Seksualno zlostavljanje

[Kate13]

Je...sve je pocelo dok jos nije imao 14, ali se na zalost nastavilo i kada je navrsio 14 i nakon toga.
Nena Jabuka...TO to je ono sto je bit svega. Djeca, a moj sinac pogotovo imaju toliko bujnu mastu da ih je ponekad lako uvjeriti u neke stvari.
Tako je bilo i sa sinkom...ovaj ga je uvjerio da ce grozno zavrsiti ako nekome kaze bilo sto.

[Nena-Jabuka]

Nena Jabuka...TO to je ono sto je bit svega. Djeca, a moj sinac pogotovo imaju toliko bujnu mastu da ih je ponekad lako uvjeriti u neke stvari.
Tako je bilo i sa sinkom...ovaj ga je uvjerio da ce grozno zavrsiti ako nekome kaze bilo sto.

Ne smijemo zaboraviti da se uz samo zlostavljanje u pravilu odvija i prava psihološko-ucjenjivačka drama, i ako tu dijete ne poklekne, sve će se brzo završiti.

Priča o DOBRIM I LOŠIM TAJNAMA je zapravo najbolja preventiva jer ta se zlostavljanja najčešće ne događaju samo jednom. Ako se dogodi samo jednom i dijete odmah reagira, znači da se ne boji reagirati, da ima povjerenja u samog sebe, da se ne boji. No, na žalost, te se stvari događaju godinama,a sve zbog straha i ucjena.

Navest ću primjer, možda nekome bude od koristi, kako se, otprilike, o dobrim i lošim tajnama može razgivarati i sa malom djecom, a kasnije za veću to dopuniti primjerima koji se događaju, tipa, znaš , jednoj djevojčici je bilo, a ona je šutila .

Mogu se voditi dijalozi s pitanjima i odgovorima koje prvo govori roditelj, a kasnije ih ponavlja dijete.

-Znaš li kakve imamo tajne?
Dobre i loše.
-Kakve su dobre?
Njih je malo. To su vesele tajne. Na primjer, neko vrijeme krijemo da smo nekomu kupili nešto lijepo za rođendan i onda mu ti poklonimo. Ili čuvamo tajnu da se prijateljici sviđa jedan dečko.
-Kakve su loše?
To su tajne zbog kojih se dijete osjeća tužno. Zbog kojih se boji. Zbog kojih plače. Njih može biti puno više nego dobrih. Najgora loša tajna je ona kad ti netko kaže - ne smiješ reći roditeljima nikad jer će ti se dogoditi nešto loše!
-Što se radi s takvom tajnom?
Mora se odmah reći roditelima?
-Zašto?
Jer roditelji znaju kako se rješavaju loše tajne, oni su veliki, oni štite i čuvaju djecu. Loše tajne je opasno čuvati od roditelja, njima se mora reći. Loše tajne su opasne ako se dugo čuvaju. Sve što muči dijete mora se reći roditeljima. Djeca misle da se nešto ne može riješiti, ali roditelji znaju kako se to radi.
Loše tajne su i da netko nešto krade, i da je netko nekoga istukao, i da mu nešto radi što dijete ne želi.
-Zašto djeca ponekad ne govore roditeljima što ih muči, zašto im ne kažu loše tajne?
Jer se djeca boje loših ljudi, loše djece. Loša djeca ih zastršuju, plaše, pričaju im laži. Uvijek lažu samo da uplaše djecu.
-Zašto im djeca povjeruju?
Zato što se boje. Djeca misle da je to istina.
-Treba li vjerovati lošim ljudima kad pričaju loše tajne?
Ne, jer oni to lažu.
-Što loši ljudi lažu djecu, kako im prijete?
Prijete da će se djeci nešto loše dogoditi, da će reći cijeloj školi da je dijete nešto napravilo, da je kradljivac, da će objaviti u novinama, na televiziji, da će mu ubiti roditelje i obitelj, da će ga odvesti u zatvor ili u popravni dom, da mu nitko neće povjerovati ako kaže što se događa itd. itd.
- Može li se išta od toga ostvariti?
Ne, nikad, to služi za zastrašivanje djeteta, to su sve laži, to sve odmah treba reći roditeljima, bilo što što se loše događa djetetu....

itd. itd, da sad ne duljim preko svake mjere.

Imaju primjeri i za "dobar i loš dodir". Sve to treba posvijestiti djeci, samo da se ne boje reagirati ako dožive nešto neugodno.