I ja bih ga odvela na pregled/testiranje, jer smatram da to može samo pomoči.
Imate godinu dana do škole i iskoristite ju najbolje što možete.
Ako ima potrebe za kakvom intervencijom ("vježbanjem pažnje") imate godinu dana pred sobom da mu pomognete, a ako nema potrebe za ničim, super.
Barem ćeš znati na čemu si.

Kao majka nemirnog dječaka, skoro pa iste dobi, nadovezati ću se na ovaj dio:
ali moj malac ima nemiran duh. ne da mu se sjedat mirno kad treba, poslusat kad mu se govori, bude u nekom svom filmu...
takav je i doma. pokusavam mu pruzit mogucnost da se ispuca, izmori... ali ni nas nece vazda slusati. kad ga se zovne imenom, nereagira... kad mu se nesto prica/objasnjava, ne obraca paznju, okrece se, radi svoj neki poso... pa ga pokusavam usredotociti na sebe. tesko mu uspjeva. kad mu objasnjavam neku cinjenicu, nece da povjeruje. na primjer danas: objasnjavam da je parking susjedov (mi se parkiramo jer nemamo svoj parking), da se tamo nesmije divljat i vristat, a on uporno: ne, to je dundov parking. i nemoze mu se dokazat.

jednostavnih se pravila tesko pridrzava: nehodat bos po kuci, pospremati igracke da nije nered, ici spavati kad je vrijeme
nemoze svhatit da su odrasli autoritet i da ih mora poslusati
Smatram/očekujem da je u toj dobi sposoban poštovati autoritet. Ne slijepo slijediti, ali biti sposoban poslušati.
Smatram da bi me trebao moči poslušati kad nešto govorim.
Može on hodati bos po kući, raditi nered,... ali isto tako očekujem da u jednom trenutku kad kažem dosta ipak obuje papuče i pospremi igračke bez velike drame.