JA ću biti stvarno brutalno iskrena, pa kome pravo, kome krivo. Sve pišem iz najbolje namjere. Ono što mene zabrinjava jesu tvoje sljedeće izjave :

- svatko samo prepisuje, nitko ništa nije pametno savjetovao
- o problemu znam puno više od doktora
- nema boljeg dijagnostičara od roditelja
- sve sam živo isprobao, visim na forumima ohoho

Nekoliko pitanja za razmišljanje.

1. Koliko je moguće da je cijela struka koja se na tom polju obrazuje i radi promašila point, a da je jedan tata laik prokužio srž problema i uhvatio se na ispravan način u koštac s problemom ?
2. Jesi li uzeo u obzir da je problem kod tvoje kćeri možda multidisciplinaran i da su možda biološke sposobnosti tvoje kćerke takve da sporo napreduje, i da zato nema čarobnog štapića koji će preko noći riješiti probleme ?
3. Jesi li pomislio da si možda previše zabrijao od prevelike brige i prevelikog broja informacija koje, možda, zbog nedostatka naobrazbe u tom području ne znaš dobro selektirati ?

Ne kažem da roditelj treba slijepo vjerovati svakom stručnjaku koji dođe, niti kažem da ne postoje lošiji stručnjaci ili stručnjaci koji ne kliknu s roditeljem i iz toga nastane loše iskustvo i za stručnjaka i za roditelja. Ali, ako baš nitko od stručnjaka ne valja i nitko ništa ne zna, onda je možda vrijeme za roditelja da se zapita je li njegova slika o djetetu ispravna ili iskrivljena. Ovo ti zaista pišem iz najbolje namjere, jer bojim se da ovakvim pristupom više štetiš svojoj kćeri, nego što joj koristiš.