anemona....nesmijem ništa ali očito i nakon šta sam nekoliko puta naglasila policajcima i sve,nikoga nije bilo briga a najmanje mi je trebalo ad mi kakva prijava još dođe na adresu zbog nedolaženja....

trampolina,ivancice....zajedno smo i donijeli odluku da posjetimo savjetnika jer i sama vidim da je to najbolje pa i ako ne ostanemo zajedno,da barem možemo lijepo ugodno popričati i možda otići na kavu kad malena malo izraste a ne da se gledamo ko pas i mačka.nismo u braku....izvanbračna zajednica trenutno

apricot.....stvar je u mojoj mami da je mome bratu iskontrolirala i uništila život svojim ponašanjem i željom za kontrolom i sada pokušava očito i meni (brat mi je bivši zatvorenik).ne shvaća da ne radi dobru stvar ali takva je osoba da joj se nemože dokazati....mama mi je i uvjek sam ju slušala ali jednostavno i ona je smrtnica i griješi,ali ona je osoba koja smatra da je samo ona u pravu i često donosi sulude odluke i sulude ideje....evo jučer mi je opalila šamar ZBOG ODLUKE SUDCA......samo šta sam joj rekla od riječi do riječi kako je sutkinja rekla a danas me nazvala i rekla da bi savjetovalište bila dobra ideja...majka mi je,ima 48 godina ali već 3 godine skrbim o njoj....jednostavno već 3 godine ja imam ulogu majke u mome kućanstvu jer da nema mene,neznam di bi moj brat bio i neznam dali bi moja mama još bila izvan umobolnice.mislim sada to ružno zvuči kako o majci govorim ali nemam šta kojoj od vas prešućivati....želim vam predočiti situaciju....i apricot,molila bi te da mi ne spominješ zaključavanje u sobu...ni ne zatvaram već 13 godina vrata od sobe jer je moj tata mene,brata i mamu zaključavao u sobu dok je pripremao pojas od hlača i šibu da bi nas premlatio jer nam je mama kupila jogurte i čokoladu.ne zamjeram ti jer neznaš ali no....za buduće


neli mi smo to upravo i učinili.mislim trenutno smo svako zasebno....moj dragi će uzeti stan u najam da se makne od mame svoje a ja živim sa bratom i za nekoliko dana posjetiti će me.....obećao mi je.čuli smo se preko telefona i našli (imamo zabranu 5 metara) tako da smo sjeli svatko na svoj kraj ceste (živim na selu pa je to tu negdje daljina) i razgovarali lijepo smireno dobrih sat vremena....i rekli smo jedan drugome šta nas je mučilo,šta se događalo u našim glavama,šta se dogodilo onaj dan da je došlo do te situacije i jednostavno smo oboje zaključili da bi bilo dobro da on nađe stan i da se viđamo povremeno....ono da me posjeti,da se čujemo jednom dnevno i tako....ugl da komuniciramo i za cca mjesec dana možda i manje odemo kod savjetnika nekog i da se i tamo raspričamo,da riješimo neke probleme tim putem,neke osobno oči u oči i da vidimo šta će biti dalje....hoćemo li nastaviti živjeti zajedno negdje U SVOME STANU,pa makar na najam ili ćemo ostati u odličnim odnosima i viđati se samo zbog malene....mislim da je tako najbolje....i jedna od stvari koju sam shvatila,nažalost pre kasno....najbolji je onaj "savjet" koji osoba sama sebi predloži....normalno da ću savjete tražiti od mnogo ljudi al neću se slijepo držati jednog savjeta nego ću od svega toga nešto svoje napraviti i postići....jednostavno cijeli život sam previše slušala osobe oko sebe i "živjela njihov život" namjesto da sam se zauzela za sebe i odlučila nešto svojom glavom....tek sa nekih 17 sam malo uzela stvar u svoje ruke i počela misliti svojom glavom neke stvari.do onda sam imala problema sa socijalizacijom jer ja nisam mogla pogledati osobu u oči ili sa nekime voditi normalan razgovor,a o upoznavanju ludi bolje da ne govorim....uvjek sam svih pratila kao štene i slušala svaku koju su mi rekli,pa su me čak neki uvjerili bili da sam debela nakon čega sam ja došla do anoreksije i u tom trenu sam popizdila,svih poslala u onu krasnu stvar i mućnula glavom da imam svoje ja,a ne da mi mama kroji ljubavni život,frendica da mi kroji smisao za modu a bivši dečko ukus za glazbu...mama mi je do sada "uništila" dvije veze prije ove jer joj najednom moj dečko nije više bio drag a ja budala sam ju slušala i bezglavo ih ostavila....i mog dragog se probala "riješiti" ali rekla sam joj da nema šanse jer ga volim i od onda cijelo vrijeme joj ništa oko njega ne paše....tako da neznam...ona je uvjek moja mama i volim ju više od svega...ipak me 9 mj pod srcem nosila....ali to šta je control freak....preko toga nemogu proći (da mi nije ona tupila 2 sata po glavi,nebi podnijela optužnicu i hebala se po policiji i sudu)...a još to da se počela ponašati kao moj tata,to me ubija....
u životu sam htijela svirati violinu-nije mi dopustila,htijela sam kupiti harmoniku i započeti sa time-to je za dečke (ali kupila sam ju i sviram ju vrlo dobro ),počela sam igrati nogomet-muškobanjasta sam i sramotim ju,stavila sam sa 18 god pirs-ja sam drogerašica,luzerica i propalitet,sa 16 godina pala sam sa konja i skoro poginula na šta sam morala prekinuti 6-ogodišnju karijeru zbog noge-slabić sam,itd.....da ne nabrajam dalje




cure oprostite šta nisam odgovarala al nisam vidjela da je prešlo na drugu stranicu pa sam mislila da nitko nije pisao....i nemogu vam opisati koliko sam zahvalna na savjetima svake od vas i na potpori svake od vas....