Meni pak je prirodnije bez j. Dejan, Mateja, Andreja... Ta mi imena vuku na srpske inačice (da ne bi sad ispalo da sam neka zatucana desničarka ili da imam nešto protiv susjeda, molim lijepo) i nekako su mi zastarjela. Ljepše mi i svježije djeluju ta ista imena bez j. A da ne velim da su internacionalnija.n.grace prvotno napisa
Kaj se Ljubice tiče, meni je to više kao nadimak ili ime od milja. Recimo, moja mama i ja jedna drugu često zovemo Ljubice ili Ljubi, više kao skraćeno od ljubavi, a opet pod utjecajem bakinog imena. Kad smo razmatrali ime Amelia, odmah sam MM rekla da ću ju vjerojatno ja od milja zvati Ljubi ili Ljubica. To ime doživljavam kao tepanje i tako ću vjerojatno povremeno tepati i našoj kćerkici, bez obzira na to kako se zvala. Ali želim joj dati ime, a ne nadimak. Nadimaka će imati dovoljno kroz život, sigurna sam.
Što se pak tiče ovih starinskih imena poput Ljuba, Mara, Kata... Meni osobno ne sjedaju jer mi više zvuče kao pejorativi. Za male djevojčice su mi prikladnija nježna i ženstvenija imena. Čak ne razmatram ni imena sa nekim grubo zvučećim glasovima poput R. Ali to sam samo ja. Ukusi su različiti.
 |
|||
Odgovori s citatom