 |
|||
Dobro je o svemu raspravljati, ali ritualni ili neritualno odlaženje u knjižnice nema nikakove veze sa količinom knjiga koje će vaše djete u životu pročitati. Dogođaj na ovoj temi više je pogodio roditelje nego dijete. Glede stvarnosti naših škola tu vas razumijem. Način kako se tretiraju roditelji je neprijateljski. Pojavljujte se kada vas se pozove inače ne prilazite, nemamo za vas vremena, niste u opisu našeg posla.
maria71 prvotno napisa
x
Beti ubila si me s ovim zbrajanjem godina osnovnog školovanja kad sam krenula računati svoju potomčad.
vidis, ja bi rekla da su tek ovo idealne predispozicije za forumiranje.
jos jedan dokaz da je ljepota (trn) u oko promatraca, darling
Znam, a zamisli kako je tek meni kad su razmaci u godinama cijela osnovna škola. Kažem ja, ima da nas nema
Beti ubila si me s ovim zbrajanjem godina osnovnog školovanja kad sam krenula računati svoju potomčad.. Zato
.
Ovo je jednostrana percepcija. Iz mog kuta gledanja meni su u današnje vrijeme modernih tehnologija neshvatljivi nenajavljeni dolasci roditelja u školu - izvan predviđenih termina prijema roditelja - bilo kome u školi, učitelju, knjižničaru, pedagogu.... To ide po shemi "ja došao a vi izvolite prekinuti sve što trenutno radite jer je to zasigurno manje važno - inače ćete ispasti neprijateljski nastrojeni prema roditeljima
Koje tehnologije?
mi u skoli imamo samo sluzbeni telefon skole.
i jos nemamo termine za informacije.
nemamo web, mail , mobitele , ili e- dnevnike ( zove li se to tako?)
nama su davno, u prvom razredu objasnili da se prvasici prvih tjedan dana mogu dovesti do razreda, a nakon toga samo do ulaza u skolu. Jer ko bi popamtio sve mame, tate, bake, tete, svih koji ih dovode (u nasoj skoli je pedesetak djece u generaciji, po dva razreda). I da jednostavno ne zele da se po skoli presetavaju roditelji ako za to nema potrebe. Osim toga, i djeca se trebaju osamostaljivati, ne treba im vise od par dana da nauce gdje im je razred.
majko mila oko čega se tu vodi rasprava
Nemate web str škole?!
I fiksni telefon je po meni dovoljan za najaviti/dogovoriti sastanak.
Kod nas razrednici obično daju roditeljima broj moba ili e-adresu (već prema preferencijama, nije obavezno, ali je svima lakše), termini tjednih informacija svih učitelja su na webu, kao i kontakti (tel i e-adresa) svih djelatnika u administraciji i stručnoj službi, pa opet nezanemariv dio roditelja preferira doći nenajvaljeno (ne računam tu one usputne dolaske - došao sam po dijete u PB, pa ako uspijem još nešto obaviti, ok, ako ne isto ok.)
kasnišmajko mila oko čega se tu vodi rasprava
alex uskoro cemo mi na smrklje
kod nas je isto uspis bio sa uciteljicom, ritualno, BC je uclanjen u gradsku i tamo zalazi s ocem, a u skolsku odlazi po lektiru.
nisam osobno to dozivjela kao problem, ali nismo ni isli s njim u knjiznicu, koja ima neko cudno radno vrijeme, neprilagodjeno mom. ni to mi pak nije problem, jer mi je bitno da klinac dok je u skoli moze otici u istu.
Imamo web , ali se ne azurira.
na njemu su imena profesora i strucnih suradnika bez kontakata ili vremena kad imaju informacije ( tako je oduvijek).
jedva čekam sve bogatstvo bojaalex uskoro cemo mi na smrklje
Hoces reci da kod nas kasni sezona kiselih krastavaca ?!jedva čekam sve bogatstvo boja
sve bogatstvo boja šmrkalja
kod nas svaki profesor ima svoj termin za informacije (bio razrednik ili ne), lista je na web-u ali cak i da nije ili netko nema internet - lista je u zbornici i moze se uvijek nazvati zbornicu ili skolu (tajnistvo, pedagoga, svejedno) i pitati kada su informacije...
i da - i dalje nam se redovito dogadja da roditelji dolaze u neko svoje vrijeme i uredno ocekuju da im se posveti vrijeme - cak i ako nema doticnog profesora ocekuju da im neki drugi pokaze ocjene... bolje da ne kazem sto mislim o tome...
a za knjiznicu - ne znam zasto bi to bio neki problem - ako je procedura takva da ne mogu doc pojedinacno ili kao prvasici ili kaj ja znam, takvo je pravilo... ne kuzim zasto bi to bio problem za dijete - knjigu moze posuditi i drugdje a postivanje pravila skole je takoder jedna vrijedna lekcija koju moraju nauciti... i tako se to djetetu i objasni - u skoli se postuju skolska pravila, doma su druga, na cesti su treca...
Ja sam razrednica i dajem svoj privatni broj mobitela roditeljima i e-mail. Ispočetka sam se oslanjala na pozive u zbornicu, ali to nije baš dobro funkcioniralo. Kolege mogu zaboraviti, papirić s porukom otpasti s ploče za poruke, a najčešće su roditelji govorili kako se nitko nije javljao. S vremenom sam shvatila kako je i to bio jedan od najlakših izgovora za zaborav. Sljedeći korak je bio s e-mailom, ali ipak nemaju svi roditelji e-mail ili ne znaju koristiti kompjuter. Pak onda nije fer da neki roditelji imaju broj mobitela, a neki ne... i tako su ga jednostavno svi dobili. Napornije je, ali i puno bolja komunikacija s roditeljima.
ps. nisam sigurna ima li ovo moje zapravo veze s početnom temom
Kako za koju školu, naša, npr., ovo nema, niti imam ikakvu mogućnost kontakta s učiteljicom osim preko informativke (mobitel, e-mail - nula bodova). A informacije nisu tjedno, nego svaka dva tjedna. Ali bar tu znam termine unaprijed, a ako mi je hitno da učiteljicu o nečemu obavijestim, šaljem pisane poruke preko djeteta.
Web-stranica škole se ažurira prilično neredovito, ali bar formalno postoji.
Što se školske knjižnice tiče, ako dijete inače ima naviku odlaženja u knjižnice, zbilja ne vidim razloga za dramu oko neupisa u školsku knjižnicu. Pa ja sam se svojedobno bojala školske knjižničarke u svojoj OŠ jer je doslovce urlala na učenike, ali nisam zbog toga zaboravila na čitalačko-knjižničarske navike - naprosto nisam išla u školsku knjižnicu, nego u gradsku. Moj sin srećom ima dobro iskustvo s knjižničarkom (i često je ondje jer ne ide na vjeronauk), ali da je drugačije, i opet bih ga uputila na kvartovsku knjižnicu u kojoj je kao doma, i sve ok. Stvarno nema razloga za ljutnju ili uvrijeđenost.
i ja se slazem sa nekolicinom koji kazu "cemu drana oko neupisa?"...
moja je prosle god bila prvasic i isto su isli na grupno razgledavanje i upisivanje...dobili lijepe kartice za knjiznicu
a moja tada bas bila sretna...
isto se slazem da roditelj treba pustiti u skoli dijete s "lanca"...roditelj nema sta hodat po skoli osim do uciteljice ...osim ako je bas nesto drugo problem...
sto se tice knjiznice radije se strpit jos koji dan da to obave zajedno s razredom nego da vi dramite...
a u ostalom procitajte malo knjige mislim da u prirodi uce o mjestima skole a to ukljucuje i knjiznicu pa u u sklopu toga idu na upoznavanje knjiznice...
Nikad nisam ušla u školsku knjiznicu niti mi je to palo na pamet pored obilja gradskih knjižnica. Ne mislim da zato živim u horvatistanu. Ovo mi je totalno pretjeran topic.
Ja sam Drama Queen.
Bit će gadno slijedeća dva desetljeća.
Slazem se.. Bit ce zanimljivo na forumu iducih dva desetljeca
Oooo, lijepo ti je Beti rekla - štedi živce... Život će te izliječiti od ovoga i to u vrlo kratkom vremenu
Eh, zaboravih ovaj dio o partneru - mm i ja smo se uglavnom dobro slagali oko bitnih pitanja odgoja, a ono u čemu se nismo slagali raspravljali smo u vrijeme kad nas djeca nisu mogla vidjeti ni čuti.
A da sve ne izgleda idealno - bilo je svakakvih trenutaka. Gađala sam šlapama vrata kad su me iizluđivali, do te mjere da sam znala izletjeti iz cipela i tada mi je pomoć mm-a bila dragocjena jer on ima "dulji fitilj" i obično je znao po kratkom postupku smiriti situaciju.
Problemi su obično nastajali u prisustvu trećih osoba (naročito baka i deda) ali i to smo preživjeli.
Peterlin, to je bila ironija
ništa se ja ne sikiram, a i potomstvo tome učim
Sorry na ovome!
Uff, fala, ovaj post o partneru je otišao na krivi topic - ide na topic o autoritetu (radi se o maloj djeci). Sad je ovo ispalo nakaradno... Tak mi i treba kad kuham ručak i zavirujem na forum. Skužila sam ja ironiju i dobro bi ostalo da mi nije uletio ovaj drugi post. MOram ga preseliti tamo gdje mu je mjesto.
Na forumu sam dosta dugo, barem 7 godina, a vrlo malo pišem. Ova tema me je potakla.
Uzrujavaju me strašno savršeni koji žele da je sve savršeno. Život nije takav. Ako ima prepreka pokaže se tko ih može preskočiti. Onaj koji hoda ravno zapne na travu i razbije nos. Toliko od mene.
Posljednje uređivanje od Ana i mamino zlato : 22.09.2013. at 12:14
ne uzrujavaj, se posenili kao i ja
Takje!ne uzrujavaj, se posenili kao i ja
Prednost starosti je u tome da možeš govoriti kaj god hoćeš - uvijek se možeš vaditi na senilnost! Evo, ja sam ti se baš na ovom topicu uredno pridružila senilnošću, i to još s pismenim dokazima
Moram razmisliti gdje bi se sve taj izgovor još mogao (is)koristiti...
da obrazložim komentar
ne čudim se pokretačici teme
mlada je školska majka
kužim da ju je sve malo iznenadilo
a pogotovo smo svi osjetljivi na svoju djecu, moja mater kaže da se ja sva uznemirim kad netko moju samo krivo pogleda
ali poslije neki komentari
Ja moram priznati da sam iznenađena sa pravilom da se ne ulazi u školsku knjižnicu. Nova moda, nova vremena. Starim. U moje doba se je normalno ulazilo u knjižnicu i u njoj se je samostalno obavljalo sve što se je trebalo obaviti. Nije trebao posrednik, tj. učitelj/učiteljica.
No dobro, nova moderna vremena. Primljeno na znanje.
Što ono kažete, da se ni po školi ne šeta?
Toliko novih, modernih pravila.... a mi kao društvo sve više nagrbavo.
Bezveze.
je rena7 skole ti sad imaju kucni red koji se procita na prvom roditeljskom, a moze se naci i na internetu.
Pravila vrijede za roditelje. Nije mi jasno da se to iz postova ne vidi.
Škola je radno mjesto djece i nastavnika i oni knjižnicu mogu koristiti kada god žele. Kao i ostale prostorije i hodnike.
Ne razumijem kakva su to moderna pravila, a koja nisu do sada postojala.
ma ovo sam i ja htjela napisat - nije grijeh bit mlad i nadobudan (kako bi se reklo...)da obrazložim komentar
ne čudim se pokretačici teme
mlada je školska majka
kužim da ju je sve malo iznenadilo
a pogotovo smo svi osjetljivi na svoju djecu, moja mater kaže da se ja sva uznemirim kad netko moju samo krivo pogleda
ali poslije neki komentari
svima na početku školovanja treba malo uštimavanja - klincima, roditeljima ali i učiteljima.... bitno da se od muhe ne radi slona jer kad stvarno dođe slon neće ga nitko prepoznat od silnih muha okolo
Ok, živimo li mi svi u istoj zemlji? Mislim u Hrvatskoj (Horvatistan mi je zbog netaktične knjižničarke koja slijepo slijedi pravila, više nego pretjerana paralela). Ili netko od vas živi u Utopiji? I ja bi se onda preselila tamo, prirez nije valjda veći od 18%... Nego, i ja sam mama prvašića. Pomalo šokirana naravno. Velika je to promjena. Upisani smo već godinama u gradsku knjižnicu. U školsku su nas obećali pustiti u drugom polugodištu. Ritualno, s razredom i učiteljicom. Nisam se stigla ni zamisliti nad tim. Ima doma knjiga. I u gradskoj. Ono, kad ozbiljno krene čitati. Ozbiljne knjige. Off topic. Kao što je vlak u snijegu. Meni je i sada tuga kad se sjetim priče, daleko od neopterećenog i bezbrižnog djetinjstva, uoči rata, preteško za jednog prvašića ma koliko napredan bio. Za sada samo pjesme iz filma..
nasa uciteljica je prvi tjedan odvela djecu u knjiznicu da se uclane, i rekla s kojih polica mogu posuditi i svi su morali za tjedan dana vratiti knjigu, i to vracanje je bilo coporativno (ja sam bila presretna sto se D. sam sjetio taj dan kad je trebao vratiti)
ne vidim u cemu je nastao nesporazum s ovom knjiznicarkom, vjerojatno je mislila da dijete ne ide jos u skolu. ne kuzim kakvo bi to pravilo trebalo biti, da je dijete premlado za knjiznicu??? nije mi to za uzrujavanje, nego ne kuzim poantu
Mene uzrujava što se mamajošmalo ništa ne sekira, ali zato forumsku populaciju dobro nasekira.
Kate76, što je tužno u knjizi Vlak u snijegu!?
A ja ne vidim zasto se covjek ne bi (pomalo) uzrujavao sto mu dijete upisano u skolu ne moze posudjivati knjige u skolskoj knjiznici, jer je eto premlado. I zasto se ne bi pobunio zbog takve gluposti. Nije to nesto oko cega treba imati neprospavane noci (sto nitko nije ni implicirao). Ali dati primjedbu i knjiznicarki, i uciteljici, i ako treba ravnatelju (ravnateljici), a zasto ne? Mozda se nesto promijeni na bolje. Pa sta, ako je to sitnica, i ako dijete ima knjige i doma, i u knjizari, i u kvartovskoj knjiznici, neko treba i sitnice mijenjati.
Oprosti, ali ja ne bih da moje dijete prvašić samo hoda po školi. Zato je tamo učiteljica. Pravila postoje s razlogom. Slažem se da je knjižničarka propustila roditelju objasniti kako stvari funkcioniraju i da je to trebalo odigrati pametnije i pristupačnije. Problem je u komunikaciji, ništa drugo.
Ma da? Pa sto ce mu se dogodit u skoli u prvom polugodistu, a nece u drugom (kad ih uciteljica ritualno upise)?
Kod nas je knjižnica na katu, a prvi razredi u prizemlju. Djeci iz nižih razreda nije dozvoljeno odlaziti na kat bez pratnje učitelja. Treba imati na umu da se za vrijeme odmora stvara gužva (zbog kabinetske nastave klinci se sele, vuku torbe i stvari) tako da primjedba nije na mjestu. Može im se dogoditi svašta, ne iz zle namjere nego zbog strke i gužve i zato im ne daju da šetaju baš svuda.
Pa dobro, ako je u tome problema (a cini se da nije), onda se roditelj moze dogovorit s uciteljicom da mu malu (i druge zainteresirane) jednom tjedno otprati do knjiznice. Al ja imam rodjake u prvom, drugom, trecem osnovne... nezamislivo mi je da se ne bi mogli sami popeti do drugog kata i posudit knjigu.
Pa to su cure rekle već 100 puta - roditelji trebaju PRVO razgovarati s učiteljicom. I u knjižnicu se ide upravo tako - prve dvije godine s učiteljicom, a od trećeg razreda sami, ali u vrijeme kad ih učiteljica pošalje po lektiru. I to je to. A nije da klinci ne mogu do drugog kata nego ne smiju bez da netko zna da su tamo otišli. Pa kaj je to tak teško shvatiti?
Cini se da si propustila primjetiti da sam i ja rekla da roditelji trebaju popricati s uciteljicom. A ja sam se osvrtala na komentare onih koji su rekli da preko toga treba preci i da se zbog toga ne smije uopce uzrujavati jer je to sitnica. I ja se slazem se da se ne treba previse uzrujavati, niti oko toga razbijati glavu, ali da se moze (a i treba) spomenuti, svakako, zasto ne. Mozda se nesto promijeni na bolje. I ne nuzno u smislu da se djecu pusti da sama idu u knjiznicu (ako je to tako strasno) nego da im se ipak omoguci da posudjuju knjige.
A za kvartovsku knjiznicu, nema svak ni novaca da se upise (ma kako to jeftino bilo).
Posljednje uređivanje od Jadranka : 23.09.2013. at 09:10
a ako je knjiznica na istom katu?
Onda moze
Ali roditelj niti dijete ne moraju znati kakva su pravila školske knjižnice, zar ne.
Dijete vidi da postoji knjižnica, i što je normalnije da pretpostavi nego da je to - gle čuda - knjižnica!
Btw. moje dijete je od prvog razreda na katu sa višim razredima.
Vidim da je to u nekim školama nezamislivo, pa sam čak pročitala u novinama i da je to kršenje ustavnih prava djece.
mi smo u susjednoj skoli, ali kod nas je samo u prvom polugodistu prvog razreda islo u pratnji uciteljice. vec od drugog polugodista prvog razreda idu samostalno. na katu, medju velikima, se osjecaju sigurno. nekako te velike dosta dobro drze u disciplini i nema divljanja po hodnicima, a i jako paze na malisane.
nasa skola je mala, cca 330 ucenika. mozda zato vlada bolji red?
uglavnom, meni je drago da je tako i da samostalno mogu u knjiznicu kad pozele (i kad radi, naravno)
a onda kad se klincu nešto u školi dogodi - škola je kriva... postoje pravila i postoje s razlogom... i djeca se moraju naučiti držati pravila, ne kužim zašto bi to bio problem? ako ne smiju na kat ili sami ili upisat se u knjižnicu - pa nisu to neka pravila koja ugrožavaju njih kao osobe, ruše im osobni dignitet ili kaj ja znam kaj - da se sad moramo svi bunit protiv toga... to su pravila kao i ona u prometu - postoje s razlogom, možeš se interesirat za razlog ali je najbolje prilagodit se i amen...
u školi je na hodniku za vrijeme odmora jako puno djece (u našoj školi oko 600 u svakoj smjeni) koja ne stoje mirno kao kipovi nego se itekako divlje i nepredvidljivo kreću okolo - ja ne bi da mi dijete baulja kroz osmaše na putu do knjižnice bez pratnje...
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom