A ja baš namjerno nisam htjela komentirati, jer sam više puta dobila po prstima na forumu zbog stava da se dijagnoza ne daje odmah, pa rekoh neću se opet upuštati u iste rasprave. Ali, kad me već povlačiš za jezik, evo ti

Prvo da razjasnim - roditelj ne zna uvijek najbolje (kao što niti stručnjak ne zna uvijek najbolje) i roditelj ne bi trebao pomagati djetetu u ispitnoj situaciji. Ako već dođe do toga da roditelj osjeti da situacija nije postavljena kako treba, onda se treba obratiti ispitivaču, a ne djetetu, ukoliko ispitivač nije sam uvidio mogućnost pogreške. Npr. u situacijama kao što je Leonisa spomenula, ja osobno pitam roditelja kako dijete govori doma, ako je u pitanju neki predmet koji ima više naziva. Leonisa bi ubuduće trebala napomenuti ispitivaču da dijete govori drugačije, a ne se obraćati djetetu, jer postoji opasnost da se djetetu natukne točan odgovor, i onda ispitivač nije siguran zna li dijete ono što ga se pitalo, ili ne. Ispitivač bi trebao ostaviti svoj ego doma i biti otvoren za suradnju s roditeljima, a isto vrijedi i obratno.
Što se tiče dijagnoza i prognoza, dijagnoze ne dajem odmah, a prognoze ne dajem nikada.
Ispitna situacija - spuštanje ispred Suvaga je bio odličan potez, a što s nama koji nemamo ni parka ni prostora da donosimo zaključke tijekom promatranja ?
Pitanje zaključaka od strane stručnjaka, valjda će se svatko složiti da fizijatar nije mjerodavan za upućivanje majke na psihoterapiju radi snalaženja s djecom. Ali, to se događa kada netko dobije diplomu i umisli si da se razumije u baš sve.