Evo, za primjer, a tu bih vas baš upitala što mislite o tome jer ja zapravo ni ne znam što bih točno mislila, je to što dozvolim djeci i njihovim prijateljicama kad su u gostima, da mi poprilično rasture stan, druge mame negoduju.
Djeca prave šator na krevetu na kat, još im ja i pomognem da učvrtse jer oni to ne znaju najbolje, skinu sve jastuke s kauča i onda imaju skakaopnicu na glavu s trosjeda na pod i takve ludorije.
Bio je 11. rođendan moje kćeri,postavila sam im disco kuglu, i u žaru plesa, penjale su se i na kauč i plesale. Kad su kasnije došli roditelji po njih, jedna je mama rekla da su ona i druge mame "odlučno protiv tog penjanja na kauč, da im se to ne smije dozvoliti, da će one to prekopirati pa će se penjati i u javnom prostoru (pizzerija i sl., gdje slave rođendan)".
Ups, tada sam im odmah rekla da više ne skaču po kauču nego da se drže poda, jer, kao, mama gost je uvijek u pravu, a i neću da ispadnem zadnja ludača, a i malo sam se zamislila (ali nisam još ništa pametno smislila) jel moguće da se s kauča ide direkt skakati u narodnjački klub na šank, pa bolje spriječiti nego liječiti
.
Ako netko ima kakvo mišljenje o tome, mislim na odgojne dugoročne konzekvence, ne sad ono što i sama znam, da nekima vrlo smeta uneređivanje stana, na to raeagiraju i to ne dozvoljavaju, to je ok, svatko ima ono što ga više smeta. Ja to pospremim kasnije ( i djeci naredim da sve vrate na mjesto) i na sasvim druge stvari reagiram strogo.
Ali, možda je to pogrešno jer su park i igralište za ludovanje,a ne stan, nisam sigurna posve?
No, kako god, i dalje sam mišljenja da ukalupljivanje sebe u strogo određeni tip roditeljstva i držanje ko pijan plota striktno određenih smjernica nije baš nešto, bar meni ne paše, a pretpostavljam da je i većina ljudi neki miks.
Nena-Jabuka prvotno napisa
da) i mislim da u tome nema ništa krivo i da je me dijete neće ništa manje ozbiljno shvaćati, već da uživa što dijelim takve trenutke s njim.
Odgovori s citatom