kika...grlim te u mislima puno...bas sam se rasplakala
 |
|||
|
|
|||
kika...grlim te u mislima puno...bas sam se rasplakala
Draga Kika
Koliko je cura, maratonki (nažalost je tako), ali na sreću sa sretnim završetkom, pa eno ih na temi "mpo nakon svega"...
Htjela sam reći ""mpo trudnoća nakon svega"...
kika grlim!
dugo citam forume,placem,ali s nekakvom utijehom da nisam sama. Trudimo se iz mjeseca u mjesec,iz dana u dana i tako vec dvije godine. Ljutnja,zavist, tuga,ocaj zivu me izjeda. Samo ja i muz znamo, sto je istovremeno tesko ali nekako i lakse. Svaki dan je izazov da ostanemo pri zdravoj pameti. Svaki izlazak iz kuce pogotovo po toplom vremenu kada trudnice,djeca i kolica preplavljuju ulice je mucenje. Vrijeme prolazi tako brzo a situacija se ne mice s mjesta. Podsjetnik na ono sto zelim vise od svega na ovom svijetu je svugdje svaki dan,filmovi,serija,reklame,novine,ljudi,situacije, price.....I onda se dogodilo prije 4 mjeseca,kasnila mi je dva dana. i prije mi je kasnila i vise al ovaj put nekako sam osijecala da moram napraviti test. Plusic. Takvu srecu u zivotu nisam dozivjela. Olaksanje,ljubav jednostavno koda mi je sto kila palo sa srca. Svaki dan je bio prekrasan. Zivot mi je tolko laksi bio,svaki dan izac van je bio uzitak,obiteljska okupljanja zabava,tolko spokojna sam bila u dusi. Sve do 12 tjedna. prokrvarila sam malo. Muz mi je bio na poslu i nazvala sam ga ali smo si obadvoje govorili dogodi se to ipak je malo prokvarilo par tockica. otisla sam na hitnu. I dr me pregledavala,vidla sam joj na licu sta slijedi dok je gledala u ekran. Nisam mogla disati,srce sam osijetila u grlu. Koda nisam bila na ovoj planeti uvjeravala sam sebe da sanjam. Kad smo dosli doma samo smo se gledali otupljeno,rijeci nisu postajale u tom trenutku. Suze su dolazile u valovima. svaku noc prije nego sto sam otisla spavat molila sam se da sutra probudim i shvatim da je sve to bilo samo jedan odvratan san. kada bi se probudila nisam htijela otvorit oci jer sam znala da onaj tren kad otvorim oci nemogu vise pobjeci od stvarnosti. onda sve one pretrage prije kiretaze satima i satima bit sa trudnicam slusat njihove price,sto ljudi me ispitivalo u kojem sam mjesecu,biti u onim kabinama i slusat otkucaj srca tude bebe znajuci da od moje vise ne kuca. na dan kiretaze sam bila u sobi s trudnica cekajuci kiretazu slusala ih kak se zale na kilazu i gluposti doslo mi je da se pocnem derat na njih. koncano su me maknuli iz te sobe i vodili na kiretazu ispred sale,cekala da se oslobodi. i onda sam skuzila da zena u sali ima carski i kad se djete rodilo i cula njegov plac,vidjela kako ga sestra iznosi van mislila sam da cu umrijeti kolko mi se srce steglo. I sad opet sve ispocetka. Svaki dan je borba. Dan koj prode bez suza je rijetkost i uspijeh. Sve mi to tako nema smisla i stalno se pitam zasto, i nije mi jasno nikako.
neznam kak da opce dodem k sebi
Draga bubaa tako mi je žao da je došlo do toga i to je toliko nepošteno da se to desi nakon tolike borbebubaa prvotno napisa
mislim da ne postoje riječi koje bi te utješile, želim ti da samo da nekako preživiš te dane, i potpuno te razumijem koliko si ljuta na sve oko sebe i da se pitaš zašto baš ja, da i svaki dan je borba, ma i svaki sat i minuta, ali ako si ovo sve do sad izdržala izdržat ćeš i dalje i nemoj se predat
Draga bubaa nemam riječi koje bi te utješile, samo ti šaljem jedan topli zagrljaj
Znam da moj mali andeo je dobro i pravi drustvo Bogu i ceka da mi dodemo gore jednog dana. Hvala vam puno na podrsci,to mi jako puno znaci,jedino mi preostaje da se nastavim boriti,makar sam nekad toliko umorna od svega i imam osjecaj koda se vrtim u krug.
Oh draga bubaa, tako me rasplakao tvoj post
bubaa
Bubice draga
bubaa, žao mi je što sve ovo moraš prolaziti...kao i svake druge žene, naprosto me duša boli za svakom od nas
Koliko iskrenih emocija je na ovoj temi, da se ni sa čim drugim ne može porediti. Imam osjećaj, polazim od sebe same, da ovdje se usudimo napisati što nikome drugom ne bi ispričali, pa ni sami sebi, na glas. Svaka čast onome ko je se sjetio započeti. Meni je ova tema kao psihoterapija. Redovno plačem, jer se u svakom, ali baš svakom postu ili nekom njegovom dijelu pronađem sa svakom osobom. Samo ovdje dušu olakšam. Zadnjih dana je posebno teško. Fali mi jedan dio mene, kao da je utrnuo, zamro, ne osjećam ga. Preraslo je u hroničnu bol, naprosto je uvijek tu, mislim da ga mogu napipati rukom, koliko je sveprisutan. Sa tim bolom ustajem, liježem, jedem, smijem se, šetam, pričam...Naprosto, toliko mi je preokupiralo život, malo po malo, da toga nisam svjesna. Kako MM kaže, imam osjećam da nisam više ni za koga, ni za šta raspoložen. Volimo kada smo sami nas dvoje, jer i kada šutimo, razumijemo se. Grč je uvijek tu i ne popušta. A nije mi je što je tu, nego što ne znam koliko će još dugo biti.
Grlim sve jakoooo, hrabrice moje
mostarka i ostale cure šaljem vam jedan veliki
Mostarka razumijem te draga
Muž i ja jako malo vremena provodimo zajedno, i u to malo vremena samo tješimo jedno drugoga.. Nemamo društveni život, imamo samo jedno drugoga... Strah me da se ne izgubimo putem i da ne zaboravimo na ono najvažnije a to je naša ljubav... Ne odustajemo ali je sa svakim neuspjehom nada sve manja...
Svima nama želim da se jednog dana nađemo na onoj temi trudnoća nakon mpo...
Od
Kad će pasti ova težina koja nam pritišće pluća pa teže dišemo, srce koje kao da svako toliko preskoči? Smijem se, a plače mi se, dišem, a ne mogu, svako toliko isceniram da sam skoro kihnula kako bih zamaskirala suzne oči... Boli, a neznam koliko još tu bol mogu pratiti i izdržati!
Bubaa, mostarka i sve ostale s ove teme
U ovome potpuno nalazim sebe i svog MM..u zadnje vrijeme smo sve više sami, samo nas dvoje u svojoj boli koju ne moramo verbalizirati..među nama je uvijek i živimo s njom iz dana u dan. Udaljujemo se od svih, možda i nesvjesno, da izbjegnemo pitanja, poglede onih koji ne razumiju kako je to..
Drage cure, svima šaljem
cure
Danas je meni jedan od onih dana kada neplodnost boli, 2. mi je dan ciklusa, menga stigla jučer, točna kao i uvijek. I teško mi je pala, nisam ništa ni očekivala s obz. na mm-u dijagnozu, al ono baš mi je težak dan. Pitam se dokad ovako, hoću li ikad dočekati da će moja menga kasniti i da neće doći narednih 9 mjeseci, i ono ne mogu si zamislit taj scenarij, a toliko ga priželjkujem. Svaki mjesec moje jajašce je spremno za oplodnju i nema ga "tko" ili "šta" oploditi, mm-vi plivači su malobrojni i spori i ne mogu doći do njega, a nada još uvijek postoji dok pokušavamo putem IVF-a. Trudimo se na sve moguće načine, alternativa, medicina....kako sam slijepo vjerovala, prije svog prvog IVF-a, da ćemo mi biti jedni od onih parova kojima uspijeva iz prvog, drugog, trećeg puta, ali ne...evo dvije godine borbe je iza nas....dolazi još jedna (treća po redu) godišnjica braka, još jedan moj rođendan, još jedan Božić, jedna Nova godina, a ja čekam, čekam i čekam....i pitam se koliko još mora proći vremena i hoću li ikad dočekat sreću da budem mama.
sara nudim zagrljaj. i meni je danas dan kad boli, jos jedna nedocekana beta, pitanje - hoce li ikad ovaj trud biti nagradjen?
Bubekica, ali si dobila m? I ja tebi nudim
Sara10, Bubekice...cure moje, šaljem vam ogromni zagrljaj!!! Držite mi se, valjda će doći i oni ljepši dani...
Neki dan sam opet plakala.... Vise neznam ni zasto... I mm je slomljen. Kaze mi da kad me vidi slomljenu, nema srca reci kako se doslovno osjeca. Kaze da je pred svaku moju m toliko napet kao pred najgori ispit i taj ispit padamo iz mjeseca u mjesec, iz godine u godinu
bubekice
Drage moje trudilice, grlim vas i znam da će jednom doći naše vrijeme!!! Ne gubite nadu!!!
Cure,
Buba, baš mi je žao što si sve to marala proći, imaš jednog anđela koji te čuva
Uf ja imam stvarno dana kad ne mogu vjerovati da je opet stigla m, i ti dani su mi užasdrži do transfera i par dan nakon...a onda tonem
Cure moje, dugo nisam imala hrabrosti pogledati ovu temu jer sam znala koliko se tuge i boli krije iza nje... Moj M i ja smo dvije godine u toj nesretnoj prići i svaki put kad se osjetim neshvaćenom i tužnom, čitam vaše postove i pronalazim utjehu u njima (jer ste pune pozitivizma i ne odustajete od svog cilja).
moj nerodjenoj djeci...
nisam ja bas sad nesto laka na rjecima al pisem vam ili tebi ovo pismo jer nemam ja dragi moji bas jos neke hrabrosti vise...niste se vi trebali rodit zato sto bi selo tako htjelo...sto bi red bio a vakat ni zato sto se to ocekivalo od mene...trebali ste se rodit zato sto sam ja to htjela i zeljela...mozda vam je trnovit put bio, mozda vam se nije dalo bas, tako ko to zna! ja neznam al da bi bili najskuplja djeca ili djete u povjesti e to bi bome bili
mozda vam se svidja tamo gdje ste mali ko grasak...zrno u nekom zrnogradu...
ja mislim da bi se mi super slagali i da bi vam se bas svidjela, malo sam blentava uvjek srce tri metra pred mozgom,nekad poludim bez razloga ...nekad prijepodne mrzim cjeli svjet a posljepodne sebe
Ja i tata smo se vec oko imena dogovarali zamisli da si bio musko on je imo ideju da se giovanni zoves...hahahha i sad se moram smijat,on kaze talijansko a ja kazem cigansko ime ;.) zamisli da si nasljedio moju cupavu kosu i dodjes nekoj curi i kazes giovanni...mislim strasno! ja sam bila za noel cini mi se da bi ti bio bas super noel...profinjeno,njezno i zna se mamina maza...
da si pak curica bio kaze tata lana...ja kazem nahla pustila bi tebe da odlucis kad propricasbilo kako bilo tako sad stvari stoje...ja sam prosla svih 5 faza tugavanja...tata jos bas i nije pravi se on kako je ovo sve super...kako se ja sekiram za bezveze,pravi se bas,bas jak posto ja nisam...kad se ja oporavim onda cu ja njemu suze brisat...
Ajme njanja,naježila mi se koža na glavi kad sam počela čitati...potom su mi se usta razvukla u osmjeh...a završila sam tvoju priču sa suznim očima...
Ali nedam plačka tu,evo dva osmjeha..jedan za tebe a jedan za tatu
i jedan velikiza giovannia i lanu!
to sam nekad davno napisala...nakon 4 pokusaja u koji smo tako bili sigurni...danas bi pristala i na giovanni,prioriteti se mjenjaju
Draga njanja, od
rodit će se oni..ne brini, samo ne odustaj..ja sam skoro odustala..ali nisam..sva sreća. kad me pogledaju te oči ... gleda me sa zahvalnošću što nisam odustala, sve bolove, sva slomljena srca, sve patnje bile su vrijedne tog pogleda..samo ne odustaj....moj nerodjenoj djeci...
nisam ja bas sad nesto laka na rjecima al pisem vam ili tebi ovo pismo jer nemam ja dragi moji bas jos neke hrabrosti vise...niste se vi trebali rodit zato sto bi selo tako htjelo...sto bi red bio a vakat ni zato sto se to ocekivalo od mene...trebali ste se rodit zato sto sam ja to htjela i zeljela...mozda vam je trnovit put bio, mozda vam se nije dalo bas, tako ko to zna! ja neznam al da bi bili najskuplja djeca ili djete u povjesti e to bi bome bili
mozda vam se svidja tamo gdje ste mali ko grasak...zrno u nekom zrnogradu...
ja mislim da bi se mi super slagali i da bi vam se bas svidjela, malo sam blentava uvjek srce tri metra pred mozgom,nekad poludim bez razloga ...nekad prijepodne mrzim cjeli svjet a posljepodne sebe
Ja i tata smo se vec oko imena dogovarali zamisli da si bio musko on je imo ideju da se giovanni zoves...hahahha i sad se moram smijat,on kaze talijansko a ja kazem cigansko ime ;.) zamisli da si nasljedio moju cupavu kosu i dodjes nekoj curi i kazes giovanni...mislim strasno! ja sam bila za noel cini mi se da bi ti bio bas super noel...profinjeno,njezno i zna se mamina maza...
da si pak curica bio kaze tata lana...ja kazem nahla pustila bi tebe da odlucis kad propricas
i ja sam vam došla svima poslati jedan veliki zagrljaj
Ta bol, tuga , nadanje i isčekivanje se nikada neće izbrisati iz mog srca.. promjenila sam se u nepovrat..
I sad nakon gotovo dvije godine moram se ( svakodnevno po nekolio puta) uštipnut da si posvijestim da je ONA tu ispred mene , smije se i viče mama!
danas se tako slomljeno osjećam.....
ljubilicedanas se tako slomljeno osjećam.....
7 dana je proslo kako nam ponovno nalaz spermiograma nosi nule, prethodni bio nula, a prije njega 5 milijuna....uzasssssssss.....mislila sam da sam dovoljno jaka da se s ovim nosim, ali ne mogu, bol je jaca,,,,boli me svaki dio tijela, svaka pora je ispunjena suzama i tugom, tezinom....ne mogu vam objasniti....ne mogu ni pred muzem biti tuzna jer znam da je njemu sto puta gore,,,pa zato kad sam sama oplacem, uzmem krunicu u ruke i molim se...ne mogu se pomiriti s tim da mozda nikad necu biti mama, ne mogu se pomiriti s tim da u ove tri godine sve se ruzne stvari desavaju, i da je nasa beba do sada mogla s nama za rukicu setati....da moji roditelji venu kad vide tudje unuce, da ja venem kad ugledam majku s djetetom....u nedjelju sam preplakala cijelu misu, jos kad me muz uze za ruku srce kad mi nije puklo....pretesko se zasista,,molim dragog Boga da nam svakoj da snagu da se nosimo sa ovim bolom,,,ljubim vas i grlim sve
Draga Ivy nemoj samo gubiti nadu, molim te ne odustaj! Znam da je teško ali doći će i vaše vrijeme... Samo budi hrabra!!!
Grlim vas ženice moje...
joj Ivy
kod nas nisu bile sve nule al je 1.nalaz bio koooma. plakala bi u busu i tramvaju a kad dođem kući saberem se zbog njega. moraš i ti biti hrabra. i hrabriti njega
kika draga hvala ti puno na podrsci, jaka sam ja samo je jako tesko, mislim d aovdje to svaka zenica zna....
ljubilice hvala mila puno, znam da me razumijete zato vama i pisem...ne znam samo kako cu izdrzati sav ovaj meni najljepsi period u godini, vrijeme Bozica,,,strasno mi je tesko, na svakom misi su mi oci pune suza pa me nekad bude stid ljud oko mene....koliko se vi trudite, sta je problem kod vas?
Ivy, razumijem te, imala sam i ja toliko proplakanih misa,
Posljednje uređivanje od špelkica : 28.11.2013. at 09:58
Lažu kad kažu da vrijeme liječ sve lazu...za Božić sam morala dobiti najljepši dar dar koji čekam četri godine...zato če ovaj Božić biti moj najteži dan što se više bliži srce jače boliii Bože do kad,neznam kako ču to podnjet,kad se sjetim kičenja bora loše mi je kad se sjetim nove godine još gore...neznam otkud da nskupim snage...
Cvijet,
Kako razumijem tvoj post. Blizi se godinu dana od neuspjesne micro tese, a bol nije ni mrvicu manja. Kako se priblizava decembar, svaki dan je sve gore. Samo kad se sjetim kako sam sve isplanirala u svojoj glavi. Cak sam i ciklus "ukombinovala" sa micro tese da ne bi smrzavali materijal. Za Bozic bi suprugu saopstila betu (naravno pozitivnu). Zar bi mogao dobiti ljepsi poklon za Bozic? Eh, ali nije isli po planu. Jos mi u glavi odzvanjaju rijeci doktora: "I am sorry, but we didn't find any sperm.". Kako jedna recenica moze promijeniti cijeli zivot, strasno. Sad se opet priblizavaju praznici: Bozic, slave, nova godina, opet Bozic, pa hrpa djecijih rodjendana. Vrijeme da se okupi porodica i prijatelji. Ja se tome ne radujem, ruzno je to, ali istniito. Svi nasi prijatelji vec imaju djecu iako su se vjencali poslije nas (mi smo otvorili sezonu vjencanja). Vec znam kako ce to izgledati: pocne s pitanjem sta ima kod vas dok su im oci uprte u moj ravni stomak. Onda slijede pitanja: sta vi cekate, zar vam nije dosadilo izlaziti i biti sami, do kad planiram cuvati liniju,itd... Ne znaju ili nece da znaju da nam svaka ta rijec stvara novu ranu na srcu. Najgori su djeciji rodjendani, sjedite okruzeni mamama koje samo pricaju o djeci i trce za njima, a ja nemam o kome pricati, ni za kim trcati. Povlacim se u kuhinju i tragam za sudjem koje bi mogla prati da budem od pomoci. Pogadjate ko je glavni fotograf? Ja! Ionako se nemam s kim slikati. U muza ne smijem ni pogledati, bojim se da bi oboje u tom momentu poceli plakati.
Najgore od svega je sto ne znam dokle tako???
cure grlim vas jako,jako,jako
sos, potpuno te razumjen šta se tiče rođendana kad se samo sjetim tog perioda evo sad mi suze krenu,baš nisam imala volje ić a neki ko da nisu htjeli razumjet zašto mi se ne ide nego još 100 dodatnih pitanja ludila sam i da glavni fotograf bih bila , boli jako još uvijek iako mi moje zlato stiže za koji dan trag boli je ostavljen!
nadam se da ćeš uskoro ostvarit svoju želju i ti i sve ostale cure i veselit se blagdanima i rođendanima sa svojim bebicama!!!!!!!!!!!!!!!želim vam svu sreću i grlim vas jako
Nemogu se borit s dječjim rođendanima to me guši ne mogu,jednostavno više ne idem to obavim par dana poslje izbjegavam kako mogu,nemogu više udovoljavat drugima ne mogu
i gotovo.
sos duso moja rasplakala si me sa postom...razumijem svaku tvoju rijeci i od srca zelim da sto prije osjetis cari majcinstva....boli me svaka tvoja rijec jednako jer mi se sve to desava....boli me sto se priblizava Bozic, obitelj se skupi a mi opet sami,,,boli sto svi prijatelji imaju djecu, a bas kao i vasi svu su se ozenili poslije nas,,,i onda samo kazu ma neka uzivajte dok ih nemate...pa oni nisu ni svjesni sta imaju u zivotu....ali ne kazu dzaba sit se gladnom ne razumije,,,ne znaju oni kako boli svaki minus na testu, kako boli los muzev nalaz, kako boli kada covjek od dva metra i 100 kila zaplace kao malo dijete, jeca jer ga dusa boli....bole i rodjendani, na zadnji kumcetov nismo ni otisli,.,,imali smo posla, nismo mogli, a zapravo nas boli sama pomisao da smo i mi mogli ugoscavati ljude za taj dan....Ljubim vas i grlim sve do jedne, velike ste zene, velikog srca i molm Boga da nam olaksa ovaj nas put do konacnog uspjeha...
Drage cure, jedino ovdje mozemo napisati nasa osjecanja, samo oni koji prolaze isto mogu razumjeti.
Zato kad me bol stisne, ja dodjem na nasu temu, nekad samo procitam postove, ne trebam nista napisati, nadjem se u vasim rijecima. Samo vi znate kako ovo boli. Nije dovoljno sto se moramo boriti sa neplodnoscu, nego moramo i slusati tudje gluposti. Lako je nama dok smo sami, mozemo uzivsti. Ne dao Bog da iko ovako uživa kao mi. Jos mi na sve to neki dan kolega s posla kaze kako je vec vrijeme da mislim na djecu, nemam sta cekati. Usput se sjetio suprugine kolegice koja nije dugo mogla imati djecu,pa joj je ova u sali savjetovala da:pomene Boga i promijeni "pjevca". Ostala sam u soku. Nisam znala sta da kazem. Strahota!!!
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom