 |
|||
mali zlostavljači
što kad je vaše dijete nužno u kontaktu s djetetom koje stalno tuče i vaše i ostalu djecu (u kontaktu je u vrtiću u izvanvrtičkim aktivnostima)?
roditelji tog djeteta uopće ne reagiraju, smatraju svoje dijete fora i hrabrim jer tuče sve oko sebe i misle da im djeca koju njihovo dijete tuče trebaju sama vratiti
ja sam protiv toga, nasilje stvara nasilje i tome nema kraja
kako rješiti taj problem?
Ah,poznato,ja se uvijek borim!
ja do sad nisam susrela s roditeljima koji ne raegiraju na nasilje svog djeteta, pa sam u čudu
do sad su svi roditelji, pa i ja sama, govorili da se dogovoramo, a ne tučemo i to je uvijek palilo, djeca su se nakon male razmirice, dalje lijepo igrala
superx, jesi uspjela pronaći rješenje?
Ne, baš smo bili na račkasu od prijatelja, moj mali je 6 g i jedan mali ga je latio neprekidno on je 4g, baš onako provokatorski, a moj je sjeo na stranu jer nije agresivan i uzeo moj mob i igrao igrice, na to se malac zaletio i istrgaao mu je mob iz ruke i bacio ga na pod, ne radi se o mobu iako bi moglo jer nije baš jeftin,ali pao je na tepih pa je ok, ali moj je onda poludio, cijelo vrijeme mu nije dao mira i čupao ga je, udarao nogom, trgao mu stvari iz ruke dom mu je moj ponudio da se zajedno igraju ali ovaj je kao lud trčao okolo, mumljajući sebi neš u bradu i belsavo se cerekajući.
Mrak mi je pao na oći kad mi je zafitiljio mob,ali njegovi roditelji nisu niti trznuli, ja sam smirivala svoga da ne živčani ali bio je u pravu,ja bi ga zviznula da prostiš, mama mu je pila vinčeko u pušila i ni mrdnula nije...
A takvih situacija imam gomilu jer je ovaj moj miran
moja nije baš mirna i fina, bilo je perioda kad je znala i da se pomlati (kad je imala oko 3 godine)
ali kao što mi je tada bilo normalno da me neki roditelj obavesti o tome ako moja mala pravi gluposti a ja trenutno ne vidim (mada sam joj stalno bila za petama baš zbog toga), tako nemam problem da roditeljima klinca koji udara kažem da pokušaju da ga smire.
uvek prvo pokušam sve metode kojih se setim, da ih nešto zabavim, da ih organizujem u neku igru, ali ako drugo (ili moje) dete divlja i dalje kažem: smiri se, prestani da udaraš
ako ni to ne pomogne obratim se roditeljima tog deteta
ako sve to ne pomogne, onda kažem svom detetu da se skloni
moj je klinac prošao tu fazu da se počupa s drugom djecom oko treće četvrte godine,ili on ili njega
danima sam mu objašnjavala da se tako ne može, kako bi se on osjećao da netko njega kad mu nešto nije po volji,
kazna sjedi i razmisli, nema druženja ako neće biti ugodno svima i nakon nekoliko tjedana je shvatio
treba ih svakodnevno upozoravati na lijepo i ružno ponašanje, pokazati primjer kako izgleda kad gleda sa strane nekog drugog u situaciji nasilja
svakako treba suradnja s drugim roditeljem
sad ima 6,4 g. i ne može shvatiti da netko ne može srediti stvar dogovorom
Iz dugogodišnjeg (ružnog i tužnog) iskustva mogu samo reći da je problem uvijek isti - treba odgojiti roditelje takve djece, a to je obično teško izvedivo ili nemoguće.
moja inače nema problema s drugom djecom, i znala se ona neki puta i počupati s prijateljicom, ali njena mama bi upozorila nju, ja svoju i igra bi se nastavila dalje, sad su s 4 godine već prerasle tu fazu i vidim da se oko svega dogovaraju
ali ovdje se radi o djetetu koje zlostavlja djecu oko sebe koja joj ne daju povoda, roditelji to vide i ni a ni b, doslovce glume da ne vidi da im dijete udara drugo dijete
svakako stani u obranu svog djeteta kad se zlostavljanje događa pred tobom. nemoj vikati na drugo dijete, nego ga samo lijepo upozori, procijeni možeš li to izvesti kao zezanciju ili ozbiljno. i razgovaraj s osobom koja vodi izvanvrtićku aktivnost, zaštititi drugu djecu u vrijeme aktivnosti je prvenstveno njena zadaća.
ja jos nisam nasla nacin za izaci na kraj s takvima
a isto se pitam sto i ti tina55
pratim vas da vidim iskustva
to i radim: mirno bez vikanja kažem tom djetetu kad tuče moje dijete: nema tuče, stani! ali nema nekog utjeca jer za 5 min ju opet tuče, čak ne prestane odmah kad joj kažem, i drugi roditelji to rade za svoju djecu, ali isto je kratkotrajno rješenjeJoe prvotno napisa
teta koja vodi izvanvrtičku aktivnost ne dopušta nasilje i više puta je zaštitila moju i druge curice, ali teta ne može cijelo vrijeme buljiti u tu malu što zlostavlja, a ova je jako mudra, kad teta skrene pogled (mijenja cd ili nešto) ili kad teta u vrtiću ode pomoći nekom djetetu na wc-u, mala kreće u napad ili recimo odu u vrtiću na dvorište koje je veliko: teta ne vidi sve dijelove odjednom i tu ih tuče štapovima i sl.
moja glavna dilema je: savjetovati svom djetetu da joj vrati i time pogaziti svoj odgoj u kome ju učim da ne biramo nasilje za rješavanje sukoba ili tražiti pomoć na drugi način: vrtić ili gdje da idem? mislim da razgovor s roditeljima tog djeteta ne bi donio neke rezultate u ovom slučaju
a od kud joj štapovi?
treba malo popričati s tetom , skrenuti na viši nivo kod psihologa, pa nek oni utjeću na roditelje deteta.
probaj razgovarati sa voditeljem te aktivnosti
ili malu ne šalji više tamo
i osnaži je da verbalizira da drekne NE; NEMOJ; STANI; NE TUCI ME !
kod superx je možda i jednostavnije rješenje jer mali nije svaki dan u doticaju s zlostavljačem
Slažm se sa tobom da razgovor sa tim roditeljima verovatno neće uroditi plodom. Meni se čini da je glavni problem koji ti tereba da rešiš da pokažeš svojim primerom svom detetu kako da se ponaša u takvoj situaciji. No, nisam sigurna da li ti imaš ideju šta još možeš da uradiš, osim da vratiš udarac( što ne želiš) ili da trpiš( što takođe ne želiš). Zato ću napisati šta bih ja uradila u ovim slučajevima što si opisala.
1. Vidim da tuđe dete kreće da uzme moj telefon, iste nanosekunde kažem ostavi. Ukoliko me odmah ne posluša, uzimam telefon.
2. Vidim da tuđe dete udara moje. Odmah kažem prestani. Ukoliko odmah ne prestane hvatam ga za ruku i sprečavam da dalje udara.
Možda neko ume da se izbori sa ovakvim situacijama na elegantniji, zezatorski način, ali ja ne umem.
Sedi sad i hladne glave razmisli, šta je tebi prihvatljivo da uradiš u takvim okolnostima i napravi strategiju za sledeći put. Razmisli kako bi roditelji drugog deteta mogli da reaguju na tvoje postupke i spremi unapred šta ćeš im reći. Bitno je da reaguješ odmah, a ne da trpiš i da se u tebi gomila bes, jer kad govoriš hladne glave to ostavlja mnogo jači utisak.
nađe na dvorištu vrtića na podu
ovako je dobro. a ako teta ne može malu savladati, a ni isključiti iz grupe, onda će svima biti poruka ako se djeca počnu povlačiti iz te aktivnosti. nekad se dobro i skloniti.
ovo već zna i govori, i druga curica to ponavlja, ali kad pitam svoju da li vas prestane tući kad to govorite, kaže da ih i dalje tuče, vidim da mala jedva reagira i na verbalne opomene odraslih, pa pretpostavljam da ne dječje reagira još manje
razmišljala sam i o tome da izbjegavam mjesta gdje je ide to dijete: ali radi se o 2 aktivnosti koje moje dijete voli, i unatoč problemima s tom curicom, želi ići i veseli se i svaki dan me pita idemo li i danas, tako da je moja odluka da neću djetetu uskratiti aktivnosti koje ju vesele kako bih ustuknula pred zlostavljanjem i to nije poruka koju joj želim pokazati
plus u vrtiću nemam opcije
Posljednje uređivanje od tina55 : 15.01.2014. at 10:27
A kako tvoja curica to komentira? Je li u strahu, muči li je to? Koliko se žali? Dokle ide ta tuča, ima li opasnih situacija?
To što ona s veseljem ide možda znači da se ne osjeća zlostavljano (usprkos činjenici da se neko dijete tamo tuče). Ne kažem da treba pustiti i udarit brigu na veselje, ali dobro je razmislit o razmjerima problema.
pa više voli tu aktivnost i druženje s drugom curicom od straha, boji se, ali ne toliko da ne bi išla na nešto što voli, na aktivnostima se jednostavno drži par metara od tog djetata, to je onaj dio koji ja mogu vidjeti van vrtića, a neki dan mi je rekla da se u vrtiću mora šuljati i biti tiho da ju ova ne skuži i ne lupi te da se neki puta sakrije među drugu djecu da ju ova ne pronađe, e na to sam već poludila u sebi
Ako nema reakcije roditelja, ja reagiram direktno na napadača, fizički ga spriječim, kažem da ako misli tući manje dijete da ne zaboravi da uvijek ima većih od njega, da sam recimo ja duplo veća, dovučem ga odgovornoj osobi i kažem što je bilo - mama koja pije vino bi morala reagirati u tom scenariju jer i njoj kažem da mali mlati djecu i da je to nedopustivo, neka ga smiri ili makne.
Ne bendam više mekani pristup. U mojoj blizini - e bogme, nećeš.
ovo se čini učinkovito
kod nas se svi roditelji se prave fini, a bome sam vidjela da su njihova djeca pokupila i puno veće i opasnije batine od moje
... je učinkovito, ali nije fino i budi spremna na sukob s mamom koja pije vino...
u to ne sumnjam, al neki puta moraš biti i crna ovca zbog svog djeteta
To mi zvuči ozbiljno. Samo, rješenje je po meni, prije svega, na prisutnim odgajateljima. Ne može to nitko rješavati na daljinu.
Ne shvaćam iz postova jesu skupa u vrtiću ili samo na nekoj aktivnosti? Spominješ roditelje, zar su roditelji prisutni?
Par crtica na brzinu (nemam vremena detaljno):
-teta zna tko je "problem" skupine, treba dijete imati na oku stalno. Uputiti roditelje stručnoj službi vrtića
-mame koje ne reagiraju, e tu nema pomoći nego glumiti dežurnog policajca i ama baš na svaku reagirati. Prvi put kažem, drugi put sama opominjem to dijete
baš kako bih i svoje. Uglavnom tada i reagiraju.
-toliko mi je ružno predškolce nazivati zlostavljačima, pa zaboga klinci reagiraju kako jedino znaju
-uvijek su problem roditelji, djeca se tako ponašaju ili radi njih ili radi "svojih" problema, ali tad im roditelj mora biti za petama stalno. Dovoljno je reći da ih u tim fazama nisam puštala da budu sami s nekim u sobi, a na rođendanima glumila animatora. Vince sam pila samo ako bi mm preuzeo dužnost.
Evo samo da stavim link na stari topic kojeg se sjećam (jedva našla): http://forum.roda.hr/archive/index.php/t-9350.html
Ont. ja sam ove godine prvi put svom djetetu u 6. razredu rekla da se obrani kako god zna, jer je kod pedagoga naišao na gluhe uši (nemaš se kome požaliti) nakon što mu je razredni kolega odvalio šamarčinu i oštetio naočale. I rekla u školi nek mi ne filozofiraju o nultoj toleranciji nasilja kad me nisu ni zvali ni obavijestili o tome, a dijete se uredno požalilo kako smo ga učili umjesto da "prijatelju" rastumači jedinim jezikom koji razumije, a to je šaka.
Ne znam kako će to završiti jer tu spiralu nasilje ne prekida, ali moje dijete sad bar ima osjećaj da se SMIJE braniti. Ne znam hoće li to učiniti jer po prirodi nije takav da bi dignuo ruku na nekoga, ali pokazalo se da sve dosadašnje metode nenasilja nisu bile nimalo učinkovite - dijete je često bilo predmet zlostavljanja, zadirkivanja i drugih neprimjeenih ponašanja kao i većina iz njegovog razreda, a nasilnoj manjini nitko do sada nije uspio stati na kraj. Ti klinci nasilje smatraju normalnim i to je najžalosnije u cijeloj priči. Sa slobodne aktivnosti se možeš ispisati, ali u osnovnoj školi ti nema spasa. A ako premjestiš dijete u drugu sredinu, nema garancija da će biti bolje + još ga smatraju krivcem. Vrzino kolo... Ufff....
Sretno svima! Nisam za nasilje, ali djecu treba naučiti da postoji granica koju drugo dijete NE SMIJE prijeći, osobni prostor u koji se ne ulazi, riječi i udarci koji su neprihvatljivi, jer ako se dogode povlače posljedice. U teoriji zvuči dobro, ali u praksi - razina frustracija, nasilja i siromaštva (duhovnog, ne samo materijalnog) u ovom našem društvu je takva da me te stvari uopće ne čude.
nažalost, oboje i u vrtići i na aktivnosti, roditelji su prisutni na aktivnosti i tu vidim da ne reagiraju
tužno, ali istinito
U stvari imam sreće, ja svoje moram učiti da ne vraćaju nikad i ni u kojim okolnostima, borbeni su skroz. Čak su htjeli i policajca "srediti"
tina55, nakon svega što si rekla ja bih svome djetetu rekla da se brani i uzvrati. Vjeruj mi da par puta uzvrati, ta curica bi je se klonila i našla nažalost novu žrtvu.
A kad osjete da se dijete ne brani, napadaju još više.
ja to ne bih htjela svom djetetu.možda bi se tvoje dijete i išlo branit i uzvratit da "osjeća" da za to ima podršku s tvoje strane.
isto smatram da te metode nenasilja baš i ne pale kod svih, samo se nastavlja agonija s tim "malim zlostavljačem".
Moji vraćaju sami od sebe, i moram reći da nisam nikad naglašavala da ne vraćaju ni pod kojim okolnostima. Neprirodno mi je tražiti od djeteta da se ne brani. Jesmo ih poučavali drugom načinu, jesmo ih učili drugim rješenjima, ali nismo nikad bili stava: ne smiješ vraćati.
Tina, većina toga se događa u vrtiću. To treba s tetama rješavati, one su tamo. A što se aktivnosti tiče, ako nema reakcije roditelja ni odgajatelja, ja se isto ne bih ustručavala reagirati, i to vjerojatno neposredno prema djetetu. I naravno, kao što je netko napisao, tuđem djetetu pristupam kao i svome - ako se i ljutim, ljutim se brižno.
ni ja nisam nikad učila dijete da se ne brani, fora je što u vrtiću vidi da su oni koji se brane kažnjeni, znači teta većinom ne vidi malu koja prva udari, a vidi naivnog jadnička koji se brani i onda taj završi u kazni
Pa onda je jasno zašto problem ne nestaje. Tražite od teta da se pozabave tom situacijom!
očito ima više razloga nastanka problema, za početak idemo malo porazgovarati tetama na informacije da vidimo njihovo viđenje situacije
potpisujem
stava sam da je najveći problem upravo u roditeljima
kužim različite osobnosti ali ne kužim stav " mrtav hladan"
Bojim se da će tete reći da je to normalno za tu dob :/
Jer da misle da nije već bi napravile nešto.
moguće je i da tete zatvaraju oči pred problemom, nisu dovoljno dorasle situaciji, ne znaju kako reći roditeljima da njihovo djete postupa ovako ili onako, zatvaraju oči pred problemom, jer to je htjele ili ne i njihov problem
ako su nekad nešto i pokušale, razgovor s roditeljem djeteta nasilnika i upućivanje na problem nije lak, jer takav roditelj uglavnom nije spreman na razgovor, ne vidi problem i ima stav " ne nije moje djete takvo, izazvano je postupkom drugog djeteta"
moje troje djece(neki mirni i povučeni, neki u određenoj fazi spremni šakama srediti stvar) je pohađalo vrtić od prve godine života, imala sam raznih iskustava, od toga da nisu znale kako reći ni da je moje djete bilo nasilno, ni da je bilo žrtva drugog djeteta
poznavajući svoje djete ja sam znala što očekivati pa sam svaki put doznala da se nešto događalo natuknuvši im da je moglo biti to i tako i svoj stav spram toga pa su shvatile da sam za suradnju
nažalost nisu svi roditelji spremni reagirati na način da razgovaraju s drugim roditeljem bez obzira jel njihovo djete mala žrtva ili nasilnik, a do mjenjanja stvari može doći samo zajedničkim akcijama i postupanjem u odnosu na djecu
Baš vas briga da li tete misle da je normalno ili nije....Ako jedno dijete ugrožava i maltretira ostale, to treba riješiti.
Ako kažu da je normalno, pitaj ti da li moraš razgovarati sa stručnom službom ili ravnateljem/icom da se to riješi.... Nemoj se dizati na stražnje noge, samo istjeruj svoje pravo. Tvoje dijete ima pravo na mir i neometani boravak isto kao i svi ostali.
Dalje - ako ima još djece koja su na udaru istog tog djeteta, udružite se i pritisnite ih, pa nek vide da vam nije svejedno u kakvoj atmosferi borave vaša djeca. Nek se češu po glavi roditelji zlostavljača, a ne svi ostali.
U igraonicu je dolazio jedan mali zlostavljac kad je moja kcer imala 10 mjeseci. On je tad imao 2,5 godine. Mlatio je sve oko sebe, otimao djeci igracke i tako dalje. Sve smo mi mame cekale da njegova mama ucini nesto, sto se nije dogodilo. Onda je on nasrnuo na moju kcer i opalio je iz cista mira sakom u glavu. Naravno, njegova majka je i dalje stajala kao "gospa od cukra". Ja sam skocila, zgrabila ga i fizicki ga maknula od kceri. Zarezala na njega da ju vise nikad nije taknuo. Uzela mu sve igracke iz ruku i rekla da nema igracaka za njega ako se tako ponasa. Nakon toga sam otisla do mamice i na nju zarezala i rekla joj da odgaja zlostavljaca. Bilo joj je neugodno. POsebice zato sto je moja kcer puno mladja. Mali joj vise nikad nije prismrdio. Ipak, i dalje je nastavio mlatiti ostalu djecu. POsebice onu mladju.
Slazem se da se ne trebamo uvijek mijesati u razmirice nase djece, ali, s druge strane, mi smo roditelji i kao takvi trebamo zastititi nasu djecu i nauciti ih da se suprotstave nasilnicima. Mislim da sake nisu rijesenje, ali, nemam nista protiv da mi kcer zvekne nasilnika. MOzda je dobro dijete upisati na krav magu ili nesto slicni. Jer ce se tamo nauciti tuci, ali, izmedju ostalog, nauciti kako izbijeci fizicki obracun, a kad se obraniti.
Moj sin je bio taj koji uzrokuje fajt, i to nimalo benigno. Iako sam vidjela, upozoravala, radila kući s njim...ja nemam daljinski da mogu riješiti situaciju u vrtiću. To trebaju tete. Naravno da sam išla na višu razinu, ali proces promjene je vrlo spor (i kod djeteta i kod teta). Moj ih sin nije dočekao, i jedino rješenje je bilo maknuti ga iz vrtića (sretno se poklopilo pa sam mogla).
Ali što bi bilo da sam ja negirala problem?
Uz sva moja nastojanja nisam puno napravila. A još uz to da napomenem, tete su divne, malo štekaju s granicama ali inače im nemam zamjerke. Jednostavno nisu znale kako hendlati moju beštijicu. Na gubitku su bili on, one, a i svako dijete kojeg je dograbio kad bi ga ispustile iz vida.
Poanta ovog posta: jako je bitno što tete zaista misle, mogu one jednom, dvaput reći/napraviti kako bi trebalo. Ali oni su s klincima svakodnevno puno sati, prije ili kasnije pokažu svoje prave stavove.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom