istina, mene manje muče tehnikalije, jer sam snalažljiva i dobro pročitam situaciju pa se svremenom prilagodim i odaberem način. vjerujem da ću tako i sa tandemom, evo već ide bolje, no važno je mijenjati ritam kako se mijenjaju potrebe mlađeg i starijeg.
ponekad je to više od dva dojenja starije a ponekad skupa, ponekad svakog posebno...
ići će nekako.

ono za sise bila je više šala i izraz neugode nego stvarni problem.

istina je da meni više od svega fali odnos sa mojom kćerkom.
bojim se da će otići u nepovrat, bojim se svojih sramežljivih reakcija, osjećam se kao da ju ne poznajem.
U stvari ona se mijenja, raste ima 20 mj i savršen je todler, poslušan i lako upravlajjući uz poneke situacije divljanja.
Ali i ona ima momente, uči nove stvari pa mi ih pokazuje, nisam više jedini utjecaj...
Ponekad me iznenadi sa reakcijom a prije sam ju mogla predvidjeti.
Više puta ne znam zašto nešto čini i tada se osjećam kao da sam ju iznevjerila, kao da zbog manjka vremena s njom, manje razumijem njene reakcije.

Pokušavam dosta biti s njom.

Veliki je problem što mi je ona jedino društvo. Ona je moja mala prijateljica. JA sam isto dosta dijete u srcu i glavi pa se kužimo.
Nemam društva, nemam s kime ići u šetnju, nemam ovdje mamu ni svekrvu.
Sada kad se rodio sin mm i ja smo još i više udaljeni jer ako trebam doktoru, ako treba u dućan ako treba bilo što usmjereni smo svako na svoje dijete.
Obično ne izlazuimo u 4 jer je on još mali pa je i komplicirano. Izlazimo u 4 vikendom.
To ostavlja meni opet manje vremena sa kćeri ili neke brzo potezne kupovine i šetnje do parka te igre u drugoj sobi...
To me čini još usamljenijom.