rehab, baš me tvoje mišljenje zanima.
dijagnoza nakon jednog pregleda.
iskustva leo, deaedi i čokolade.
kako ovdje braniti struku?
a s druge strane, zdravorazumsko spuštanje u park ispred suvaga i promatranje djeteta.
 |
|||
|
|
|||
rehab, baš me tvoje mišljenje zanima.
dijagnoza nakon jednog pregleda.
iskustva leo, deaedi i čokolade.
kako ovdje braniti struku?
a s druge strane, zdravorazumsko spuštanje u park ispred suvaga i promatranje djeteta.
Objašnjenja su jednostavna.
Svatko može pogriješiti.
Fizijatri nisu psiholozi.
A djeca su jako neobična.
A ja baš namjerno nisam htjela komentirati, jer sam više puta dobila po prstima na forumu zbog stava da se dijagnoza ne daje odmah, pa rekoh neću se opet upuštati u iste rasprave. Ali, kad me već povlačiš za jezik, evo ti
Prvo da razjasnim - roditelj ne zna uvijek najbolje (kao što niti stručnjak ne zna uvijek najbolje) i roditelj ne bi trebao pomagati djetetu u ispitnoj situaciji. Ako već dođe do toga da roditelj osjeti da situacija nije postavljena kako treba, onda se treba obratiti ispitivaču, a ne djetetu, ukoliko ispitivač nije sam uvidio mogućnost pogreške. Npr. u situacijama kao što je Leonisa spomenula, ja osobno pitam roditelja kako dijete govori doma, ako je u pitanju neki predmet koji ima više naziva. Leonisa bi ubuduće trebala napomenuti ispitivaču da dijete govori drugačije, a ne se obraćati djetetu, jer postoji opasnost da se djetetu natukne točan odgovor, i onda ispitivač nije siguran zna li dijete ono što ga se pitalo, ili ne. Ispitivač bi trebao ostaviti svoj ego doma i biti otvoren za suradnju s roditeljima, a isto vrijedi i obratno.
Što se tiče dijagnoza i prognoza, dijagnoze ne dajem odmah, a prognoze ne dajem nikada.
Ispitna situacija - spuštanje ispred Suvaga je bio odličan potez, a što s nama koji nemamo ni parka ni prostora da donosimo zaključke tijekom promatranja ?
Pitanje zaključaka od strane stručnjaka, valjda će se svatko složiti da fizijatar nije mjerodavan za upućivanje majke na psihoterapiju radi snalaženja s djecom. Ali, to se događa kada netko dobije diplomu i umisli si da se razumije u baš sve.
Sumskovoce, ako stvarno budes imala vremena za literaturu i citanje knjiga - evo cega se ja sjecam o dovoljno dobrim majkama:
Nije to nova teorija. Ja sam se s tim pojmom "dovoljno dobra majka" davno daaaavno srela citajuci knjige Donalda Winnicotta. Bilo je te literature i na hrvatskom.
Evo, nasla jednu: http://www.superknjizara.hr/?page=kn...jiga=100026856
Znalo je po knjiznicama biti i beogradskih prijevoda. Nasla jos jednu iz te vrece:
Donald Vinikot - Dovoljno dobro roditeljstvo: http://www.amazon.com/Dovoljno-dobro...ges/8633130319
Ont. umjesto literature, vrijeme posveti sebi i djeci. Sve ce biti u redu... Moj stariji je s tri i pol godine o sebi jos govorio u drugom licu - slusa neku melodiju na mobitelu i kaze "Ova pesma ne pase TEBI!" Ja sam se najezila i isto odmah pomislila na spektar i bogtepitaj kakve sve strahote, a od svega toga skupa nije bilo nist.
moj je u toj dobi pričao o trećem licu
U dobi od 2 ili 3 godine?jelena.O prvotno napisa
Jer moj malac o kojem pišem ne priča (ima 5-6 riječi) a drugi malac je danas tek progovorio prvu rečenicu Daj titi (daj piti)
Hvala forumašice moje na svim savjetima, puno mi sve to znači.
Stavljam samo par sati u avatar sliku mog dua, u znak zahvale na trudu
Oprostite na offu,
i E. je do 3 govorio o sebi u drugom licu, što stvarno to nije ok? Ja sam mislila da imitira kako mu se mi obraćamo :/
ovo s ponašanjem djeteta kad dođe na pregled, i zaključka, na temelju toga je totalno debilno!?!?!
moje dijete je 'individualizirano', nema problema s odvajanjem, skroz je samostalna bla bla
ali kad dođe kod doktora, poludi!
možda jednom samo nije, ali inače - uhvati je žuta minuta i ne možeš ništa!
probala sam sve moguće pristupe i niti jedan nije upalio, ali onaj koji najčešće pali je normalan odnos doktora prema njoj. Ako se njoj obraćaju, a ne meni, ako je zamole da npr. legne, onda će to napravit, negodovat će ali će poslušat
ako je potpuno ignoriraju ili jedva čekaju da završe s pregledom (žuri im se, jel) onda je kaos. I nema načina da je se smiri. ako treba obavit npr. vađenje krvi, ja ću je držat tako da se ne može pomaknut i izvadit će joj krv. Ali će se derat, ko da je netko kolje. Ali ako je 'vaditeljica' krvi ok, onda će negodovat, ali se neće derat.
doduše, u svakom slučaju će pokušat nešto smislit samo da ne ode doktoru lol
U dobi od 2 ili 3 godine?
Jer moj malac o kojem pišem ne priča (ima 5-6 riječi) a drugi malac je danas tek progovorio prvu rečenicu Daj titi (daj piti)
Hvala forumašice moje na svim savjetima, puno mi sve to znači.
Stavljam samo par sati u avatar sliku mog dua, u znak zahvale na trudu
Ma pusti literaturu, uzivaj s djecom...
Ma naravno da je ok, upravo tako kako si zamislila. U vrijeme dok je moj tako govorio ja sam se tada opteretila gomilom literature i imala previse informacija. Ovo ne bi bilo ok da dijete nastavi tako govoriti recimo do (sad lupam) pete godine, onda se treba zamisliti.
možda imitira kako vi pričate?
'jesi žedan? mama će ti dati piti' - tako puno mama priča sa svojom djecom. I nema se tu onda šta čuditi ako dijete to kopira pa kaže npr. Luka je žedan (umjesto 'ja sam žedan')
ne kužim zašto neki roditelji/bake/djedovi itd. imaju potrebu tako pričat?!
Rekli su mi da to ne radim - Mama će ti dati. Da je to užas.
A moj ego cvate kad se o sebi referiram kao mama.
slazem se s tobom.A ja baš namjerno nisam htjela komentirati, jer sam više puta dobila po prstima na forumu zbog stava da se dijagnoza ne daje odmah, pa rekoh neću se opet upuštati u iste rasprave. Ali, kad me već povlačiš za jezik, evo ti
Prvo da razjasnim - roditelj ne zna uvijek najbolje (kao što niti stručnjak ne zna uvijek najbolje) i roditelj ne bi trebao pomagati djetetu u ispitnoj situaciji. Ako već dođe do toga da roditelj osjeti da situacija nije postavljena kako treba, onda se treba obratiti ispitivaču, a ne djetetu, ukoliko ispitivač nije sam uvidio mogućnost pogreške. Npr. u situacijama kao što je Leonisa spomenula, ja osobno pitam roditelja kako dijete govori doma, ako je u pitanju neki predmet koji ima više naziva. Leonisa bi ubuduće trebala napomenuti ispitivaču da dijete govori drugačije, a ne se obraćati djetetu, jer postoji opasnost da se djetetu natukne točan odgovor, i onda ispitivač nije siguran zna li dijete ono što ga se pitalo, ili ne. Ispitivač bi trebao ostaviti svoj ego doma i biti otvoren za suradnju s roditeljima, a isto vrijedi i obratno.
Što se tiče dijagnoza i prognoza, dijagnoze ne dajem odmah, a prognoze ne dajem nikada.
Ispitna situacija - spuštanje ispred Suvaga je bio odličan potez, a što s nama koji nemamo ni parka ni prostora da donosimo zaključke tijekom promatranja ?
Pitanje zaključaka od strane stručnjaka, valjda će se svatko složiti da fizijatar nije mjerodavan za upućivanje majke na psihoterapiju radi snalaženja s djecom. Ali, to se događa kada netko dobije diplomu i umisli si da se razumije u baš sve.
istina, ja se nisam snasla u tom trenu jer nisam dobila od ispitivaca neki feetback da ju zanima, ili postoji mogucnost, da izgovara rijeci koje ona ne zna, jer ih mi ne koristimo. mojoj djeci je auto auto ne zovemo ga tutu, niti je busica busica vec trbuh, kao sto ju nista ne buba niti je bubama vec je boli ili je bolesna.
mislim da ni starija od 7,5 ne zna sta znaci biti buban, vjerujem da misli da ima bube.
testiranje se sastojalo u razumijevanju pitanja i prepoznavanju slika. ali da bi ona mogla pokazati zadan objekt na slici, mora ga razumijeti. njoj je to zvucalo ko da ju pita di je na slici nuklearni reaktor
kad sam "prevela" upite, sve je bilo BO, odlicno i super.
sumsko voce jedan veliki hug! uopce ne mogu zamisliti kako je hendlati istovremeno dvoje razlicite djece iste dobi. meni je tesko s dvoje razlicite, narocito jer, kako coksa kaze, jedno je ista ti, a druga razlicita.
s time da ja imam problema s ovom koja je kopija mene. bas kao sto je moj stari imao problema samnom i nas dvoje smo se non stop kacili. danas se kace kcer i on. na istim stvarima ko i nas dvoje.
coksa, u mom postu je taj isti fizijatar
šumskovoće, a lijepi li su ti dečki!
ja s neba pa u rebra
ajde, propričat će, neka smo mi njih vidjeli, haha
nego, ovo o sebi u trećem licu
mm se tako obraćao maloj pa sam mu jednom prilikom rekla da prestane više s tim "tomislav merčep" furkama
i onda sam ga valjda svaki puta kada kaže "tata će ti", zvala merčepe.
dok nije mala pošla u 1. razred i privatizirala test iz hrvatskog, pa u zadatku: riječi istog značenja, pored tata napisala "merčep"
Ja se, kao čokolada, uhvatim da ne reagiram jednako na isti "prekršaj" koji naprave mojih dvoje djece, odnosno da puno blaže reagiram na nešto što napravi mlađi, nego što sam reagirala na to isto kad je, u sadašnjoj dobi mlađeg, radio stariji. Osim što su drugačiji, ja si to tumačim da sam se sad skulirala kao roditelj pa znam da neće dijete završiti kao delikvent ako mu se štogod i progleda kroz prste. A, brate, i umoriš se od tolikog policajluka
Mislim da je lakše djecu gledati drugačije kad su veće razlike u dobi jer već vidiš sa starijima da si negdje na dobrom putu - iako to nije nikakva garancija da će i mlađi tako, ali opet se nekako ohrabriš.
Haha, merčep sinonim za tatu!
ma dobro, moram reći da je mala zahebantica i da je znala šta radi, ali svejedno, bilo je smiješno.Haha, merčep sinonim za tatu!
Pa i je nas imitirao-jesi li žedan? dat ću TI piti.
Nisam nikad mamamakala, osim kad bi ja njih imitirala-mamaćeeeee :D
Mi s ovim imamo problem u vrtiću. Nakon što su zaključili da je malom sve živo, ide kod logopeda, psihologa, sad ima i asistenticu u nastavi (ne znam kako da je drugačije zovem), odjednom primjećuju napredak. Preko noći!
Naime, dijete u vrtiću navodno ništa ne želi raditi - skinuti se, obući se, jesti, pa su zaključili da ima problem s motorikomNaša reakcija je bila; Pa jeste li ga ikad pitali da se sam skine? Naravno da nisu. Oni bi ga posjeli i čekali. Sad kad ima tu "asistenticu" koja mu se obraća 1 na 1 su zaključili da je naglo napredovao.
Moja kcer je u dobi od 18 mj.-3 g bila apsolutno neprepoznatljiva kad je namirisla bilo kojeg lijecnika ili bilo sto lici na lijecnika. U takvoj sredini je urlikala bez prestanka .
za uzv preglede u inozemstvu su je sedirali jer nije bilo drugog nacina da ju pregledaju.
usporedbe radi ona je super otvoreno dijete i prije faze ozdvajanja je isla na ruke svakome . Na hospitalizaciji sa 7 mj. , moglo ju je gledati stotina ljudi nije niti pisnula , samo se smjeskala .
stariji sin je bio nemoguc kod lijecnika , ili bilo kojeg strucnjaka ( psihologa, logopededa...) do dobi od oko 6 godina. Tada je postao podnosljiv , ali ovisilo je iskljucivo o pristupu i njegovom raspolozenju.
ilustracije radi , na vadenju krvi sa oko 3 godine morali smo zakljucati vrata sobe da ne pobjegne.
da stvar bude slikovitija majka mu je laborantica , a krv su mu vadile njezine kolegice.
sumskovoce, pogledaj malo juula.
ovo su moje obje.
starija je tek s 3, nakon sto ju je pregledao obiteljski prijeatelj, lijecnik, prestala imati tantrume i rijesila se trauma, koje su pocele s vjezbama na goljaku.
mladja je pukla s 18. na onom pregledu kod fizijatra i od tada ne da ne dopusta da je se stetoskopom poslusa, ne da cim udjemo u ordinaciju, cekaonicu, makar usle da podignem uputnice, ona se skuplja u fetus polozaj kao da pokusava nestati, a urlice cim je krenem posjesti u svoje krilo, vec urlice i kad ju stavim na vagu. od tog pregleda ne dopusta ni da je neko dotakne, ukljucujuci i nepoznate ljude u parku koji joj prilaze iz milja.
bilo kakav pregled, pa i vaganje i mjerenje obavlja se uz "silu". inace je totalno nasmijano i veselo dijete, izrazito komunikativno. cista suprotnost onom djetetu u bilo kakvoj medicinskoj ustanovi.
za fizijatra sam pocela snimati filmove o njenim "postignucima" jer znam da na pregledu nece nista pokazati.
imam serijal njezinog napretka od zadnje kontrole i to nosim sljedeci tjedan.
sumskovoce, ja bi samo jos napisala jedno moje iskustvo vezano uz literaturu. kad sam krenula citati razne knjige i pohadjati radionice, dogodio mi se nekakav overdoz, da sam se pogubila u svemu, pocela sam razmisljati o svakom koraku i analizirati ga kroz literaturu i mislim da je to bio najgori period. dok se nije dogodio neki klik u mojoj glavi i pustila sam sve. trebalo mi je malo vremena da mi sve sjedne i da pocnem primjenjivati nauceno na neki prirodan, nama prilagodjen nacin. da personaliziram svo to "znanje". i tu je krenuo pomak, i kod mene i kod nje.
eto, samo da se ne uplasis ako se to dogodi i tebi.
Posljednje uređivanje od leonisa : 31.01.2014. at 13:39
kao da sam ja pisala!
Imam problemčić pa ako imate koji savjet rado bi ga čula...
Moj maleni je prije par dana napunio 3 god., jako je vezan za mene, sa nama spava (točnije drži mene za ruku dok ne zaspe)... Do sad ga je čuvala baka, a sad smo ga upisali u vrtić jer stiže pojačanje (i to ne jedno nego dva
Tek je dva dana ostao u vrtiću i to je bilo suza i suza, vidit ćemo kako će ići, ali nema izbora, mora prihvatiti.
Loš je govornik za svoju dob, ne govori ni L ni R! Vokabular škrtav!
I uz sve to brine me kako ga pripremiti za dolazak blizanaca?
koliko je dijete staro?
meni upućeno pitanje?
Napisala sam, prije par dana je napunio 3 god..
m2b, na prvu mi je došao ovaj savjet: morat ćeš biti jako "kul". Ali, stvarno jako. Znam da si spremna na kaos, ali spremi se na deset puta gori kaos od onog koji zamišljaš, pa ako bude nešto bolje, bit ćeš i ti bolje.
Prvo, maleni će biti silno ljubomoran, dozvoli mu taj osjećaj. Nemoj vikati na njega kad bude zanovijetao ( a hoće) nego, bar prvo vrijeme, pokušaj se prema njemu postaviti tako da su ti bebe smetnja, smetnja kojom se moraš baviti, ali što brže obaviš sve oko njih, imat ćeš vremena za "velikoga" sina.
Nećeš imati pravo da si umorna, da nemaš snage, da te peru hormoni. Možeš li se toliko skulirati? Imaš li pomoć? Uzmi svu koja ti se nudi. Uopće nije važno kako će što biti napravljeno, kakva jela će se kuhati, dok su jestiva i pogodna. Jedi čim stigneš. I pij, vodu ako ništa drugo. Ali, sigurno će netko biti tko će kuhati kompote kao na traciSjedni i legni kad god uspiješ.
I pokazuj svome prvorođencu koliko ti je važan. Ne vikati na njega (to sam već rekla, zar ne, ali to je tako bitno.) Bebe neka dobiju sve potrebno, suhe pelene, hranu. nosanje kad trebaju. No, možda će biti zadovoljni zajedno u krevetiću i imat ćeš vremena za minimalni odmor i za čitanje slikovnica svome velikome.
Znam da će svi brinuti oko njega, ali mama mu je i dalje najvažnija, naravno.
Kad prođe prvi mjesec, sigurno će ti biti lakše. Drži se
moram se osvrnuti na ovo, potreba za zajednickim spavanjem i blizinom nije uzrok ponasanju po danu i problemima koje imate. Potreba za blizinom ponoci je ( samo) posljedica vece potrebe za sigurnosti i roditeljskom blizinom.Još jedan aspekt naših odnosa je taj što maleni kojeg vodim psihologu spava priljubljen uz mene, teško spava ako nema odrasle osobe u krevetu (budi se nakon kraćeg vremena, često u suzama), dok njegov brat spava u svom kindaču i ne dolazi k nama u krevet. Naravno da MM misli da je bit problema u tom zajedničkom spavanju, pa se kasnije to reflektira i na budno ponašanje.
kad dijete preraste tu potrebu, uz malo poticaja od strane roditelja , otici ce u svoj krevet.
prije ili kasnije ( moj strariji priljepak je odselio u svoj krevet sa 6,5 . Godina , ne mjeseci.
uh, spremam se za kaos ali mogu li se dovoljno spremiti?
Sad samo molim Boga da ova T i porod prođe bez poteškoća, da se bebe rode u nekon povoljnom terminu i da ne bude zdravstvenih poteškoća. Onda bi mogla paziti na primarne potrebe i nadati se da će nas preskočiti grčići.
Pomoć ću imati što se tiče hrane a sve ostalo je na meni i MM i dobroj organizaciji.
još nešto... ne čini mi se pametno sad odvajati malenog i seliti ga u drugu sobu... čini mi se da mu je uz vrtić i dolazak beba to pak previše.
Mislila sam ostati u velikom krevetu s njim, malene staviti da skupa spavaju u maleni krevetić bar prva 3 mjeseca (krevetić je spojen s bračnim) a MM bi išao u drugu sobu. Mislite da je to pametno?
moja je s nama spavala jako dugo, isto tako se jako dugo budila s plačem ako nitko od nas nije bio uz nju, najviše se to osjetilo na popodnevnom spavanju. Isto tako rijetki pregledi kod doktorice sa stetoskopom bi završavali urlajući. I frizer sa škarama joj je jako dugo bio na crnoj listi. Ja sam sebi to objasnila da je izrazito taktilni tip.moram se osvrnuti na ovo, potreba za zajednickim spavanjem i blizinom nije uzrok ponasanju po danu i problemima koje imate. Potreba za blizinom ponoci je ( samo) posljedica vece potrebe za sigurnosti i roditeljskom blizinom.
Još jedan aspekt naših odnosa je taj što maleni kojeg vodim psihologu spava priljubljen uz mene, teško spava ako nema odrasle osobe u krevetu (budi se nakon kraćeg vremena, često u suzama), dok njegov brat spava u svom kindaču i ne dolazi k nama u krevet. Naravno da MM misli da je bit problema u tom zajedničkom spavanju, pa se kasnije to reflektira i na budno ponašanje.
kad dijete preraste tu potrebu, uz malo poticaja od strane roditelja , otici ce u svoj krevet.
prije ili kasnije ( moj strariji priljepak je odselio u svoj krevet sa 6,5 . Godina , ne mjeseci.
Prvo , tek ima 3.
Imam problemčić pa ako imate koji savjet rado bi ga čula...
Moj maleni je prije par dana napunio 3 god., jako je vezan za mene, sa nama spava (točnije drži mene za ruku dok ne zaspe)... Do sad ga je čuvala baka, a sad smo ga upisali u vrtić jer stiže pojačanje (i to ne jedno nego dva
Tek je dva dana ostao u vrtiću i to je bilo suza i suza, vidit ćemo kako će ići, ali nema izbora, mora prihvatiti.
Loš je govornik za svoju dob, ne govori ni L ni R! Vokabular škrtav!
I uz sve to brine me kako ga pripremiti za dolazak blizanaca?
Ima pravo ne govoriti L i R barem jos godinu dana bez zabrinjavanja.
Drugo, adaptacija u idealnom slucaju se mjeri se danima , u manje idealnom ( ali takoder ocekivanom) mjesecima.
Mali je jos , daj mu vremena za spavanje, vrtic , ma sve...
M2b, ja ću totalno suprotno od Beti, pa ti izaberi čije ti se iskustvo i savjet više sviđaju
Imala sam jednog priljepka kad sam ostala trudna isto kao ti, samo što nisam čekala twinse, nego jedno dijete. Bila sam prepuna strahova, očekivala sam užasnu ljubomoru, sve dok nisam na forumu naletjela na post iskusne četverostruke majke i forumašice koja je napisala da je pogriješila što je strahovala zbog ljubomore. To mi se jako svidjelo i promijenilo je moj način razmišljanja. Postavila sam se tako da je pridošlica ravnopravan član obitelji kojeg mama jednako voli kao i starije dijete, nikako kao smetnja. Uvjerena sam da djeca ćute naše strahove i da kopiraju naš način ponašanja prema novom djetetu. Uveli smo nova pravila (npr. kad se beba uspavljuje, svi trebamo biti tihi i slično) i stvarno je brzo profunkcioniralo. Ne moram ni napisati da stariji nikada nije izrazio ljubomoru i da obožava svog brata.
Ukoliko se postaviš na ovaj način, to ne znači da trebaš negirati i omalovažiti djetetove eventualne "negativne" osjećaje spram promjene situacije. Nastoj mu posvetiti punu pažnju kad god mogneš, odvojiti dnevno barem pola sata samo za vas dvoje, ali očekuj od njega da prihvati twinse i da se ponaša u skladu s novim pravilima ponašanja.
Potpisat ću Beti u onom dijelu oko čišćenja i kuhanja.
zakaj ga i dalje ne cuva baka?
ovo za r i l i zajednicko spavanje se ne bi brinula, meni je to normalno, moji jos uvijek spavaju samnom, necu ni napisati koliko su stari
ja mislim da se dijete ionako ne moze 'pripremiti' na dolazak beba, bilo jedne ili dvije. slazem se s rehab, i napominjem da nije lose i da ponekad izjavis svoje osjecaje prema bebama, ako si umorna, idu ti na zivce kad placu i to, bit ce i njemu lakse kad vidi da nije jedini koji ima negativne osjecaje prema bebama
Ne možeš unaprijed znati... Morat ćeš se prilagoditi.još nešto... ne čini mi se pametno sad odvajati malenog i seliti ga u drugu sobu... čini mi se da mu je uz vrtić i dolazak beba to pak previše.
Mislila sam ostati u velikom krevetu s njim, malene staviti da skupa spavaju u maleni krevetić bar prva 3 mjeseca (krevetić je spojen s bračnim) a MM bi išao u drugu sobu. Mislite da je to pametno?
Na tvom mjestu ja ne bih iselila muža jer on može biti dragocjena pomoć tijekom noćnih buđenja.
A možda te bebači ugodno iznenade.... Imala sam sličnih dilema (što kako) prije rođenja mlađeg sina - stariji je imao 15 mjeseci, bio je loš spavač, ali mali je bio zakon - nakon 2 mjeseca prespavao je noć i tako je ostalo.
Poštelavat ćete se u hodu... Možda ti se starije dijete svojevoljno odseli, tko zna...
Sretno!
Hvala na savjetima, dobrodošli su!
Krenuti ću redom...
L i R me ne zabrinjavaju toliko koliko loš vokabular ili činjenica da je kadar reći dida a nije dođi (već bođi) ili da govori bibinga a ne auto i td.
Peterlin, a koga da izbacim iz kreveta? Ili maleni ili MM, pa koji će kaos tek nastati bude li nas 5 u ionako maloj sobici. Dojiti mi ne može pomoći a za sve ostalo bi ga zvala. Čini mi se nekako grubo da malenog (koji spava još uvik držeći me za ruku) u slijedećih mjesec dana preselim u drugu sobu.
mikka, zašto bi ga čuvala baka? A ko će mi onda skuhati u uskočiti kad zatreba? Mislim da je malenom potrebna socijalizacija, ne može loše utjecati ni na razvoj govora.
Slažem se da se ne može pripremiti za dolazak beba al me svejedno malo plaši pomisao na njegovu reakciju i šok kad dođu. On je do sad bio centar i sad odjednom dolazi mama (ne mogu predviditi boravak u bolnici) i donosi dvije bebe koje useljavaju u donedavno njegov krevetić.
Ne mogu ni ja predviditi kakve će bebe biti, možda budem te sreće da spavaju cilu noć.
ja sam izbacila muža
ionako je bio po noći totalno beskoristan.
dobro njemu, dobro meni, a j je imao šest godina i isto nije volio sam spavati (i još dugo nakon toga
super nam je bilo tako.
no, nije bilo nikakvog šoka kod njega kad je došla m, i niti malo ljubomore. dapače, obožavao ju je i mogao ju je satima gledati i promatrati.
dok nije prohodala.
a tek kad je progovorila, sva ljubav i obožavanje su nestali
Nemam nis pametno reci, ali ovo moram komentirati, jer sam umrla od smijeha:
Svi bi oni da cure sute :Da tek kad je progovorila, sva ljubav i obožavanje su nestali
dobro, J je imao koliko, 6 godina kad se rodila M? moj najstariji je imao 22 mjeseca kad se rodila srednja, pa ju je mlatio po glavi. s tim da ja cak nisam nigdje ni isla, vidio je kad se rodila, nije bilo tog faktora iznenadenja. ima cak negdje i tema koju sam tad otvorila, znao se zaletiti i svom snagom ju opaliti po glavi. a ja sam bila skoro stalno sama tada, md je bio.. moreplovac
ok, vratila mu je ona sve, i grizla ga, a i danas ga maltretira, i sve nas. sad nas je i najmanja pocela terorizirati.
ne znam, meni se cini da bi njemu bilo lakse da ga nastavi baka cuvati, zato sam pitala. ne bi bile 2 velike promjene, nego jedna, a i ne bi vam mogao donositi bolestine iz vrtica. drugo sto mislim je da se djeca bolje socijaliziraju s odraslima koje vole nego s drugom djecom s kojom su prsiljeni biti. eto, samo jedan pogled s druge strane.
Kad već svi pišu...
Kad se rodio moj br.3 br.2 je imao 13 mjeseci i dojio, ali niej spavao s nama u sobi od 9 mjeseca, odnosno otkad smo se preselili pa je imao sobu. Kad smo došli iz bolnice bio je blago šokiran, ali ne ljubomoran nego pravo u čudu. Nije još govorio, ali sigurna sam da je da bi rekao Što je sad to? Šta će to živjet s nama? Spavao je s nama u sobi do nekih 6 mjeseci a onda je prešao bratu. Stariji je nastavio biti kući, jer se meni činilo bezveze da tako malen ide u vrtić, a ja kući. I stvarno smo ok funkcionirali. I ja ne bih izbacivala muža iz kreveta...
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
