 |
|||
Školska knjižnica - neće moći?!
Dijete je 1. razred. Učili iz prirode koje su prostorije u školi i izrazila želju da se učlani u knjižnicu.
Dogovorili da će je tata odvesti poslije nastave, da će izabrati knjigu za vikend (čita jako dugo, čitavo ljeto čitala) .
Došli njih dvoje i knjižničarka rekla da nije takva praksa, da ne može upisat se jer je premlada! Da nek se učlani negdje drugdje?!
jesam ja luda? jesmo mi luda familija?
Kakva je praksa u drugim školama?
ne mogu vjerovati?!?!?!
Pa kako, ne razumijem, po kojim kriterijima upisuju djecu u knjižniu???
Pa i vrtićka djeca se najnormalnije upisuju u gradske knjižnice.
Mi još ne idemo u školu, ali mi je ovo zapelo za oko.
Pa kako ce posuđivati šk. lektiru kad ju krenu čitati?? Dobro, to je u 2. o.o. razdoblju, ali.... Meni je ovo suludo!!! Mislim da je to od škole do škole. Moj savjet: a da odeš pitati ravnatelja?
strašno,moje nećakinje od prvoga razreda su u šk....a prije toga u kvartovskoj igraonici bili i posuđivali slikovnice
Kod nas je tako da učitelj/ica u nekom trenutku, valjda kad nauče sva slova, ritualno odvede cijeli razred u školsku knjižnicu i tu se onda oni kao kolektivno učlane i posude knjige.
Prestrašno.
I ja bi ravnatelju.
Koja bizarna situacija.
Ma nije mi opravdanje niti to ritualno razredno učlanjivanje, ja bi obavezno pričala prvo s učiteljicom, nakon toga s ravnateljem.
Ovo je u stvari nesvjesna sabotaža naprednih učenika, umjesto da ih se prepozna i istakne.
Svi bi odma u glavu , ha ? A ima li tvoje dijete uciteljicu kojoj se mozes obratiti PRIJE nego odes bijesna ravnatelju? U skolsku knjiznicu kod nas u skoli djecu uclanjuje njihova uciteljica, ne roditelj. I vasa ce to sigurno uciniti , za citav razred, ako vec nije. Roditelji nemaju sta raditi u skolskoj knjiznici ako nisu izricito pozvani. A do tad nek knjige posudjuje u gradskoh knjiznici ko sva druga skolska i neskolska djeca i nedjeca.
Posljednje uređivanje od babyboys : 20.09.2013. at 16:17
ajmo ne pretjerivat.trampolina prvotno napisa
A ima li kakvih prigoda u kojima roditelje izričito zovu u školsku knjižnicu?
Sta ja znam, mozda ima kod njih u skoli. Ali to mi je jedini razlog da se roditelj uopce pojaci u knjiznici. Skolskoj.
Pa gle, roditelj to uopće ne mora znati, a niti to dijete koje je prvašić.
Reći da roditelj nema što raditi u školskoj knjižnici je malo pretjerano.
Dijete je vidjelo da postoji školska knjižnica i poželjelo se upisati - i to je zapravo jako lijepo.
Knjižničarka joj je mogla objasniti kakva su pravila ili ju je mogla upisati, u svakom slučaju je postupila nespretno.
Ili se roditelj mogao obratiti uciteljici i vidjeti kakav je plan, obicaj ili postupak.
Cisto sumnjam da je to prvo dijete koje se pozeljelo uclaniti u knjiznicu.
Uopće ne pretjerujem. Samo gledam malo širu sliku, osrednjost je ta kojoj odgovara držati sve u okvirima ne bi li pokrila sebe.
Na žalost, čest primjer u školama.
Sa dvoje skolske, sve samo ne osrednje, djece, mogu ti rec da mi je skolska knjiznica i njezina pravila najmanji problem.
I svakako nije nesto oko cega bi trebslo trositi energiju. S ravnateljem ce biti i pametnijih i vaznijih tema za razgovor u iducih 8 godina. A sigurna sam da i skroz losa gradska knjiznica ima bolji fundus od vecind skolskih, pa moja neosrednja djeca tamo zadovoljavaju potrebe za ekstra knjizevnim sadrzajima.
Ali to što si ti našla rješenje za sebe, i dalje ne znači da je dobro da škola bude mjesto za njegovanje osrednjosti.
Ne bi ni mene ovo izbacilo iz takta, kad sam već imala desetke sličnih iskustava sa školom. Ali to što smo mi ogugali, ne znači da je ovo ispravno.
Da škola obeshrabruje prvašicu od čitanja, to je baš naopako nasađeno.
U našoj školi je slično k'o kod Mime: učiteljica odvede cijeli razred i upiše djecu u knjižnicu, i to je fakat kao neki ritual, jer klinci pritom dobiju i darić iz knjižnice, obično je to neki jako zgodni bookmarker izrađen dječjom rukom, na slobodnim aktivnostima koje se odvijaju u knjižnici (mali knjižničari, glagoljaši i sl...).
Uglavnom, to je jako lijepi običaj i djeci baš puno znači
A sto bi bilo kada bi tako postupila knjiznicarka u sredini gdje postoji jedino skolska knjiznica?!
dijete bi osudila na ogranicenost literature kod kuce , a nema svaka kuca brdo knjiga .
Svako školsko dijete je upisano u školsku knjižnicu. Ali, to ne radi roditelj. To je učiteljičin posao. Trebala je djevojčica pitati svoju učiteljicu kako se posuđuju knjige iz školske knjižnice.
Treba ih učiti da im roditelj nije posrednik u školi, nego da se tamo mogu sami obratiti učiteljici, oni su već veliki i smiju se i trebaju izboriti za sebe. Učiteljica je u školi glavna. Mama i tata su to svagdje drugdje.
X
A i neki roditelji to trebaju shvatiti.
U školi u kojoj radim roditeljima nije dozvoljen ulazak u knjižnicu. To je uređeno kućnim redom.
Kao i to da se djeca prate do ulaza u zgradu i da ih se pred istim tim ulazom čeka na kraju nastave.
Imam predškolca, prosječno dijete. I bez obzira na to, već je 3 godine učlanjen u dječji odjel knjižnice.
I ovo inzistiranje na direktnom odlasku ravnatelju...bože...
Ides , koja strogoca ?!
zabranjen ulazak roditeljima prvasica , svasta.
u skoli mog sina ulazim u knjiznicu i cakulam sa profesoricom . Bila mi je najdraza profesorica u mom skolovanju ( tada je hrvatski predavala). Jednom sam cak i knjigu vratila jer sam bila na informacijama , a sin zaboravio. Nije me bozja strijela probola zbog prekrsaja.
Nisu samo prvašići učenici škole.
Vidim da ih roditelji dovode do razreda, vjerojatno imaju takav dogovor s učiteljicom.
Ni njih nije strela pukla zbog prekršaja.
Ovo je bilo zbog instant savjeta o odlaženju ravnatelju/ravnateljici, koji, btw, potpisuju kućni red. A postrožen je upravo iz razloga što se ne jednom dogodilo da otvaram vrata od razreda i naletim na nečiju mamu na hodniku. I, ne, ne radim s prvašićima.
No, dobro...Očito se i ovdje dijelimo pro et contra.
Pravila postoje zbog dobrog funkcioniranja ustanove. Takva su i u vrtićima i ne vidim u tome ništa loše.
Ja sigurno ne bih ravnateljici zbog ovoga, i meni je višak upitnika i uskličnika u prvim postovima.
Međutim, ako ti prvašica treći tjedan škole dođe i želi se upisati...ne znam, možda je stvarno važno imat pravila koja to sprječavaju, samo se ja ne mogu sjetit zašto.
Ma kud ste vi sad otišle, pa naravno da se neće hrpa roditelja prešetavat školom.
Ali da ne bi škola trebala biti otvorenija prema potrebama djece, bi.
Doduše, tek 20 dana na školu gledam očima roditelja, priznajem da mi je letvica dosta visoko.
s jedne strane ovakvi kucni redovi, roditeljima zabranjen ulazak u skole (btw. sto je u vrticima daleko od slucaja), a s druge strane stalna kuknjava kako roditelji ne suradjuju, ne postuju skolu kao ustanovu, ucitelje, ne dolaze na informacije...!??! Ja to nikako ne mogu skuziti!
da malo detaljnije pojasnim:
Dijete nije u boravku i otac joj je došao po nju, nije se prešetavao po školi.
Kako mi uglavnom kupujemo knjige i oduvijek je okružena knjigama i voli ih, a k tome čita, za nju je odlazak s tatom u školsku knjižnicu bio gotovo ritualan. Još je mm rekao da ide on s njom, a ne ja, da njih dvoje kao zajedno svečano izaberu literaturu (ljetos pročitala Vlak u snijegu, ali joj je teško to bilo čitati zbog pojmova: zadruga, predsjednik razreda
Svi učenici su upisani kao u knjižnicu, ali ne može posuđivat?! Jer je tek prvašić. Rekla je knjižničarka da zna da ona zna čitati (tečno) ali da ne može izdati knjigu.
Mm rekao hvala lijepo i pravac u ŠK njih dvoje i kupili knjigu. Vuk sit, ovce na broju.
Ne pada mi napamet ići ravnateljici.
Ima doma fundus knjiga da može čitati do srednje škole. Poanta je da u praksi vidi kako funkcionira knjižnica, al eto ne funkcionira baš.
Sad ću iz principa kupiti svu lektiru.
Pa mislim da ti nije neki princip. Ok, slažem se da je bezveze da joj školska knjižničarka ne želi izdati knjigu (iako će i to vjerojatno moći u 2. polugodištu, moj sin "visi" u školskoj knjižnici od samog početka škole jer ondje provodi vjeronauk, ali sjećam se da je knjige počeo posuđivati tek kasnije). Ali ako želi vidjeti kako knjižnica funkcionira u praksi, upiši je u kvartovsku knjižnicu koja je često bolje opremljena od školske, a ima i popratne sadržaje. I lektiru je tako lakše nabaviti
I nije poanta samo u kupovanju knjiga, nego i u posuđivanju, a lektira... pa baš i ne zavređuju sve te knjige da ih se kupi, dobar dio lektire čita se zato što se mora pročitati
Ima sestru i brata pa će i oni čitati a kasnije ćemo pokloniti npr. slunjskoj knjižnici. Neće knjige propasti kod nas
Išla je u knjižnicu na radionice prije, nije stvar u tome, bila je ushićena upravo oko školske.
je l netko zna zašto ne daju knjigu? je l se boje da neće vratiti ili da će uništiti?
Sigurno postoji neki razlog ?!
Razlog je vjerojatno nešto toliko apstraktno da ga ne može običan čovjek razumjeti.
Na primjer, u mojoj školskoj knjižnici povremeno je radio nastavnik glazbenog koji je za svaku knjigu koju si htio posuditi smatrao da je preteška, i da umjesto toga trebaš uzeti Vlak u snijegu.
Ukratko - školska knjižnica nipošto nije mjesto na kojemu možeš dijete naučiti kako funkcionira knjižnica.
To uopće nisu prave knjižnice, imaju jako ograničen fond knjiga, i nemaju baš uvijek stručno osoblje.
Mislim da ne bi trebala djetetu uskratiti knjižnicu radi nekakvih principa.
moja je išla u boravak pa se nismo našli u situaciji da smo mi s njom išli u školsku knjižnicu.
Išli su s jednom od učiteljica, učlanili se i podigli ono što su htjeli. Kasnije su redovito dizali lektiru i ako su htjeli još nešto pored. Ponekad su imali i neke radionice. Prošle ili pretprošle godine sam slučajno naletila na jednu sliku sa školskog web-a iz školske knjižnice na kojoj je razred moje kćerke, sjede u krug i slažu nešto po podu.
što trebaju shvatiti?
da prvašić ne može posuditi knjigu iz školske knjižnice zato što je prvašić?
kako to shvatiti?
to je praksa koja se treba mijenjati.
a ne kriviti roditelje što ne shvaćaju - neshvatljivo.
Bismo li ovo rekli djetetu?
Na satu prirode su učili što sve čini školu.
Brine me sve skupa. Uče o prehrani, zdravlju, važnosti zdrave prehrane, a onda im se servira neštolino za užinu. Uče food na engleskom: pizza, sendvič, hot dog, špageti, cola.
Previše paradoksa u školama !
Beti3 prvotno napisa
Treba ih učiti da im roditelj nije posrednik u školi, nego da se tamo mogu sami obratiti učiteljici, oni su već veliki i smiju se i trebaju izboriti za sebe. Učiteljica je u školi glavna. Mama i tata su to svagdje drugdje.
Ne bismo, ja to i ne govorim djetetu nego tebi, nije dijete odlučilo bojkotirati sve knjižnice ovog svijeta.
Pa ne bojkotira knjižnice, nego je htjela iz svoje školske posuđivati, ide u gradsku knjižnicu, čak je i na moru (na otoku) išla u knjižnicu. Ovdje je riječ o nekom pravilu koje me podjeti na prispodobu:
Žena je radila mesnu štrucu i uvijek prije pečenja odrezala bi joj krajeve. Pitala ju kćer zašto reže krajeve. -Tako je radila moja mama. Pita djevojka baku: Zašto režeš krajeve štruce prije pečenja. -Tako je radila moja mama. Pitala ona i prabaku - Nismo imali dovoljno dugačak pleh za pečenje je bio njezin odgovor.
Polako, susrest ćeš se s još ponekim pojavama koje se ne dokazuju, ne provjeravaju, ne preispituju. Npr. povremene budalaštine u udžbenicima i radnim bilježnicama koje se obrađuju i ispisuju jer, eto, postoje pa ih treba proći čak i ako je riječ o evidentnoj autorovoj gluposti, tiskarskim ili smislenim pogreškama i sl.
Moguće je da u tvojoj knjižnici radi nestručna osoba, možda je dobila uredbu da samo učiteljica učlanjuje prvašiće, a možda je samo - snižene inteligencije jer logika kaže da čak i ako postoji takva glupava uredba, knjižničarka je malu trebala uputiti na učiteljicu koja je onda svakako trebala napraviti presedan (koja drama!) i dijete kao jedinku ipak ritualno učlaniti.
mama još malo, jesi li pitala učiteljicu u čemu je problem?
kad čitam uvodni post jedino logično objašnjenje koje vidim u ovom slučaju je da uopće nemaju u fundusu školske knjižnice knjige za ovaj uzrast.
ako je to slučaj ipak bi trebalo do ravnatelja (drito ili preko vijeća roditelja) - on odobrava i osigurava sredstva za nabavu knjiga.
a ako je neki dr razlog u pitanju opet bi trebao znati ravnatelj (naravno njih ima raznih, nekima je stalo do funkcioniranja škole a nekima i ne).
možda bi prije ravnatelja ti mogla nazvati knjižničarku i informirati se u upisnoj proceduri u šk. knjižnici. pitaš jednostavno kako to ide, pa možda saznaš i pravi razlog.
Posljednje uređivanje od no@ : 21.09.2013. at 07:57
ok za knjižnicu, dijete je razočarano, htjelo se upisati...
al aj molim te nemoj kod nastavnice iz engleskog urgirati da mijenja lekcije da bi riječ food odgovarala onome što vi doma jedete
Što ne bi, ne mora naučiti kućni menu na engleskom, al nek bad bude autentična hrana govornog područja - hamburger, cheeseburger, pepsial aj molim te nemoj kod nastavnice iz engleskog urgirati da mijenja lekcije da bi riječ food odgovarala onome što vi doma jedete
ne urgiram ja nizašto, nikad,
prilagodim se i uvijek imam u vidu da smo u Horvatistanu.
Oboje djece su bez problema posuđivali knjige u knjiznici odmah u prvom razredu.
Učiteljica ih je skupno odvela pa su se upisali i posudili prvu školsku lektiru.
Ja bih u informativku napisala pitanje uciteljici, upravo ovo sto si napisala nama.
Unatoč lošem iskustvu u bivšoj skoli moje djece, nikada ne bih išla zbog takve stvari ravnatelju.
Uostalom, zna se kako se rješavaju problemi, prvo učiteljica.
x na boldano
Čitam, pa mi palo na pamet da se možda radi o glupom nesporazumu. Naime, možda je knjižničarku zbunilo što je dijete došlo u pratnji roditelja pa je pomislila da se radi i vrtićancu tj. predškolskom djetetu koje bi ipak trebalo pričekati polazak u 1. razred pa se onda učlaniti u šk. knjižnicu. Inače mi postupak knjižničarke nema smisla. Ali s 2-3 rečenice i takav bi se nesporazum mogao izbjeći, zbunj.
I kod nas je bilo slično - čoporativni upis pod paskom učiteljice.U našoj školi je slično k'o kod Mime: učiteljica odvede cijeli razred i upiše djecu u knjižnicu, i to je fakat kao neki ritual, jer klinci pritom dobiju i darić iz knjižnice, obično je to neki jako zgodni bookmarker izrađen dječjom rukom, na slobodnim aktivnostima koje se odvijaju u knjižnici (mali knjižničari, glagoljaši i sl...).
Uglavnom, to je jako lijepi običaj i djeci baš puno znači
Inače, ono što me začudilo je da su u oba razreda moja djeca bila jedinakoja su u toj dobi bila upisana u kvartovsku knjižnicu (učiteljice pitaju tko je upisan u kvartovsku, jer nema dosta knjiga za lektiru u školskoj). Zbog toga potpisujem babyboys - roditelji nek upisuju djecu u kvartovsku knjižnicu, a školsku nek prepuste učiteljima. Nemojte mi zamjeriti, ali slažem se da roditelji ne bi trebali zalaziti onamo, kao ni na štajaznam nastavu tjelesnog i slično.
Slažem se da se opisana situacija iz prvog topica odigrala malo trapavo, ali ne bih od toga pravila drame. Odvela bih dijete u kvartovsku knjižnicu i gotovo.
Posljednje uređivanje od Peterlin : 21.09.2013. at 13:35
Jel i to bilo na forumu ?ok za knjižnicu, dijete je razočarano, htjelo se upisati...
al aj molim te nemoj kod nastavnice iz engleskog urgirati da mijenja lekcije da bi riječ food odgovarala onome što vi doma jedete
Inače mišljenja sam, da se svi takvi konflikti riješavaju u kontaktu s učiteljicom a ne na javnom forumu , gdje smo svi kao ribice u akvariju .
Posljednje uređivanje od maria71 : 21.09.2013. at 13:42
potpis pod Magdalenu.
od jucer razmisljam u tom pravcu kako je knjiznicarka pomislila da se radi o djetetu koje jos uopce ne pohadja skolu, pa je doslo u pratnji roditelja (jer nema sto inace roditelj raditi u skolskoj knjiznici).
Maria71 -nije, to je takodjer s ovog topica, naizgled bezazlena napomena kako na engleskom uce krive vrste hrane
Ribice, maria71
mama_jos_malo, imaš troje djece. To ti je 24 godine osnovne škole, ustvari, 26, jer će dvoje mlađih imati devetogodišnju. Zamisli si taj broj! Pa još 12 godina srednje. Ako se budeš zabrinjavala za svaku sitnicu, ima da te nema. Cool. Glavne stvari drži pod kontrolom, a ostalo kroz sito. No, ako hoćeš, možeš i o svakoj sitnici ovoliko razmišljati i ljutiti se. Ja samo dajem svoju percepciju tih duuugih godina.
Kao bivši dugogodišnji predsjednik vijeća roditelja naše škole i član školskog odbora, imala sam prilike vidjeti odnos države i ravnatelja i lokalne uprave prema školskoj knjižnici. A odnos je takav da ih nije briga. Najzadnje su na redu. Bar kod nas. Knjige iz prapovijesti. Pokušali smo nešto promijeniti, ali kako nam je prioritet bio naći novce i zaposliti logopeda, te riješiti što bezbolnije dolazak i odlazak đaka-putnika ( oboje ostvareno), na žalost knjižnica je ostala novoj generaciji roditelja.
I uvijek se više vremena i novaca daje za djecu koja imaju potrebe za povećanom pažnjom da uspiju makar malo, nego onima kojima bi ta pažnja i vrijeme koristili da postignu puno. Nadareni su malo potisnuti. Bar bili. Iako, čini mi se da je i dalje tako.
stara sam, senilna i selektivno čitam. nisam ja više za forum.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom