ja mislim da apri debelo pretjeruje s okretanjem leđa televizoru u gostima
nije tv otrov pa će ubiti dijete ako sluučajno pogleda u njegovom pravcu.
druga je stvar što sigurno nije dobro da sat vremena beba od 6 mjeseci bulji u baby tv.
 |
|||
|
|
|||
ja mislim da apri debelo pretjeruje s okretanjem leđa televizoru u gostima
nije tv otrov pa će ubiti dijete ako sluučajno pogleda u njegovom pravcu.
druga je stvar što sigurno nije dobro da sat vremena beba od 6 mjeseci bulji u baby tv.
Posljednje uređivanje od cvijeta73 : 22.01.2014. at 08:55
ne pretjerujem
nego me začudilo pitanje
odgovor je čisto tehničke naravi
mislim, svašta bih ja tu još napisala, ali nema smisla
Ja sam isto dijete od 6 mj okretala leđima prema tv-u kad bi bili u tuđoj kući, ne vidim ništa čudno u tome
ne da bi mi to bila drama, i onako sam je ako je bila budna trebala držati u krilu, uostalom pazila sam na mnoge druge stvari, to mi se podrazumijevalo
ajd dobro
sto ljudi sto ćudi.
ja tv nisam nit primjećivala po dućanima, autobusima, taksi vozilima i tuđim kućama, jel upaljen ili nije upaljen.
Posljednje uređivanje od cvijeta73 : 22.01.2014. at 10:30
ni ja
zato sam se začudila
ali, u gostima bih primijetila
jer mi je strašno, i u struci, kada ljudi TV postavljaju kao centralno mjesto doma
i, ne volim, ako dođem nekome na razgovor i druženje, da TV odvlači pažnju
a odvlači, hoćeš - nećeš
ili kad im je TV postavljen kao oltar
tuzna vlasnica jednog, kojeg ce srusiti, ali jos ne smije u akciju
Pa naravno!apricot prvotno napisa
ALI zar ne bi po bontonu trebalo ugasiti tv čim ti netko dođe na vrata? Ili ako želiš u miru razgovarati s mužem, djecom, bilo kime stranim ili domaćim?
da, poznat smo narod koji bontonira
sada bismo opet mogli malo o izuvanju, nismo barem 5 godina
ma mogli bismo i o smrkljama, cini mi se da ovu jesen nismo
Šta jes' - jes!
Vidim da se održavaju stare dobre tradicionalne rasprave ... možda da se to uključi u Smotru folklora? ;o)
Mene isto smeta kad dođemo u goste a tv radi, bilo kao slučajno, namjerno il kao zvučna kulisa. Odvlači pažnju. Može muzika, al s nekog netreperećeg uređaja
Mogu ja dijete još mjesec dana okretati k sebi od tv-a, a uskoro kreće istraživanje poda četveronoški, dvonoške, kako onda?
moj filip nije vidio upaljen tv i cigaretu do 6.mjeseca kad smo došli mojim roditeljima u duži posjet. tad se desenzibilizirao na tv, dim i natezanje penzionerki. lako je biti fin domaćin jedno popodne, problem je s posjetima koji traju par tjedana.
hehehe, juul veli u svojoj knjizi "škola u predinfarktnom stanju" (inače, knjiga je odlična) kako djeca trebaju preuzeti odgovornost za svoju domaću zadaću-kad sam to probala sa svojima, odjednom je učiteljica prestala zadavati zadaćeVjerojatno bih i ja trebao malo pustiti kontrolu i u nekom periodu ne predlagati neekransku zabavu pa vidjeti kakva će biti reakcija .... (BTW, ako se ne varaam, Jesper Juul isto zagovara "samoregulaciju" odnosno princip da djeca sama najbolje znaju kad im je dosta bilo čega i da se mi tu ne trebamo miješati osim u zaista ekstremnim slučajevima.
Kako god bilo, čini se da je život bez (puno) ekrana nemoguć ... i ja kad krenem sređivati fotke, pisati postove za blog ili tekstove za časopise ili "Mapiranje Trešnjevke" ne mogu se nikud mrdnut bez kompa ... i nekad me to baš smeta.
od ekrana, bilo koje vrste, se vrlo rijetko maknu samoinicijativno, tako da ih moram obavezno nadgledati.
i definitivno pred raznoraznim ekranima provode previše vremena.
Kod nas su zadaće već dugo pod njihovom odgovornošću, jedino je još šepavo sa lektirom, tu ih trebamo još tu i tamo pogurnuti, pogotovo što se tiče nabavke knjige. Tu rastura internetom, a kao ne zna sam potražiti knjigu po knjižnicama, sjesti na bicikl i otići u Špansko ili Voltino ....hehehe, juul veli u svojoj knjizi "škola u predinfarktnom stanju" (inače, knjiga je odlična) kako djeca trebaju preuzeti odgovornost za svoju domaću zadaću-kad sam to probala sa svojima, odjednom je učiteljica prestala zadavati zadaće
od ekrana, bilo koje vrste, se vrlo rijetko maknu samoinicijativno, tako da ih moram obavezno nadgledati.
i definitivno pred raznoraznim ekranima provode previše vremena.
Isto i kod nas, doslovce...Kod nas su zadaće već dugo pod njihovom odgovornošću, jedino je još šepavo sa lektirom, tu ih trebamo još tu i tamo pogurnuti, pogotovo što se tiče nabavke knjige. Tu rastura internetom, a kao ne zna sam potražiti knjigu po knjižnicama, sjesti na bicikl i otići u Špansko ili Voltino ....
Ufff, dobro si me podsjetio da piknem svog mlađeg - Waitapu je posuđen iz knjižnice koja nije naša kvartovska, treba ih nazvati i produžiti jer su odgodili lektiru za idući mjesec.
ista meta - isto rastojanjeKod nas su zadaće već dugo pod njihovom odgovornošću, jedino je još šepavo sa lektirom, tu ih trebamo još tu i tamo pogurnuti, pogotovo što se tiče nabavke knjige. Tu rastura internetom, a kao ne zna sam potražiti knjigu po knjižnicama, sjesti na bicikl i otići u Špansko ili Voltino ....
Khm, u Knjižnicama grada Zagreba ne produžuju lektiru
Nije prvi put. Prebacimo na bratovu iskaznicu i sve ok. ALi to nije rješenje za klince koji nemaju braću.Khm, u Knjižnicama grada Zagreba ne produžuju lektiru
Posljednje uređivanje od Peterlin : 23.01.2014. at 13:02
moram reći da vam zavidim, probam i ja svako malo tu zadaću prebaciti na njih, ali onda to bude kao kad je mujo kartao s englezima: e, kad je mene karta krenulaKod nas su zadaće već dugo pod njihovom odgovornošću, jedino je još šepavo sa lektirom, tu ih trebamo još tu i tamo pogurnuti, pogotovo što se tiče nabavke knjige. Tu rastura internetom, a kao ne zna sam potražiti knjigu po knjižnicama, sjesti na bicikl i otići u Špansko ili Voltino ....
Ovo ograničenje je super - koliko si svirao toliko možeš na računalo!!! Sjajno! Pa kak se ja kao profesor glazbe nisam toga isto sjetila???
Meni je ovo strašno za pročitati, a kamoli primijeniti. Koji buling! Nikad ne bih tako nikoga, a kamoli vlastito dijete, ucjenjivala.
Ali, to sam ja, samo iznosim svoje mišljenje.
To nije ucjena nego motivacija. Oni nešto žele, ja postavim svoje uvjete koje uopće nije teško ispuniti (mlađi je najbolji u svojoj generaciji, od prvog dana, eno ga - opet se priprema za natjecanje u glazbenoj školi). Nije to njima tlaka. Pa ne kopaju njivu... iako da treba, bome bi i kopali, skupa sa mnom.Meni je ovo strašno za pročitati
Ali, to sam ja, samo iznosim svoje mišljenje.
Kako ti motiviraš svoju djecu?
Posljednje uređivanje od Peterlin : 24.01.2014. at 20:28
Prestrašno za pročitati? Buling?
Ont. meni se računalo pokazalo idealnim za "tjeranje vode na svoj mlin" - djeca su od predškolske dobi naučila da nešto moraju dati / odraditi da bi dobila privilegije. Tako je i u stvarnom životu.
A sad ozbiljno - Beti, zar ti nikad svoju djecu ne tjeraš da uče, da rade nešto što smatraš bitnim, da doprinose u kućnim poslovima, da sjaše s računala??? Prvo posao, onda zabava! Možda može i drugačije, ali bojim se da bi rezultati bili malo drugačiji.
ja tako radim
ako kaže da je 30 minuta sviranja previše, onda dam 30 minuta crtića ili igrica
ali, rijetko to kad uspijem isfurati jer mi se ne da paziti
kakav buling, brate mili?
Ja sam svojevremeno rekla svojoj djeci da su ekrani prikaz teorije relativnosti u praksi - zamisli koliko brzo prođe 45 minuta dok gledaš crtiće ili igraš minecraft u usporedbi sa 45 minuta učenja (čitanja naglas lekcija iz povijesti i geografije, na primjer).
He-he, ja tako ne radim. Jer je 30 minuta sviranja premalo, a ne previše. Moj vježba sat vremena (ok, nekad malo kraće, ali nikad manje od 45 minuta), a toliko dugo u komadu ga ne želim pripustiti za kompjutor
Zato ekrane ne vezujem uz vježbanje. Preko tjedna obično se nađe vremena za kompjutor prije večere (pola sata eventualno), vikendom dobije malo veću satnicu poslije ručka, a posao za školu i glazbenu i tako mora napraviti neovisno o kompjutoru.
eh, tanja, ja sam sretna ako vježba 20 minuta
nikako je na to ne mogu natjerati
u pola sata koje joj odredim, ide u wc, pije vodu, puše nos, čačka nokte...
i kaže: jesam
a usput još i 76 puta gleda na sat
ja uopće ne znam odakle joj petice iz instrumenta?!
solfeggio i zbor obožava... vježbati gitaru - mrzi
Ne voli ni moj uvijek vježbati, ali odradi posao, a motivaciju dobiva direktno u glazbenoj školi od svoje profesorice koju strašno cijeni i poštuje i jako mu je važno što će mu ona reći
(ovo više nema veze s ekranima pa neću više na tu temu)
ja se svojoj nisam sjetila muziciranje i ekran mjeriti proporcionalno jer onda ne bi o ekranu imala što pisati na ovoj temi
No zato joj znam subotom dopodne uvjetovati izlazak van. Može birati između atletike i odlaska na plac
Ovo cu i ja upotrijebit. I meni to nihe nikakav buling, veci buling mi je da moram 100 puta u danu opomenut da neka napise zadacu i povjezba klavir.
Doduse, mi smo uveli minute - klinci skupljaju minute koje mogu potrositi na kompu, ps, itd...svaki posao u kuci ( prilagodjeno njima ) ima svoju minutazu i kad taj neki posao obave dobiju te min. Za vikende mogu te min koristiti ( med tjednom rijetko imamo vremena). I znaju dosta skupiti ( pola sata i vise) pogotovo najstarija. Mogla bi tu ubacit i tu vjezbu klavira
Moja je 2 r klavira i nama je profesorica rekla da je dosta 15 min vjezbe na dan. A 15 min igrica joj mogu dopustit.
Ja sam sebe na sličan način motivirala na učenje na faxu: kad naučim toliko stranica, mogu čitat toliko stranica romana koji mi se sviđa
Još bih djetetu naglasila da primijeti koliko je emotivno drugačije igrati se kad znaš da ti je to nagrada za dobro obavljen posao, nego kad ti obveza i grižnja savjesti visi nad glavom
Pripazite samo da dijete ne "drlja" po instrumentu tek tako, da mu prođe što više minuta
(Na ovih 15' min koje je kao dovoljno za 2.r. klavira u OGŠ - zaboravi. Dijete svira ljestvicu sastavljenu od 4 elementa, etidu, sonatinu i skladbu po izboru pa ti probaj to utrpati u 15 min.
Ne kažem da se ne može završiti razred i tako, samo pitanje je s kojim opsegom gradiva i s kojim krajnjim rezultatom .)
Možda dijete ide na tečaj, a ne u pravu glazbenu školu. U tom slučaju sve je ok.Pripazite samo da dijete ne "drlja" po instrumentu tek tako, da mu prođe što više minuta
(Na ovih 15' min koje je kao dovoljno za 2.r. klavira u OGŠ - zaboravi. Dijete svira ljestvicu sastavljenu od 4 elementa, etidu, sonatinu i skladbu po izboru pa ti probaj to utrpati u 15 min.
Ne kažem da se ne može završiti razred i tako, samo pitanje je s kojim opsegom gradiva i s kojim krajnjim rezultatom .)
Kad bolje razmislim, moj E. u drugom razredu glazbene nije dnevno svirao puno više, ali on je takav - u sekundi uhvati kompoziciju. Starijem bratu uvijek je trebalo 3-4 puta više.
Ont. to motiviranje pomoću ekrana je primjereno za malu djecu, dok se stječu radne navike. Kasnije su omjeri drugačiji, količina rada se ne mjeri minutama nego potrebama (i učenje i sviranje, vjerojatno i druge stvari). Ako dijete usvoji princip da treba prvo odguliti obveze, a onda navaliti na igru - to je već sasvim dobro.
moji su još mali. najstarija 7 i pol. mi smo sebi ugasili tv, pred njihovim očima na kompu više radimo a manje se zabavljamo... vodimo aktivan život i za sad je sve ok. zabavno im je i bez ekrana.
često se ovdje poteže pitanje motivacije. mislim da je motivacija kroz ucjenu u trenutku vrlo učinkovita ali dugoročno može biti itekako neučinkovita. iako ponekad i ja tako ' motiviram' trudim se raditi to što manje. jako je to složeno. teško je opisati motivaciju bez ucjene i bez nagrade. dugoročan je to proces.
-svakodnevno sređujem svoju motivaciju.djeca nisu više bebe a i mm je sposoban brinuti se za sebe. što mogu i želim raditi s radošću i bez očekivanja? što ne želim? kako ćemo to danas rasporediti?
-pokušavam djeci dopustiti da odlučuju što više ali i da osjete posljedice tih odluka. s tri, četiri, pet.. godina to su banalne stvari ali u konačnici kad se sve zbroji mislim da su važne
- ako se ne slažem s onim što namjeravaju učiniti to kažem, navedem razlog i nastojim se kontrolirati i nakon takvih odluka ne izgovarati' jesam li ti rekla a ti ne slušaš'
možda su neke stvari koje svakodnevno radimo 'obaveza i treba ih odguliti' ali nastojim što manje tako razmišljati. volim posao koji radim, mm voli kuhati, ja volim pospremati...
u skladu s tim ja kćeri kažem 'lijepo je učiti i kad je teško, hoćeš peticu-uči, i sl
Današnji dan je bio veliki test - tabletom se može igrati samo vikendom, ali dvorište puno snijega odnijelo je veliku pobjedu. Cijeli dan su vani. Mislila sam da će se teže odlučiti
mislim da djecu treba vrlo dozirano izlagati svim vrstama ekrana, te im davati onoliko slobode koliko je mogu odgovorno nositi. i onda ih prestati kontrolirati, kada te postupcima uvjere da su zreli da sami upravljaju vremenom koji provode sa i pred ekranima svih vrsta.
X pod Seni, jako lijepo receno!
E, jesam se na ovo nasmijala.
U mojoj sredini je bonton imati UPALJEN tv kada dođu gosti i to mi neopisivo ide na živce.
U svojoj kući ga uvijek ugasim i priznajem da je gostima neobično kada tek sjednu. No, imam ugodnu, tihu glazbu u pozadini + dok se razgovor zahukta.. začas se zaboravi da tv ne radi.
Uz ispriku zbog offtopičarenja ne mogu odoljeti, a da ne pitam: tatek, je li Vedran prošao dalje?Evo malog apdejta kaj se tiče ekrana
Vedran se upravo vratio iz škole sa prvim mjestom na školskom natjecanju iz informatike gdje je u konkurenciji sedmaša i osmaša on kao sedmaš osvojio prvo mjesto!
Morat ću ga pitati podrobije kakva su bila pitanja kad dođe doma - zasad sam saznao da nije znao kako se označavaju Read/Write CD/DVD diskovi i da nije znao da su mp3 fajlovi već komprimirani. No, očito je znao dovoljno drugih stvari.
Slijedeći korak je županijsko natjecanje za mjesec dana.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
