 |
|||
Pa i ne gledaju djeca poklone, a uostalom i ne kuže koliko što košta.
Moja je navalila nekoj prijateljici kupiti onu SIGG bočicu za vodu (jer i sama ima takvu), pa joj je onda druga prijateljica rekla da je to jadno i da izgleda kao da košta 30 kuna. Ne bih baš rekla da oni imaju predodžbu o cijenama.
Ali ako ja kupim najmanji Lego kompletić a vidim da djeca redom donose velike kutije, da, onda se osjećam glupo i škrto.
Sve to stoji, ali mi smo bili pozvani i na takve (ne baš u esplanadi), ali na skupe rođendane i nije mi bilo lako. No velim, to je očito moj problem, vidim iz poklona drugih da nas ima svakavih: i onih koji očito vode tablice u excelu, jer vrate poklon točno u lipu, onih koji kupe simboličan poklon, a i onih čiji me skupi poklon dovede u malo neugodnu situaciju.meda prvotno napisa
Posljednje uređivanje od Deaedi : 30.09.2013. at 16:16
I normalno da se rođendan ne radi zbog poklona. Meni je djetetov rođendan prigoda u kojoj će se u njenu ionako već pretrpanu sobu uliti još desetak kutija koječega koje nećemo imati gdje staviti.
uf, koja sam ja tek idiotska kombinacija!
kada nosim često je iznad vlastitih mogućnosti, a kada mi nose najradije bih zabranila da mi nose.
Pa da, i ja tak kad zovem nekog, ne računam što će donijeti. I računam koliko će me koštati djetetova proslava, svejedno mi je ako dobije neke sitnice koje ju vesele.
Ali kad idem nekom u goste, onda je osjećaj drukčiji.
E, ovo i mene muči!
Mi smo bili pozvani na rođendan, na pozivnici je pisalo da ne žele darove, jer nemaju kud s njima.
Na kraju smo bili jedini (ili skoro jedini) koji su došli praznih ruku. Pa se nisam osjećala baš najbolje iako je mama bila oduševljena jer ju nismo zatrpali s još stvari.
ali zašto?
zašto ne misliš da i onaj drugi razmišlja kao i ti?
da mu je btan dolazak tvojega djeteta, dobro raspoloženje... neovisno o tome što ćeš donijeti.
a što se "kompenzacija" tiče: moje dijete je trošak od 70 kuna, pa neka i poklon bude toliki...
pa to se "kompenzira" vlastitom proslavom, ako to već tako ružno moram reći.
taj roditelj će potrošiti toliko na moje dijete, ali i ja ću na njegovo... pa smo to "prebili"
pojma nemam koliko me jučer koštala proslava kod kuće
oko 800 kuna, možda
Posljednje uređivanje od apricot : 30.09.2013. at 16:25
Prije 2 g dogovorili sam sa bakama, dedama i tetom da skupe novac za TV. To je bila i želja od curke, da ima TV u sobi. I OK, išli mi par dana prije rođendana u dućan, kupili TV...sve super, cura zadovoljna. I dođe rođendan, dolaze gosti, a cura samo gleda šta će joj donijeti, vidjelo se da je bila razočarana kada jedni baka/deda nisu donijeli ništa (naravno kad su već dali za TV). Ali drugi baka/deda/teta su još došli sa igračkom i evo neugodnjaka za ove druge, a curka nije mogla zatomiti radost zbog poklona...
Ma da, normalno, djeca jako vole dobiti poklone, samo mislim da im je nevažno koliko što košta.
Moja curka recimo slavi rođendan na moru i obično dobije gluposti sa štandova, slatkiše i takve stvari jer ljudi niti nemaju gdje kupiti poklone.
Nju to svakako više veseli od prekrasne robice koju joj svake godine donesu jedni rođaci koji znaju da ćemo ih zvati pa kupe poklon u Zagrebu.
Pa mislim da ih puno ne razmišlja...Jedna mama iz vrtićke grupe je glasno pred svima rekla da nikad nijednom djetetu nije kupila poklon za rođendan jeftiniji od 100 kn "jer nemaš ni kaj kupiti za manje". Prepostavljam da takva očekuje da se i njenima ne kupi manje. I dijete je svjesno kakve poklone nosi drugima pa očekuje nešto u istom stilu.
Zato se mi držimo neke sredine, skužila sam već po dosadašnjim rođendanima što je neki prosjek i koji dućani su jeftiniji, npr. u Tisak Mediji je jedan paket lego kocaka bio 100 kn, u KTC-u 85 kn.
I ne znam kako je kod vas ali ponekad djeca u vrtiću razgovaraju tko je kome što kupio i komentiraju poklone. Baš je mojoj maloj jedna curica iz vrtića rekla "super mi je ona haljina kaj si mi kupila za rođendan" i ona je sva cvala od sreće (MTČ, 80 kn, pamučna ljetna). Bilo bi joj neugodno da je rekla pred svima "P. mi je kupila samo drvene bojice".
mislim da kod nas nema tih razgovora
sinoć, kad se društvo razišlo, ostala je samo najbolja frendica
i ja otišla gore da mi pričaju kako je bilo, da vidim poklone...
samo je dva pogodila od koga je dobila
6 nije LOOOOL
da nije bilo Eve, sve bi mi pogrešno rekla
uključujući i Evin
ja sam samo zapamtila od koga je biljku dobila
ako sam dobro skužila tvoja je starija od moje, ali i mi smo imali sličan problem. nas nekoliko je skupljalo novce za role i ova moja se rasplakala jer ona ide na rođendan bez poklona. jedva sam je utješila kad smo same napravile baš posebnu čestitku. njima je važna to davanje/primanje.
moja sad ide sa mnom i bira poklone za prijateljice (a onda ja nemajka vičem po dućanu "ne može" jer ona stalno gleda najveće lego setove i najskuplje babrike)
pa da, al te bojice mozda kostaju vise od te haljine samo sto em djeca to ne znaju, em imaju drugaciji sustav vrijednosti
Ovo je zanimljivo kao koncept.
Mozda bi trebali uvesti da klinci prijateljima kupuju poklone od vlastitog djeparca?
I vjerojatno bi ti pokloni onda bili sitni - ali stosni i vrlo prilogadjeni osobi prijatelja.
Mozda do toga dodje kasnije (visi razredi, srednja skola)?
Eto, i ovo.
Ovdje smo uvijek slavili rodjendan u igraonici ili se zakupi sala restorana koji ima vrt s parkicem, pa onda organiziraju igre, pusti ih se malo u vrt, i tako. U cijenu bude ukljucena hrana (sendvici, pizza, drugi 'finger food'), i pice; za tortu ovisi od mjesta do mjesta. Tu placas ceh na kraju, i bok.
Ove godine E. zove najblize frendove u kino i na pizzu. S obzirom na to da ih ne pustamo bas apsolutno same, mi mame cemo ih dopratiti u kino i popiti kavu u kaficu u kinu dok su oni unutra. Meni je logicno da ih kavom/sokom/stogodcimevec pocastim ja.
I sad, pricam sa frendicom (koja je pozvana) o pizzeriji, i ona mi kaze da samo rezerviram dva stola - jedan za klince, drugi za nas (podrazumijeva da ce mozda kasnije doci i pokoji tata, ako je mama s drugom mamom ili je bez auta), i pizzu za klince. Ja ju blijedo gledam - meni je logicno da platim i roditeljima veceru. Ne samo klincima, nego svima.
Ona kaze da je ovdje obicaj da roditelji plate svoj dio, a da roditelji slavljenika placaju samo ono sto su klinci konzumirali.
To mi je tesko prezvakati, jednostavno nisam na tako nesto navikla. Ono: i zovemo - mi castimo - mi placamo.
Slazem se.
Ovdje je obicaj tog grupnog poklona (vec sam pisala), i iako se svi potpisu u cestitku, mojoj je bed pojaviti se "praznih ruku" (iako zna da sam ja vec dala za poklon).
Pa onda cesto donese jos cokoladu za koju zna da ju slavljenik posebno voli, ili napravi jos svoju cestitku ili slicno.
Posljednje uređivanje od Elly : 30.09.2013. at 17:09
Peterlin, to je odličan poklon i, kao što si rekla, ljepše mi je i draže to uloženo vrijeme i trud nego sami poklon kao poklon.
I ja se pitam kako to da, uz pola obitelji krojača, ne znam ni gumb prišitiTočno me sramota.
Apri, meni se sve čini po odgovorima da se radi zapravo o generacijskom jazu
ajme larmama pa niasm ja ko apri stara
iako se slazem s njenim postovima.
sve smo rodjendane klinaca proslavili doma. do ove godine nismo otvarali poklone pred klincima, ali ove godine je ekipa inzistirala da se otvaraju radi tog nestrenog oruzje
kupujem poklone kako mogu, koje su mi mogucnosti, ne prema tome di slave, da li to znaci da zato jer ja slavim doma moje djete treba dobiti jeftinije poklone nego pepica, koja slavi u esplanadi?
nikad se ne potpisujemo niti oznacavamo poklon, bez obzira da li dodje 100 ili 500 kn. mozda nije lijepo od nas, ali ja poklone dozivljavam kao dar, ne kao ulaznicu.
kupujemo svaki za svako djete, dakle nemam na lageru 10 majica koje sam nasla na snizenju pa ih stancam (mada mi cesto mi padne na pamet da sam bedasta sto to nisam napravila)
ne znam, mislim da su rodjendani u vrtickoj dobi su za moj pojam pretjerivanje. jer prvo djeca slave u grupi, pa potom svu tu djecu zovu jos i u igraonicu na rodjendan. ne kuzim. meni je normalno pozvati djecu s kojom se moja djeca igraju i s kojim su si kliknuli. meni se to sve cini da ih na taj nacin ucimo krivo. mozda grijesim i mozda su moja djeca zbog toga neprilagodjena u drustvu i zbog toga ce mi zamjerati u mojoj starosti. ja se nadam da ce to biti jednina greska koju sam napravila iako sam svjesna da ce ih biti na pretek.
meni bolje da ne čitam ovaj topik više, jer ću od neopterećene, postati opterećena
kome smo bili, kome idemo, tko je bio nama, što je donio, kolko košta proslava... ajte vrit.
ja na ništa to ne mislim.
i mislim da su svi kao ja.
a krivo mislim.
jedino na što mislim je da mi djeca odu na rođendan na koji su pozvana.
i, obzirom da ja na to uopće moram misliti, skroz se slažem sa spajalicom.
to je definitivno pretjerivanje.
Joooj sto nas ceka...tek sam ovdje saznala da se cijeli razredi zovu na rodjendane. To bi bilo pa 2-3 rockasa mjesecno u prosjeku?! Cak ni ne gledam financijsku stranu, ali to je previse...odu vikendi...ne svidja mi se ta ideja.
Vezano za poklone, ja imam svoju otprilike cifre, za vrticku djecu, pa onda za djecu prijatelja, i na kraju najvecu za najblize.
Drago mi je bilo vidjeti da se ovdje pokloni u vrticu svi krecu oko neke normalne cifre, bas nema pretjerivanja, a ide u priv. vrtic u centru grada Milana...
ato, Charlie, slobodno nas pozovi
i nemoj poziv ograničiti samo na djecu
Nisam skuzila...?
pa kako ne kontas,Apri bi u Milano...
hoće apricot jesti suhe marelice usred Milana, kaj je to čudno i ja bi.
ja ak imamo slučajno neko bliže slavljovanje onda klinci ne idu na ročkas, tak mali pretežno zna propustti ročkas od jednog frenda, jer mi slavimo klinkin ročkas koji jedva da utrpamo, ili klinka je žrtvovala ročkas jel smo išli u berbu+ ročkas dalje od Zagreba
Na vrticki rockas?!
ma nećemo birati može i taj ak nemaš kaj drugo ponuditi
malo sam zabrijalaajme larmama pa niasm ja ko apri stara
iako se slazem s njenim postovima.kako bi moj mlađahni kolega rekao
a potvrda toga je da moja stavi čestitku na koju nešto nacrta, i da je pozivala cijelu vrtićku grupu, razred. U pozivanje se nisam miješala.
vrtić je u centru milana, kako si reklaNa vrticki rockas?!
a mi nismo sitničavi
ih meni je postao tulum ici i u centar zagreba na rodjendan, milano mi se cini vec san.
nego sta je ono rekla razumni pokloni, pa nacemo i to na selu.
larmama ja sam se zezala
spajalica, ma znam
Sad mi je neugodno. Rekla sam lokaciju samo da prikazem okruzenje u relaciji s poklonima, cini mi se vrlo razlicito nego kod nas, po vasem pisanju...ali dobro, pustimo to, nije tema, moja greska
ma joj, daj
ja samo želim otići u milano
nisam nikad bila, a milano je muža i mene doveo do braka
Ovakva sam ja, neopterecena i sretna bila dok nisam rodila svog mazonjumeni bolje da ne čitam ovaj topik više, jer ću od neopterećene, postati opterećena
kome smo bili, kome idemo, tko je bio nama, što je donio, kolko košta proslava... ajte vrit.
ja na ništa to ne mislim.
i mislim da su svi kao ja.
a krivo mislim.
jedino na što mislim je da mi djeca odu na rođendan na koji su pozvana.
i, obzirom da ja na to uopće moram misliti, skroz se slažem sa spajalicom.
to je definitivno pretjerivanje.
Davala šakom i kapom
pa blago tebi ako ne moraš računati
ako imaš dvoje djece koja su u ustanovi, bave se sportom, idu u glazbenu...
to ti je 60 rođendana godišnje po djetetu
pa ti, brate mili, daji i kapom i šakom
Zar se i u glazbenoj slave rođendani? Prvi glas
pa ne slavi se u gš, ali dijete se skompa s nekim iz gš pa se zovu na rođendaneZar se i u glazbenoj slave rođendani? Prvi glas
a valjda je muzika bar gratis
kod nas se slave
ja vjerujem da je to i do profesorice/profesora solfeggia i načina kako organizira djecu
a bome se slave i neki sa zbora
ono što mene tješi je da je ipak manje rođendana kako djeca rastu i meni je to odlično. Baš zato jer su počeli slaviti s 3 onak veliko vrtićki i bome sam se ja već izmorila od istih. sada mi ide i naživce kada ih pozovu jer su se moje ideja za poklone svele na kupovanje majice.
a valjda je muzika bar gratis
Mi u baletnu skolu odnesemo slatkise (u dosluhu sa profesoricama), a ako se nekoga pozove - pozove ga se na tu grupnu, zajednicku festu. I da, plesni pokreti su gratis
BTW, jucer je od jedne (vrlo organizirane) mame stigao mail sa potvrdom dozvole izlaska kino&pizza povodom rodjendana, i pitanjem sto da joj kupi. Tu su jednostavno takvi - bolje ono sto dijete zeli, nego da pogrijese. Iako je kolateralna zrtva taj efekt iznenadjenja.
Pa me je E pitala, "A sto oni mogu kupiti za 30 €?" (jer ih iz razreda dolazi dvije best-frendice i jedan best-frend, ostali su iz kvarta i ne sudjeluju u tom poklonu).
I kaze, "Necu odjecu" (jucer sam radila promjenu garderobe iz ljetne u jesensko-zimsku, bogme joj ni ne treba, jedva joj zatvorim ormar :shoppingoholicarka: ), "knjige ne bih jer mi je dovoljna knjiznica, velika sam" (slavi 10 godina, op.a.), "zapravo imam sve sto mi treba.... A mogu li reci da zelim neku drustvenu igru?"
"Mozes", kazem ja, "A koju?"
Razmislja, razmislja, i onda ispali "Clementoni Sapientino scienze, ili nesto slicno..."
I kad je dosla doma pita me moze li na internet, ode na stranicu Clementoni i pronadje si "Clementoni Sapientino - ljudsko tijelo" (sad to rade iz prirode i drustva) - i kaze, "Eto, kad vec S. pita, reci da mi kupe ovo!",
Poslije sam provjerila cijenu, kosta nekih 12 € - pa znam da ih (ako kupuju utroje) nece baciti u trosak. I, moram priznati, ponosna sam i na njen izbor.
Posljednje uređivanje od Elly : 01.10.2013. at 11:03 Razlog: edit tipfelera
Tak je i kod nas, a i poznaju se iz kvarta.
Čini mi se da je tanja_b mislila da se u glazbenoj (npr. na satu solfeggia) slavi onak s bombonima - mislim da bi naša prof. iskočila iz kože na spomen tako nečega (jednom je susjeda pitala da izostane s nastave jer ide na rođendan, a prof. je rekla da može - NAKON sata, što bih joj uostalom i ja rekla), ali prof. sama često počasti klince nekim sitnim grickalicama na zadnjem satu u godini.
Ne, kod nas u glazbenoj se rođendani uopće ne slave - ni na satu, niti se pozivaju međusobno.
Ne bih otvarala novu temu, dajte, molim vas, trebam mišljenje babskog konzilija glede jedne nove okolnosti koja se pojavila u svezi rođendanskih poklona.
Napisah već da trošim nekih 60-ak kuna po rođendanu, svako dijete ode na nekih 10-15 godišnje (školskih), tj. njih dvije (pravit ću se da ne znam matematiku pa neću množiti).Rodbinske, prijateljske, kumske tu ne ubrajam, to je posebna kategorija, tu se i mi nažderavamo
Nego, evo ga sad, ide moja šestašica na rođendan jedne od svojih najboljih frendica, najbolju nema, ali iz te grupacije the bestfriends je, i kaže da frendica hoće za poklon novce, 100 kuna. Za toliko obično i kupimo poklon tom najužem friends-klubu, a one ispu i više, ni moja kćer se ne libi izraziti želje njima što bi htjela, kakvu majicu, kakvu tuniku, ni one njoj. Po mom mišljenju, cijeli je taj kružok zapravo kružok malih snobica i materijalistica (uključujući moju kćer), koje briju o obleki i sličnom non-stop. Jedina im je "olakotna" (?)okolnost , i jedino što ih razlikuje od onih idiotskih američkih tinejdžerskih navijačica, ta što su inteligentne i ambiciozne u školi pa se još i natječu koja će više petica skupiti i već znaju koja će koju gimnaziju upisati. Dijete mi izrasta u zlatnu mladež i to mi je, ono, ne znam ni što bih rekla...
S jedne strane mi je drago da hoće učiti i trude se, ali sve ostalo mi potiče milijun pitanja i dvojbi...
I sad još taj novac za roćkas. Točka na I, kap koja je prelila čašu. Poludila sam jučer na nju. Najakše mi je zapravo dati te novce, još bolje, ne moram hodati po dućanu ni tražiti, ni pakirati. Kud ćeš bolje.
Jučer smo imale fajt oko toga i ona ne kuži šta je sporno, "sve su se i ostale frendice izjasnile da žele za rođendan novac, i ona, baš super, kaj je to problem?", ko da se udaju, pa si onda mogu kupiti što žele, oblekicu, cipele, kajgod.
Rekla sam da ću joj dati, neka nosi, ali ona neće za rođendan od frendica primati novce. Nisu one baka, ni teta, ni kuma....
Napisat ću depešu njihovim starcima i reći da mi je pun kufer i rođendana tog malog kokošinjca i njihovih zahtjeva.
Sve se u meni buni protiv tih novčanih transakcija. To je najlakše, najjednostavnije, možda uopće nije ništa strašno, ali se u meni sve naprosto buni protiv toga, govori mi da je otišlo predaleko.
Prije nego išta napravim trebam mišljenje konzilija
Posljednje uređivanje od Nena-Jabuka : 05.10.2013. at 11:45
Meni je užasno i kad mi neki (jedni) prijatelji izraze želju za novcima povodom rođendana (oni...stigne mail...slavimo rođoš, kupili bismo novu mikrovalku pa doprinesite), a kamoli da djeca fantaziraju na tu temu. Nek' im mame i tatu daju džeparac pa nek' štede za nešto, a prijateljima nek' ostave zadovoljstvo biranja sitnica (ili krupnica, kako tko).
Dakle
ups, mislila sam da je jedan rođendan na koji je V pozvana, baš u vrijeme solfeggia, pa sam mislila moliti prof ako može doći sa kontra turnusom na sat
dobro da nisam išla
ali rođendan se slavi sutra, taj dan je bio samo službeni datum rođendana
za novce...
ne znam
ni meni se to ne sviđa
a opet ako bi ionako potrošila jednako, a dijete to želi
ja bih ispunila želju
mada mi ne bi bilo drago
jer meni je i danas milo uhvatiti neku knjigu u kojoj piše "Aleksandri za 10. rođendan"
jer poklon nije samo materijalna vrijednost, već prvenstveno uspomena
barem meni
i meni je tu nešto jako pogrešno, zaista. ponekad, vrlo rijetko, kad nestane inspiracije ili vremena, uzmem poklon-bon i to nikad nije u vrijednosti manjoj od 100 kn, ali dati baš novce djetetu mi je nekako bez veze, naučiti ih na to i da ih sami traže, još gore.
Kod M. je pod normalno za rodendan davati novac. U pravilu netko skuplja , obicno po 100 kn pa se onda kupi najcesece nesto od opreme za hokej koji treniraju.
to kad netko skuplja pa se kupi poklon mi je ok, ali baš dati novac djetetu u ruke :/
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
