

sori zbog offtopica

[Sumskovoce]

Pazi, činiš onda krivokletstvo pred istim tim Bogom.

Pazi da, napast će te milijun skakavaca i padat će krvava kiša

[artep]

ja sam odgajana u katoličkoj obitelji
sada imam svoju i svoj izbor
svu djecu sam krstila sa 2,5 - 3 mjeseca

ne idem prečesto u Crkvu (što ne smatram nužno uvjetom da sam katolik) ali vjerujem u Crkvu,Boga ,Isusa,Sv.Antu...
jednostavno je sad situacija takva da sa malom djecom nemogu ići jer su nemirni,a niti meni nije to onda misa...a ponekad da idem sama nemam ih kome ostaviti...

[lady.x]

Nisam krstila dete, niti cu. Smatram da o tome sam treba da donese odluku kad odraste i bude svestan sta to znaci i ako nekad pozeli da se krsti podrzacu. Za mene je to veoma vazno da bismo mi donosili odluku umesto deteta, a ja detetova uverenja ne mogu znati unapred.

[upitnik?]

Pazi da, napast će te milijun skakavaca i padat će krvava kiša

UhOh, tako si me spustila da još ne mogu doći k sebi kako si pametna

[lady.x]

mislim da krštenje treba biti izbor roditelja, mi našeg želimo, ali eto čekamo neki povoljni trenutak (pod povoljnim ne mislim financijski povoljnim). kad se mališan rodio svi su nas maltretirali s tim pitanjem, isprali mozak itd itd, mi svo svaki put smišljali neke isprike da bi na kraju odustali od tog pitanja. inače sam takav tip osobe da što me netko više ispituje o nečemu ja to sve manje želim :D
ja nisam vjernik koji ide svake nedjelje u crkvu i radi hodočašća, ne vjerujem u Crkvu, ali vjerujem u Boga i želim da mi dijete bude kršteno isto kao što sam se htjela vjenčati pred Bogom ... no ovo sad ide u filozofski kutak :D

Meni je ovo kontradiktorno. Smeta vam kad vama vasi nesto odluce, a vi odlucujute detetu kojoj veri ce pripadati i da li ce ijednoj. To su dvostruki arsini.
Vec napisah, moje misljenje je da svako treba da odluci o svom krstenju

[Beti3]

Moje je mišljenje da dijete dok je dijete, nema što odlučivati o bitnim stvarima. Za dijete odlučuju roditelji.
I da li će se uopće roditi, a kamoli ne da li ću ih krstiti. Niti ih nisam pitala hoće li da ih dojim, hoće li da im dam ime koje smo im dali, hoće li u vrtić, hoće li se cijepiti...spisak je beskrajan.
Ako požele mijenjati ime, vjeru ili spol ili što god žele, kad odrastu i postanu samostalni-slobodan im put.
Dok mi, roditelji odlučujemo, odlučivat ćemo. I stojim iza svake odluke.

[Suzizana]

Beti X

[Tiziana]

Meni bi smetalo da je mene netko krstio. To je ireverzibilan cin i promjene nema. Ne mozes biti odjednom nekrsten. S druge strane, djeca su mi krstena jer je muz vjernik i ja lose zivim s tom cinjenicom da sam pristla na krstenje. Ne u odnosu na muza - jer tu je stvar o medjusobnom uvazavanju, vec u odnosu na djecu.

[lady.x]

Meni bi smetalo da je mene netko krstio. To je ireverzibilan cin i promjene nema. Ne mozes biti odjednom nekrsten. ... - jer tu je stvar o medjusobnom uvazavanju, vec u odnosu na djecu.

Potpis veliki na ovo.
A ne mogu da verujem da je vama vera u rangu sa izborom - ici u vrtic ili ne, cepiti se ili ne... I to sto sam rodila i dojila nikako ne znaci da sa vlasnik deteta i njegovih buducih uverenja i odluka.

[lady.x]

Moje je mišljenje da dijete dok je dijete, nema što odlučivati o bitnim stvarima.

Slazem se sa ovim, samo sto mislim da ni ja nemam pravo unapred odluciti o njegovim bitnim stvarima - u sta ce verovati, sa kim stupiti u brak i slicno. Ok, dete ne odlucuje, ali ni ja necu odluciti za njega. Ono nek odluci kad odraste.

[Apolonia-Lu]

mi smo još za vrijeme trudnoće odlučili da naše dijete nećemo krstiti. iako smo oboje kršteni, ne smatramo se vjernicima. nećemo odgajati dijete u vjeri, pa nema smisla niti da ga krstimo reda radi, jer je to običaj, ili da udovoljimo rodbini.
slažem se s Beti, mi odlučujemo sada i stojimo iza toga, a kad postane samostalan poštivat ćemo njegove odluke pa i ako se ne slažemo s njima

[Beti3]

Sad ja malo tjeram mak na konac, ali...Ne možemo mijenjati ono što jesmo.
Tako ni našoj djeci ne možemo promijeniti naslijeđe. Ne moramo svi biti vjernici, ni nismo, ali ako su pretci, sve do kuda možeš znati, jedne vjere, prakticirali ju ili ne, logično je da i dijete to jest. Korijeni (Kunta Kinte, tko se sjeća).
"Nitko nije otok" i ljudi još uvijek žive u grupama, ma koliko velike ili male te grupe bile, tako da nije pametno izdvojiti dijete od svojih, zato što roditelj danas misli da tako treba.

Čitam i mislim da li sam to dobro objasnila. Kao i narodnost. Čim se rodiš to si što si. Ne mogu ja biti Francuskinja kad sam rođena od roditelja Hrvata (od stoljeća 7. ) Ne mora nitko od nas reći djetetu koja mu je narodnost ako ne želi. Ne mora nitko reći djetetu koja je vjera njegovih predaka ako ne želi. No, to neznanje neće promijeniti činjenicu onoga što dijete jest.

Ako roditelji ne žele, neće krstiti dijete, i nikom ništa, sve mi je to jasno. I da nekome pripadnost vjeri nije važna. Ali, nije mi jasno kako će dijete uopće razmisliti želi ili ne biti dijelom te vjere, svog naslijeđa, ako mu se ne da uvid u nju.
Valjda nisam upala u kontradiktornost, ali baš mi je dala misliti ova tema, pa da to malo podijelim s vama

[Mali Mimi]

Ja sve više razmišljam kao lady.x iako sam i ja i svi moji preci kršteni, u nekim drugim Crkvama to ljudi rade kao odrasli i njima je to sasvim normalna stvar i sve više razmišljm kako imaju pravo. Zato i imamo u Hrvatskoj toliko rimokatolika na "papiru" a malo je onih koji stvarno prakticiraju vjeru.

[Tiziana]

Ja imam frendicu kojoj je jedan roditelj vjernik a drugi nije. Stoga nisu krstili djecu, pustili su to na famozno - samoodlucivanje. Frendica je oko 18 g SAMA samoinicjativno zasla u crkvu, zainteresrala se, citala, prihvatila tu vjeru i otisla se krstiti te redom ostale sakramente. Njena sestra nije i uopce je to ne zanima. Ateist 100%. A sestra jedan od meni uvjerljivijih vjernika, ne zatucana dogmaticarka, nego bas vjernica kakvih danas rijetko vidjam.
Ja zivim u Italiji i ovdje su krizevi po svuda,drzavni uredi,bolnice,skole, vrtici, Meni to smeta jer nisu sva ta mjesta crkve niti crkvi pripadajuce prostorije upraznjavanja vjerskih obreda. A oni zatucano ponavljaju - to je nasa tradicija i to je oduvjek bilo tako. E meni je od toga muka. Tradicija je i Leonardo da Vinci koji je istrazivao uz svjetlost svijece pa danas svejedno kad padne mrak ukljucimo rasvjetna tijela na el.energiju.

[Sumskovoce]

Ja zivim u Italiji i ovdje su krizevi po svuda,drzavni uredi,bolnice,skole, vrtici, Meni to smeta jer nisu sva ta mjesta crkve niti crkvi pripadajuce prostorije upraznjavanja vjerskih obreda. A oni zatucano ponavljaju - to je nasa tradicija i to je oduvjek bilo tako. E meni je od toga muka. Tradicija je i Leonardo da Vinci koji je istrazivao uz svjetlost svijece pa danas svejedno kad padne mrak ukljucimo rasvjetna tijela na el.energiju.

I meni je od toga muka. Ima toga i kod nas - bolnice, uredi, fakulteti, škole - malo malo pa neki križ izviri. I kad pitam čemu - zašto - većina ni ne zna da je tamo. Kao da ne vide. A ja vidim i bode me u oko.
Slažem se s Tizianom vezano uz nepovratnost čina krštenja.
Eto i mene su pokrstili kao bebu i nemam načina da budem "izbrisana" iz njihove evidencije - a baš bi to od srca napravila. Jer sam ateista - u odrasloj dobi sam shvatila da ta vjera nema nikakvog smisla za mene, ni vrijednosti. Čak me i smeta kad me se dotakne. A kad ono - i ja tamo u bazi podataka. Ne sviđa mi se, a ne mogu ništa protiv toga.

[Majuška]

Meni bi smetalo da je mene netko krstio. To je ireverzibilan cin i promjene nema. Ne mozes biti odjednom nekrsten. S druge strane, djeca su mi krstena jer je muz vjernik i ja lose zivim s tom cinjenicom da sam pristla na krstenje. Ne u odnosu na muza - jer tu je stvar o medjusobnom uvazavanju, vec u odnosu na djecu.

nisam vjernica a krštena sam.
pokušavam shvatiti ovo ali mi ne ide.

naime, ja se ne ljutim zbog toga na svoje roditelje jer ja taj čin ne smatram ničime više od toga da me neki čovjek polio sa običnom vodom. Posljedično, ne smeta mi nešto čemu tako i tako ne pridodajem važnost

[Suzizana]

Meni bi smetalo da je mene netko krstio. To je ireverzibilan cin i promjene nema. Ne mozes biti odjednom nekrsten.

ako ti je ta vjera nevažna (kao i i meni zanjih nekoliko godina a kršena sam (ne svojom voljom), pričešćena i krizmana (svojom voljom)) onda te baš briga ili bi te trebalo biti kao što je i mene.
Sumskovoce baš te briga što si upisana u tamo neke knjige, ja o tome uopće nisam nikad razmišljala, fučka mi se.

Moje je mišljenje da dijete dok je dijete, nema što odlučivati o bitnim stvarima. Za dijete odlučuju roditelji.

zaboravih reći da je moj potpis bio na ovo, ali jednako na odluku da se dijete krsti isto kao na onu da se ne krsti, ovisno kako se roditelji dogovore, a poslije neka klinci kao što sam i ja odluče što žele.

[Zuska]

Tiziana i Sumskovoce, ja vas shvacam i podrzavam
S jedne strane familije, ja sam treca generacija ateista, cime se ponosim. Druga strana familije (druga baka) nas je maltretirala pola zivota oko vjere, cak me i krstila kao bebu, sto mi smeta.
Nasa curka, naravno, nije krstena iako MD dolazi iz, hm, ne mogu reci vjernicke obitelji, ali recimo da se kod njih rade svi ti obredi pa smo tako ipak morali objasnjavati zasto bebu ne zelimo krstiti (sto pogotovo nije bilo jasno dijelu familije u Italiji, lol).

Oko nas hrpa parova koja i bez djece i djecom zive nevjencano i/ili ne razmisljaju o crkvenim obredima...meni taj dio postmodernog drustva jako odgovara, autoriteti vise nisu zadani i samorazumljivi, sve postaje stvar vlastitog izbora, a sve manje tradicije i zadanosti unaprijed.

[leonisa]

moram se sloziti s beti.
tome sluzi potvrda, zar ne.
da dijete potvrdi svoju vjeru i crkvenu pripadnost.

mislim, onda tako ne bi trebala odlucivati o nicemu za dijete.
gdje cu ga roditi, za pocetak. u kojem gradu, kojoj bolnici, u kojem maticnom uredu ce biti prijavljeno, koji rodni grad.
pa u koju cu ga skolu upisati. vrtic. u kom kvartu ce zivjeti. kako cu ga hraniti, ocu dojiti ili necu, etc.

a to je malo vise od upisa u tamo neke knjige, zar ne?

al o tome se na filozofskom prica

[upitnik?]

Moje je mišljenje da dijete dok je dijete, nema što odlučivati o bitnim stvarima. Za dijete odlučuju roditelji.
I da li će se uopće roditi, a kamoli ne da li ću ih krstiti. Niti ih nisam pitala hoće li da ih dojim, hoće li da im dam ime koje smo im dali, hoće li u vrtić, hoće li se cijepiti...spisak je beskrajan.
Ako požele mijenjati ime, vjeru ili spol ili što god žele, kad odrastu i postanu samostalni-slobodan im put.
Dok mi, roditelji odlučujemo, odlučivat ćemo. I stojim iza svake odluke.

Bravo za ovo -iako ovo s mijenjanjem spola...nisam sigurna

mi smo još za vrijeme trudnoće odlučili da naše dijete nećemo krstiti. iako smo oboje kršteni, ne smatramo se vjernicima. nećemo odgajati dijete u vjeri, pa nema smisla niti da ga krstimo reda radi, jer je to običaj, ili da udovoljimo rodbini.
slažem se s Beti, mi odlučujemo sada i stojimo iza toga, a kad postane samostalan poštivat ćemo njegove odluke pa i ako se ne slažemo s njima

Veliki RESPECT za ovakve roditelje. Ako nisi vjernik, ne poštuješ Crkvu (još gore, mrziš ju), ne znaš zašto krstiš dijete - nemoj!

Ja zivim u Italiji i ovdje su krizevi po svuda,drzavni uredi,bolnice,skole, vrtici, Meni to smeta jer nisu sva ta mjesta crkve niti crkvi pripadajuce prostorije upraznjavanja vjerskih obreda. A oni zatucano ponavljaju - to je nasa tradicija i to je oduvjek bilo tako. E meni je od toga muka. Tradicija je i Leonardo da Vinci koji je istrazivao uz svjetlost svijece pa danas svejedno kad padne mrak ukljucimo rasvjetna tijela na el.energiju.

Meni je iz ovoga samo jasno da ti ne razumiješ što znači ''tradicija'' i da brkaš taj pojam s pojmom ''okolnosti tog vremena''.

[Mali Mimi]

leonisa ne možeš to uspoređivati neke odluke se moraju donjeti odmah npr. gdje ćeš rodti dijete a neke se ne moraju donjeti odmah kao npr. kada krstiti dijete

[Peterlin]

nisam vjernica a krštena sam.
pokušavam shvatiti ovo ali mi ne ide.

naime, ja se ne ljutim zbog toga na svoje roditelje jer ja taj čin ne smatram ničime više od toga da me neki čovjek polio sa običnom vodom. Posljedično, ne smeta mi nešto čemu tako i tako ne pridodajem važnost

Svaka čast!

Čemu roditeljima zamjerati na nečemu što su učinili s dobrom namjerom ili iz običaja?

[leonisa]

leonisa ne možeš to uspoređivati neke odluke se moraju donjeti odmah npr. gdje ćeš rodti dijete a neke se ne moraju donjeti odmah kao npr. kada krstiti dijete

i za jedno i za drugo imam puno vremena za odluciti, zar ne?
ne odlucujem u trenu- puko mi je vodenjak, di cu roditi?? niti rodila sam dijete, do danas popodne cu odluciti hocu li ga krstiti ili ne.

[Sumskovoce]

Čemu roditeljima zamjerati na nečemu što su učinili s dobrom namjerom ili iz običaja?

Ja ne zamijeram, ali mi nije drago što se me po skrivečki krstili u kući, samo da ušutkaju moju pok. baku.
Nit se njima mene pokrštavalo, nit su išli u crkvu (dakle famozno krivokletsvo pred bogom ) nit su se ponašali kao vjernici (tata je imao cijeli repertoar psovki na vjersku tematiku u to vrijeme)
Samo su htjeli ispoštovati običaj i ušutkat nonu.
I eto ti sad ateiste sa sakramentima. Besmisleno.
I kao ne kužim običaje. A u biti ne kužim kako je ići niz dlaku samo da si ušutkaš mamu/svekrvu običaj ili tradicija?

[upitnik?]

Ja ne zamijeram, ali mi nije drago što se me po skrivečki krstili u kući, samo da ušutkaju moju pok. baku.
Nit se njima mene pokrštavalo, nit su išli u crkvu (dakle famozno krivokletsvo pred bogom ) nit su se ponašali kao vjernici (tata je imao cijeli repertoar psovki na vjersku tematiku u to vrijeme)
Samo su htjeli ispoštovati običaj i ušutkat nonu.
I eto ti sad ateiste sa sakramentima. Besmisleno.
I kao ne kužim običaje. A u biti ne kužim kako je ići niz dlaku samo da si ušutkaš mamu/svekrvu običaj ili tradicija?

Dobro, i kakav je onda problem u cijeloj priči Crkva i krštenje? Što su oni krivi? Kriva je tvoja baka i tvoji roditelji koji nisu znali reći ne (linija manjeg otpora). Neće ti biti ništa od sakramenata, ne brini, ne uzrokuje strije ili nešto slično

A možda ti je smiješno ''krivokletstvo pred Bogom'', ok...ali je li ti smiješno što je to i licemjerje pred ljudima?

[upitnik?]

Ili je riječ licemjerje rezervirana samo za etiketiranje vjernika?

[Peterlin]

Ili je riječ licemjerje rezervirana samo za etiketiranje vjernika?

Licemjerna je obično većina. Može im bit... A to je i razlog zašto kod nas vise križevi gdje ih treba i gdje im nije mjesto.

Ovo s licemjerjem nije moja ideja - u studentskim sam godinama čitala Lumbura - pa kaže unutra Gunter Grass "evangeličko licemjerje", he he he...Jest kod njih, u Njemačkoj...

Ovo je krenulo u smjeru filozofije, a takvih tema smo već imali. Tko zna što život nosi... Nekoga krste, nekoga obrežu, neki su rođeni u vjerski mješovitim brakovima pa slave dvostruke blagdane (to mi je zapravo najbolje i najpoštenije), ima svega... Život nije kodeks, ali vjerska pravila često jesu. Ne treba se time opterećivati. Svatko radi kako misli da je najbolje. Ne treba se opterećivati onim što su/ili nisu učinili roditelji, ali za svoju djecu odluku trebamo donijeti po svojoj savjesti, neopterećeni pritiskom okoline.

[Peterlin]

Ili je riječ licemjerje rezervirana samo za etiketiranje vjernika?

Licemjerna je obično većina. Može im bit... A to je i razlog zašto kod nas vise križevi gdje ih treba i gdje im nije mjesto.

Ovo s licemjerjem nije moja ideja - u studentskim sam godinama čitala Lumbura - pa kaže unutra Gunter Grass "evangeličko licemjerje", he he he...Jest kod njih, u Njemačkoj...

Ovo je krenulo u smjeru filozofije, a takvih tema smo već imali. Tko zna što život nosi... Nekoga krste, nekoga obrežu, neki su rođeni u vjerski mješovitim brakovima pa slave dvostruke blagdane (to mi je zapravo najbolje i najpoštenije), ima svega... Život nije kodeks, ali vjerska pravila često jesu. Ne treba se time opterećivati. Svatko radi kako misli da je najbolje. Ne treba se opterećivati onim što su/ili nisu učinili roditelji, ali za svoju djecu odluku trebamo donijeti po svojoj savjesti, neopterećeni pritiskom okoline.

[Sumskovoce]

Dobro, i kakav je onda problem u cijeloj priči Crkva i krštenje? Što su oni krivi? Kriva je tvoja baka i tvoji roditelji koji nisu znali reći ne (linija manjeg otpora). Neće ti biti ništa od sakramenata, ne brini, ne uzrokuje strije ili nešto slično

A možda ti je smiješno ''krivokletstvo pred Bogom'', ok...ali je li ti smiješno što je to i licemjerje pred ljudima?

JE, uzrokuju strije, ja ih imam puno. A imam i sakramente. Mora da postoji veza jednog i drugog. Šalim se, naravno.
Licemjerje je baš to što me smeta - statistički sam i ja, zadrti ateista, dio stada. Licemjerno zvuči, a nije do mene.
A drugačije je ako postaviš stvari da je licemjerno pred ljudima (drugim vjernicima) krstiti dijete s namjerom da isto dijete ne ide u crkvu. To je licemjerno.
A fraza Krivokletsvo pred bogom me ubola u oko jer zvuči jako dramatično. Bespotrebno dramatično.
Zar nije bog dobar, prašta i voli (tako se mene učili kad su se još trudili podučavati me)? Kako on tako dobar može zamjerit običnom čovjeku koji samo ne ide u crkvu?
Meni se čini da je to više pitanje krivokletsva pred svećenikom i ostalim njegovim kolegama. U biti premalo je boga u instituciji crkve - po mom ukusu. Ali opet, ne tiče me se, pa me nije ni briga.

[upitnik?]

Licemjerna je obično većina. Može im bit... A to je i razlog zašto kod nas vise križevi gdje ih treba i gdje im nije mjesto.

Ovo s licemjerjem nije moja ideja - u studentskim sam godinama čitala Lumbura - pa kaže unutra Gunter Grass "evangeličko licemjerje", he he he...Jest kod njih, u Njemačkoj...

Pa, ako ćemo iskreno, teško da ćemo naći nekoga tko nije nikad bio u nečemu licemjeran. SAmo, ta se etiketa često lijepi na vjernike, a, eto i dokaza da ima i ateista licemjera

Pa neki kažu pritisak je okoline da se dijete krsti, ali....pritisak je okoline za svašta, ne samo za to....sama Roda je dokaz otpora pritiska prema nekim ustaljenim praksama (počevši samo od adaptiranog mlijeka, hodalica, nekorištenja AS...), pa, ako uistinu vjerujemo da se borimo za bolju budućnost našoj djeci, onda se imamo hrabrosti i snage oduprijeti bilo čemu. Možda zvuči paradoksalno da jedan vjernik, tj. ja, piše da se treba oduprijeti drugima kad te gnjave da krstiš dijete, ali zapravo nije- djecu ne treba odgajati u laži.

[Tiziana]

Dijete se znaci krsti zbog tradicije a ne iz uvjerenja?
Hmmm da, kao sto se iz uvjerenja sigurno postuje ona o seksu prije braka. Onda mi je jasno. I cak licemjerno. Izuzimam gospodu vjernike koji se drze vjernickih nacela. Svih. Pa tako i ovog. Imala bih jos niz primjera.

[upitnik?]

JE, uzrokuju strije, ja ih imam puno. A imam i sakramente. Mora da postoji veza jednog i drugog. Šalim se, naravno.
Licemjerje je baš to što me smeta - statistički sam i ja, zadrti ateista, dio stada. Licemjerno zvuči, a nije do mene.

Zato i nije licemjerno! Nije kao da si se krstila zato što je u Crkvi bila akcija krštenje + besplatni BMW

Hehe, možda moraš biti vjernik da od sakramenata ne dobiješ strije, ja ih nemam

A drugačije je ako postaviš stvari da je licemjerno pred ljudima (drugim vjernicima) krstiti dijete s namjerom da isto dijete ne ide u crkvu. To je licemjerno.

o tome i pričam cijelo vrijeme.

A fraza Krivokletsvo pred bogom me ubola u oko jer zvuči jako dramatično. Bespotrebno dramatično.

Ah, to nije išlo tebe nego one gospođe koja ne vjeruje u Crkvu, ali vjeruje u Boga. Naglasak je bio na tome da se ona istom tom Bogu kune (klete) pred oltarom da će činiti nešto što zna da neće. A ako ćemo pravo - izraz krivokletstvo je pravni pojam, ne religiozni i kažnjava se kad čovjek laže na sudu pod zakletvom.

Zar nije bog dobar, prašta i voli (tako se mene učili kad su se još trudili podučavati me)? Kako on tako dobar može zamjerit običnom čovjeku koji samo ne ide u crkvu?

Bome jest - i dobar i prašta i voli i NE ZAMJERA običnom čovjeku koji samo ne ide u Crkvu. Crkva je tu samo most koja spaja Boga i čovjeka, možeš se poslužiti njome, a možeš i plivati preko rijeke, no, bit će ti daleko teže. Nisu stvari tako jednostavne kako ih ti možda pamtiš iz djetinjstva, bez uvrede.

Meni se čini da je to više pitanje krivokletsva pred svećenikom i ostalim njegovim kolegama. U biti premalo je boga u instituciji crkve - po mom ukusu. Ali opet, ne tiče me se, pa me nije ni briga.

Čini ti se A koliko sam shvatila, u crkvu (a ni Crkvu) ni ne ideš, pa i ne znaš koliko tamo ima Boga Ali, dobra je vijest da je Bog svugdje, ne samo u Crkvi

[Suzizana]

Peterlin potpisujem od A-Z tvojih nekoliko zadnjih postova.
Moja su djeca krštena i pričešćena, odnosno kćer bude za dva tjedna. Ona se veseli ići u crkvu, na pjevanje i sretna je što će se pričestiti isto kao što sam i ja bila u njenoj dobi. U subotu dan prije pričesti je ispovijed za roditelje i djecu. Idem tamo da bi bila uz nju, ali ne namjeravam se radi drugih roditelja i srama pred njima ispovijediti. Isto tako ću u nedjelju ući u crkvu da ju vidim kako je sretna i kako pjeva, ali zbog nje.
Kad sam ih krstila vjerovala sam u Boga, ali zadnjih godina jednostavno ne vjerujem. To znaju mm, moja mama, nemadugo sam rekla šogorici jednoj, ali svekrvi i svekru to nebi nikad rekla. Oni s veliki vjernici i vjerovatno bi dobili infarkt (živimo u istom dvorištu). Vjerovatno vide da nekaj ne štima i sveki tu i tam nekaj proba al na tome i ostane.
MM je druga priča, kad ga pitam ne izjašnjava se konkretno, povremeno ide na misu, al ne znam točno nekakvo njegovo mišljenje o tome.
I da slavim Božić i Uskrs radi tradicije i lijepo mi je kititi bor i farbat jaja.
I baš sam neki dan pomislila da me netko pozove da budem krsna ili krizmana kuma, rekla bi mu da ne vjerujem više u Boga i da mislim da nisam prava osoba za to.

[upitnik?]

JE, uzrokuju strije, ja ih imam puno. A imam i sakramente. Mora da postoji veza jednog i drugog. Šalim se, naravno.
Licemjerje je baš to što me smeta - statistički sam i ja, zadrti ateista, dio stada. Licemjerno zvuči, a nije do mene.

Zato i nije licemjerno! Nije kao da si se krstila zato što je u Crkvi bila akcija krštenje + besplatni BMW

Hehe, možda moraš biti vjernik da od sakramenata ne dobiješ strije, ja ih nemam

A drugačije je ako postaviš stvari da je licemjerno pred ljudima (drugim vjernicima) krstiti dijete s namjerom da isto dijete ne ide u crkvu. To je licemjerno.

o tome i pričam cijelo vrijeme.

A fraza Krivokletsvo pred bogom me ubola u oko jer zvuči jako dramatično. Bespotrebno dramatično.

Ah, to nije išlo tebe nego one gospođe koja ne vjeruje u Crkvu, ali vjeruje u Boga. Naglasak je bio na tome da se ona istom tom Bogu kune (klete) pred oltarom da će činiti nešto što zna da neće. A ako ćemo pravo - izraz krivokletstvo je pravni pojam, ne religiozni i kažnjava se kad čovjek laže na sudu pod zakletvom.

Zar nije bog dobar, prašta i voli (tako se mene učili kad su se još trudili podučavati me)? Kako on tako dobar može zamjerit običnom čovjeku koji samo ne ide u crkvu?

Bome jest - i dobar i prašta i voli i NE ZAMJERA običnom čovjeku koji samo ne ide u Crkvu. Crkva je tu samo most koja spaja Boga i čovjeka, možeš se poslužiti njome, a možeš i plivati preko rijeke, no, bit će ti daleko teže. Nisu stvari tako jednostavne kako ih ti možda pamtiš iz djetinjstva, bez uvrede.

Meni se čini da je to više pitanje krivokletsva pred svećenikom i ostalim njegovim kolegama. U biti premalo je boga u instituciji crkve - po mom ukusu. Ali opet, ne tiče me se, pa me nije ni briga.

Čini ti se A koliko sam shvatila, u crkvu (a ni Crkvu) ni ne ideš, pa i ne znaš koliko tamo ima Boga Ali, dobra je vijest da je Bog svugdje, ne samo u Crkvi

[upitnik?]

sori na duplom postu, ne znam što se desilo!

[upitnik?]

Dijete se znaci krsti zbog tradicije a ne iz uvjerenja?
Hmmm da, kao sto se iz uvjerenja sigurno postuje ona o seksu prije braka. Onda mi je jasno. I cak licemjerno. Izuzimam gospodu vjernike koji se drze vjernickih nacela. Svih. Pa tako i ovog. Imala bih jos niz primjera.

Ja upravo i pišem o tome da se ne smije to raditi iz tradicije. Referirala sam se na tvoj post o križevima u ustanovama.

A ona o seksu prije braka se poštuje, vjerovala ti ili ne. Muž i ja smo hodali 5 godina u čistoći, a i jako velik broj naših prijatelja.

[Tiziana]

Krivokletstvo nije pravni pojam. Pravno ti se to zove kazeno djelo laznog svjedocenja.