Eto vidiš, u nekim školama to nije opasno.
 |
|||
|
|
|||
Eto vidiš, u nekim školama to nije opasno.
ja razumijem pokretačicu teme, jes' da s vremenom oguglaš na kafkijansku atmosferu našeg školskog sustava i ne živciraš se više, ali opet ti je žao što ti prvašići dođu onak' znatiželjni s velikim očima pred tu školu, knjižnicu i onda ih satre Sustav koji uglavnom i nema neke sustavnosti. Pravila su stroga prema svemu što ometa nefunkcionalni sutav u nefunkcioniranju. Takvo je bilo i naše iskustvo sa školskom knjižnicom. Ja sam svojima zabranila da tamo posuđuju knjige. Radno vrijeme nepredvidivo, fundus koma, a ako zakasniš vratiti knjige u taj nepoznati procijep u vremenu kad je knjžničarka tamo sljedi deračina, prozivanje, prijetnje... Ma daj, idemo u gradsku i šlus. Ona nek se dere na svoju mamu doma.
Pikula to je bas tuzno. I meni je osnovnoskolska knjiznica ostala u nekom mravnom sjecanju tipa "neki strogi barba tamo radi" i knjige sam posudjivala uglavnom u gradskoj. Al je zatu u srednjoskolskoj radila takva super zena da je gomila nas iz razreda coporativno i male i velike odmore provodila kod nje.
Kad čitam kakva su stroga pravila u nekim školama (i kad se sjetim svojih loših iskustava iz OŠ), bude mi još više drago što je moj sin redovito u školskoj knjižnici od samog početka 1. razreda. Prvo je samo ondje provodio vrijeme (vjeronauk), posuđivanje knjiga je došlo kasnije (mislim u 2. polugodištu), ali njegovi odlasci i posuđivanje nisu nikad bili vezani uz dozvolu učiteljice.
A knjižnica nam jest doduše u prizemlju, ali je ulaz s vanjske strane i djeca, da bi došla u knjižnicu, moraju izaći iz škole na dvorište. Nije da je sasvim bezopasno - u 1. razredu je A. razbio glavu na ulaznim vratima u školu (naguravanje), ali to mu se moglo desiti i na odmoru, ne nužno na putu iz knjižnice.
Ali ostaje činjenica da je fundus knjiga u školskim knjižnicama obično slab i da je prvenstveno usmjeren na lektiru (što je i logično). Zato ja svojega i upućujem da knjige posuđuje u kvartovskoj knjižnici, a u školskoj, kako mu dođe i prema potrebi. Inače, u zagrebačkim knjižnicama ujesen obično imaju akciju čoporativnog besplatnog upisa prvašića (koja nama nije ništa značila jer sam mu taman nadoplatila članarinu u kolovozu, grrr).
Pa zašto ovo ne bi moglo biti točno? Nisu školska pravila deset zapovijedi uklesanih u kamen. Nemaju sve škole jednake uvjete ni jednak broj učenika. Sigurno je da su pravila sigurnosti prilagođena uvjetima u pojedinoj školi. Jest da su ponekad kruti, ali brate mili, nezgode se događaju iako se ljudi trude da ih spriječe i stvarno paze, pa čemu se onda dizati na stražnje noge?Mima prvotno napisa
Tko je shvatio - shvatio je. Ja brišem s ovog topica. Over and out.
pikula, u dvije rečenice opisala si školski sustav s toliko negativnih epiteta, koje on svakako ne zaslužuje. nikako se s tobom ne bih složila.
kakva kafkijanska atmosfera, definitivno pretjerivanje.
naravno da i sama puno puta kritiziram taj sustav, ali kod toliko lijepih i svjetlih primjera, toliko poticanja radosti, pozitivnih projekata...valjda ovisi o iskustvu djeteta, ali ružno mi je ovo čitati.
Točno, prilagođena su uvjetima u školama ali silom prilika, a ne iz nekih drugih razloga.
Pa ako za prvašiće nema mjesta u prizemlju - nema, onda to više nije kršenje ustavnih prava kao u nekim drugim školama, niti je ne znam kako opasno da se prvašići samo penju po stepenicama i hodaju po hodnicima zajedno sa višim razredima.
Zato je meni pravdanje ovih krutih pravila vezanih uz školsku knjižnicu sigurnošću jednostavno smiješno.
Mislim da ovisi i o osobnosti onog tko gledapikula, u dvije rečenice opisala si školski sustav s toliko negativnih epiteta, koje on svakako ne zaslužuje. nikako se s tobom ne bih složila.
kakva kafkijanska atmosfera, definitivno pretjerivanje.
naravno da i sama puno puta kritiziram taj sustav, ali kod toliko lijepih i svjetlih primjera, toliko poticanja radosti, pozitivnih projekata...valjda ovisi o iskustvu djeteta, ali ružno mi je ovo čitati.
U ovom konkretnom slučaju, čini mi se da se jednostavno radi o nesporazumu.
oprosti ali što vi jedete????
mislim znam da jedete zdravo ali kaj nikad ne jedete pizzu? sendvič?
Da preduhitrim moguću raspravu na temu naziva hrane u 1. razredu engleskogi mene je to svojedobno iznenadilo, taj izbor hrane u vokabularu, ali mislim da se ipak radi o tome da se djeci kroz prve lekcije ponude riječi koje su im već otprije poznate.
još te jednom moram potpisatipikula, u dvije rečenice opisala si školski sustav s toliko negativnih epiteta, koje on svakako ne zaslužuje. nikako se s tobom ne bih složila.
kakva kafkijanska atmosfera, definitivno pretjerivanje.
naravno da i sama puno puta kritiziram taj sustav, ali kod toliko lijepih i svjetlih primjera, toliko poticanja radosti, pozitivnih projekata...valjda ovisi o iskustvu djeteta, ali ružno mi je ovo čitati.
što se same knjižnice tiče, valjda smo mi imali sreće jer mi je ovo što neki pišu stvarno nezamislivo
moja kći od prvog razreda (sad je 5.) skoro svakodnevno navraća u knjižnicu i ne da je netko u tome sprečava, nego je knjižničarki simpatična i drago joj je da dolazi
nego, htjela sam napisati nešto drugo
vidim i ovdje na forumu, a i u školi, da su ljudi često na nešto nabrijani (nešto s pravom, nešto i ne), ali povelik broj neće to rješavati s učiteljicom/učiteljem, koji su prva stepenica, nego odmah spominju ravnatelja i ne znam što sve ne
meni je iskustvo pokazalo da je najbolje otići kod učiteljice (o čemu god da se radi) i lijepo, ljudski porazgovarati za početak
najčešće se sve riješi na toj razini
s druge strane, ne poričem da sustav ima svojih mana i da ne treba nastojati da se u nekim stvarima izmijeni
samo kažem da taj sustav čine i predivni ljudi koji jako dobro rade svoj posao
i da se dobra suradnja može ostvariti čak i sa onima s kojima nismo baš zadovoljni (kao ja s učiteljicom svojeg sina), samo se ne treba odmah postaviti na zadnje noge. za to uvijek ima vremena.
ispričavam se ako samo otišla malo u off.
Ja se slažem kad se radi o nečemu što se događa u razredu, problemu sa učenjem, ponašanjem i slično.
Ali ovo sa knjižnicom mi se uopće ne čini kao nešto što bi učiteljica tog djeteta mogla i trebala rješavati, jer se tiče pravila i kućnog reda, a to potpisuje, kao što smo već čuli - ravnatelj.
Meni se čini da to ima smisla, tim više što učiteljica većinom vodi prvašiće u knjižnicu u početku pa ne vidim zašto je se ne bi moglo pitati. Naše učiteljice uvijek kažu da ako ako imamo bilo kakvih problema ili pitanja, neka uvijek prvo dođemo k njima.
Jel se ti to šališ?
Siromaštvo, neimaština, zdravstveni problem sa srcem učitelja, Dragina boležljivost i epilog na kraju knjige kad se svi opet skupe u razredu nakon rata. Puno teških stvari za malu glavicu.
Meni se bome čini da se ti šališ.
Cekaj da dođete do Bambija. Tamo krv lipti sa stranica.
potpisNa forumu sam dosta dugo, barem 7 godina, a vrlo malo pišem. Ova tema me je potakla.
Uzrujavaju me strašno savršeni koji žele da je sve savršeno. Život nije takav. Ako ima prepreka pokaže se tko ih može preskočiti. Onaj koji hoda ravno zapne na travu i razbije nos. Toliko od mene.
Mene uzrujava što se mamajošmalo ništa ne sekira, ali zato forumsku populaciju dobro nasekira.
Tebi ovo što sam navela nije tužno? Nije ti teška tematika?
Fakat
A pričekaj onda tek Junake Pavlove ulice, ja je ne mogu klincima ni čitati jer me uhvate jecaji
Gdje u knjizi Vlak u snijegu postoje opisi nekog siromaštva i neimaštine? Spominje se da je Pero bogataško dijete i da je Milanov otac siromašan, ali nema nekih teških opisa bijede. Draga je naprosto dobila temperaturu i ozdravila, učitelj jest imao problema sa srcem ali ne znam što je tu strašno. Okupljanje u razredu nakon rata - ?? Ja se sjećam da sam u nekakvom pogovoru ili komentaru pisca pročitala nešto tipa da je Milan otišao u partizane, ali to nije bio sastavni dio knjige. To je knjiga vedrog i veselog tona, o prijateljstvu, o zajedništvu, i ja u njoj zaista ne vidim ništa što bi djetetu od pet, šest ili sedam godina moglo biti strašno.
Djeca to ne percipiraju kao odrasli, provjereno.Tebi ovo što sam navela nije tužno? Nije ti teška tematika?
Fakat
Inače, po toj logici, 90% dječje književnosti moglo bi se karakterizirati kao tužno. Ako je Vlak u snijegu tužan, onda je Družba Pere Kvržice tragična (ne mogu ni mlijeko vlastite krave popiti, inače nemaju za cipele), a tek djela Ericha Kaestnera (Emil i detektivi - Emil mora sam kuhati jer mu je mama bolesna; u Tončeku i Točkici mama ostavlja dijete nepouzdanoj osobi sumnjivog morala koja dijete uči prositi, a o Blizankama da i ne govorimo - to je roman za CZSS).
Tešku tematiku će možda uočiti neki odrasli, ali u dječjoj dobi, vrlo malo vjerojatno. Ne bi se trebalo time zamarati, nego činjenicom da djeca općenito danas sve manje čitaju, bilo kakvu literaturu.
ok, vlak u snijegu jednostavno nije tužna knjiga teške tematike.
čitala sam je pred ohoho godina, al ovo što si ti izdvojila kao nekakve ključne riječi za opis romana (siromaštvo, neimaština, bolest...kraja u tom razredu se baš ne sjećam), nikad niti ja, niti moj j, vjerujem niti jedno dijete ne bi izdvojilo kao riječi koje opisuju knjigu.
mima i tanja me pretekle
Recimo u Družbi Pere Kvržice mi je malo nelagodno bilo djetetu čitati kako roditelji mlate djecu i tuku ih koprivom - ali sam to onda komentirala riječima da je nekad tako bilo, pa da su djeca čak i u školi dobivala batine; knjige su korisne i zato da djeca iz njih nauče ponešto o vremenima i mjestima koja im nisu poznata.
Meni su sve te knjige bile jako daleke kad sam ih čitala, prije 30+ godina (ajme), mogu samo zamisliti kako je klincima danas kad ih čitaju.
Jedina koja me se dojmila iz tih nižih razreda je bila "Ne okreći se, sine".
Ove ostale-nula bodova. Tako je ostalo do kraja srednje škole, izgleda da imam neki problem s lektirama.
Vlak u snijegu je lektira za treći osnovne. Nije namjenjena predškolcima. Dijete od 6 i dijete od 9 godina neće je doživjeti na isti način. Bambi isto nije knjiga za prvi osnovne, kao ni sve gore spomenute.
Nakon što se razred okupio Ljubana nije bilo među njima. Ko je Milan?
I bogme sve što sam spomenula meni je tužno, bez obzira na "kad se male ruke slože".
Vama nije, so be it. Možda je dijete koje je čitalo napredno u svakom pogledu, pa tako i emocionalno zrelo na razini 3. osnovne pa nije knjigu doživjelo kao što bi moje. Od toga polazim.
U knjigama koje sam ja imala kod kuće tog dijela sa okupljanjem razreda nakon rata zaista nije bilo, moguće da postoji u nekim drugim izdanjima.
A što se tiče lektire, pa ja se zaista kod čitanja knjiga kako sebi kad sam bila dijete, tako i djetetu nikad nisam vodila time što je u kojem razredu lektira.
Ali ja i dalje ne razumijem, koje dijete bi, pa bilo u dobi od 6, 9 ili 12 godina, doživjelo Vlak u snijegu s ove strane koju ti navodiš?
Možda neko koje je izuzetno jako emocionalno i socijalno osjetljivo. Ali i u to sumnjam.
Meni se čini da je u toj knjizi (kad smo se već dohvatili Vlaka u snijegu) djeci puno bliža tematika grupiranja unutar razreda, međusobnog druženja i isključivanja (počevši od one dječje igre svadbe nadalje) pa do zajedništva, i da je knjiga na toj razini više nego preporučljiva za taj uzrast.
Nisam preispitivala vrijednost knjige niti poruke koje prenosi. Na toj razini je izuzetno vrijedna.
Ne smatram je laganim štivom za predškolce/prvašiće koji btw tek uče što je razred i kako jedna takva skupina funkcionira i to je tema za sebe na koju idu i svi elementi koje sam prije navela i koje vi ne smatrate važnim, odnosno ajde onima koji bi prevagnuli u izboru knjige.
ova rasprava me podsjetial na knjigu koja mi je bila totalno bezveze kao djetetu - alisa u zemlji čudesa. jel radi toga što sam bila premala kad sam čitala ili ne znam, al nisam kužila, rekli bi mi, ni kope ni špade
Meni je Alisa i onda i sada bila dosadna.
Ja sam ju obožavala, a moja kćer još i više.
No "problem" sa tom knjigom je što jako puno njene duhovitosti počiva na igrama riječi, pa se to naravno gubi u prijevodu, ili je loše prevedeno.
cvijeta ja mislim da ta knjiga nije prilagodjena uzrastu. ne sjecam se kad sam je toco citala, ali mi je to najgora knjiga iz lektire, koja mi je ostala u sjecanju. mozda sad da je procitam bi mi bila bolja,
a u prilog tome, jedno ljeto ju je morao moj bratic procitati, a ljeta smo provodili skupa. uglavnom moj otac bi procitao dio prvo navecer, a onda je bratic kroz jutro to morao procitati. znam da je otac vrtio glavom i govorio sta djecu tjeraju da citaju, pa nije to za njih. bratic je inace mladji od mene tri godine. ja sam sustavno odbijala da pricam s njim o toj knizi. morala bi ga sad pitata da li se toga svega sijeca.
ajme a što moja voli Hudodraka iz Alice iza ogledala
Bilo je kuhno i đipahne tovke
Na vabnjaku rovko zadronjaše
Nemujne sasvim bjehu zorolovke
I rućkale su šturnjače zdomašne
ajme mima, sad bih te najrađe zagrlila
iako si krivi prijevod odabrala
viš, kako je super ova roda.
sjetila si me, jednog događaja vezanog uz čitanje
ok, sad izgleda smiješno to moje oduševljenje, al nema veze.
kao tinejđerka, gutala sam sirius. sf časopis.
i bila je jedna priča, ne sjećam se sad baš detalja, ali u toj priči, stihovi ove pjesme su u stvari bila šifra za putovanje kroz vrijeme.
joj, kako sam se uživljavala u tog raka.
Nadam se da u knjižnici nemaju Crvenkapicu. U mojoj su imali.
Posljednje uređivanje od rena7 : 23.09.2013. at 16:59 Razlog: pogrešan smajlić
Kukušne su bile šaradajke?
evo, išla sam malo guglati.
priča se zove "kukušne su bile šaradajke"
Neka novija izdanja imaju taj dodatak,iz kojeg je vidljivo da je Ljuban kao mlad poginuo u ratu.
Meni knjiga svakako nije teška, ali je na momente dirljiva.Kad djeca sa sela dolaze u velik grad sa strahopoštovanjem, a gradski im se klinci rugaju,zatim dio gdje se baš osjeća ostavljenost klinaca kad kreću nazad bez učitelja, ima tih trenutaka, ništa posebno, al opet.
Da stanem u obranu engleskog: moje dijete je meni objasnilo da se gore spomenute rijeci uce zato jer su slicne rijeca koje koristimo u hrvatskom: pizza, spageti :D
Tako da, rekla bi baka mog muza- nemas nikakve brige!
Vezano za vlak: ja pamtim samo da je pero glasao sam za sebe i da je napisao svoje ime malim slovom
I meni je to tužno. Jako.Pišem o sustavu, svjetli primjeri su u našem iskustvu bile iznimke, stvar osobnog zalaganja, divne tete i učiteljice koje se žrtvuju i rade s ogromnim entuzijazmom usprkos sustavu kakav je. Svim prosvjetnim i odgojnim djelatnicima, kao i zdravstvenim uostalom, koji drže glavu iznad vode i uspjevaju biti vrhunski u svojem poslu u uvjetima koji rade skidam kapu, ma ne skidam kapu nego bi im spomenike digla ponaosob svojeručno.pikula, u dvije rečenice opisala si školski sustav s toliko negativnih epiteta, koje on svakako ne zaslužuje. nikako se s tobom ne bih složila.
kakva kafkijanska atmosfera, definitivno pretjerivanje.
naravno da i sama puno puta kritiziram taj sustav, ali kod toliko lijepih i svjetlih primjera, toliko poticanja radosti, pozitivnih projekata...valjda ovisi o iskustvu djeteta, ali ružno mi je ovo čitati.
Posljednje uređivanje od pikula : 23.09.2013. at 19:23
Ne osporavam tvoje dojmove i osobno iskustvo, no pitanje je je li reprezentativno za sustav.I meni je to tužno. Jako.Pišem o sustavu, svjetli primjeri su u našem iskustvu bile iznimke, stvar osobnog zalaganja, divne tete i učiteljice koje se žrtvuju i rade s ogromnim entuzijazmom usprkos sustavu kakav je. Svim prosvjetnim i odgojnim djelatnicima, kao i zdravstvenim uostalom, koji drže glavu iznad vode i uspjevaju biti vrhunski u svojem poslu u uvjetima koji rade skidam kapu, ma ne skidam kapu nego bi im spomenike digla ponaosob svojeručno.
Ovako je to Pero napisao:
Vezano za vlak: ja pamtim samo da je pero glasao sam za sebe i da je napisao svoje ime malim slovom
jagla sujem Za peru Kladarca?
Mato Lovrak, sabrana dijela, čitana i prečitavana. Te su knjige život, a tuga i sreća su dio života, kao i bolest i samoća, i pijev ptičica u proljeće i naranča i smrt i ljubav. Neka ih djeca čitaju. Prave su.
Da to je to - kaže mi kolega koji predaje engleski kako mu je smiješno uvijek kada nakon te prve lekcije prvašići zaključe: pa taj engleski je tako laaagan!Da stanem u obranu engleskog: moje dijete je meni objasnilo da se gore spomenute rijeci uce zato jer su slicne rijeca koje koristimo u hrvatskom: pizza, spageti :D
Tako da, rekla bi baka mog muza- nemas nikakve brige!
... i krhali su damuzi jenjavi!evo, išla sam malo guglati.
priča se zove "kukušne su bile šaradajke"
Sjećam se toga. Nisam stara, ali dugo pamtim...
Alisa je zakon
moji (6 i 7.5 god.) je obožavaju
Pa svi pišemo iz nekih svojih iskustava ili se iza nekog nicka skriva institut Ivo Pilar
i mi smo dosli, vec prvi tjedan jer inace posudjuje vec godinama u gradskoj knjiznici i isto smo dobili odbijenicu, zbog prakse.
naime, kod nas je praksa da u nju dodje cijeli razred, zajedno s uciteljicom, naprave im neku ceremoniju, provedu kroz knjiznicu i tako to.
jos nisu bili :D
mama_jos_malo, je li knjižničarka pitala koliko je malena stara, zna li da ide u prvi razred? Možda je mislila da ste od doma došli u školsku knjižnicu posuditi, al opet mislim si zašto nije pitala? Je li tvoj suprug rekao da dijete ide u tu školu? Možda da je rekao dijete bi 'dobilo' knjigu ili u najgorem slučaju knjižničarka bi mu izreferirala kakva su pravila kod njih. I ovo 'da se učlani negdje drugdje'? Pa gdje drugdje? Nema drugdje osim gradske knjižnice. Ovako ili je tebi suprug krivo prenio ili ti nama ili je ta u knjižnici fakat neriječita
leonisa, vama je znači sve objašnjeno, kako i zašto sad ne može?
Posljednje uređivanje od rayna : 24.09.2013. at 13:03
nama je lijepo rekla teta u knjiznici, ja sam se zahvalila i otisla s malom. ona je bila razocarana ali je prihvatila objasnjenje.
zasto sad ne moze? jer jos nisu imali tu ceremoniju. kad ce, ne znam. nadam se da nece biti ko djekna
Posljednje uređivanje od leonisa : 24.09.2013. at 13:06
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom