ja govorim o starijoj djeci (od 6 godina naviše)Cubana prvotno napisa
Meni ona je nedostajala
jer pojma nemam kako je ostaviti dijete od 11 mjeseci
 |
|||
|
|
|||
ja govorim o starijoj djeci (od 6 godina naviše)Meni ona je nedostajala
jer pojma nemam kako je ostaviti dijete od 11 mjeseci
ma daaaaj, nemojte to raditi, molim vas, molim vas
do škole držati djecu ljeti u gradu, djecu koja nemaju problem s odvajanjem i koja imaju mogućnost biti cijelo ljeto na moru.
još jednom vas molim
Kad smo već kod toga - evo za statistiku: ja sam svoje počela ostavljati na po tjedan dana kod bake i dede u drugom gradu kad su se riješili jaslica (i pelena) i krenuli u vrtić. Nakon treće godine. Ranije mi nije padalo na pamet. Dulje od tjedan dana njima nije odgovaralo.
Posljednje uređivanje od Peterlin : 10.03.2014. at 11:02
Lol, ma ja bi ih dala prvome tko bi ih poželio na mjesec dana, ali moram malo misliti na njihove želje i potrebe, ne mogu baš biti totalna nemajkama daaaaj, nemojte to raditi, molim vas, molim vas
do škole držati djecu ljeti u gradu, djecu koja nemaju problem s odvajanjem i koja imaju mogućnost biti cijelo ljeto na moru.
još jednom vas molim
Pa da, veće dijete može samo reći. Mene su recimo slali sa dedom i bakom u vikendicu preko ljeta i ja to nisam podnosila, a mojoj mami je bilo super da nisam na asfaltu. A ja bih radije bila na asfaltu, ali eto nisu me slušali.
A opet, znam djecu koja žele biti na moru sa dedom i bakom, i super im je. Samo, kad su tako jako mali, ne znam mogu li to baš pojmiti i jasno izraziti.
same hereLol, ma ja bi ih dala prvome tko bi ih poželio na mjesec dana, ali moram malo misliti na njihove želje i potrebe, ne mogu baš biti totalna nemajka
pa ne zato, nego prva sjećanja koja imam, neke 4 godine, ma i ranije (znam po slikama) to su predivne uspomene.Lol, ma ja bi ih dala prvome tko bi ih poželio na mjesec dana, ali moram malo misliti na njihove želje i potrebe, ne mogu baš biti totalna nemajka
a da mi je apri mama, il ti, bila bih u dežurstvu, u polupraznom vrtiću.
jao.
moram biti dosadna, za dobrobit sve djece ovoga svijeta
naravno, ponavljam, individualni pristup, samo da znate da ima i vakih
Posljednje uređivanje od cvijeta73 : 10.03.2014. at 11:09
Pa i nemajki.naravno, ponavljam, individualni pristup, samo da znate da ima i vakih
I ja sam bila takva, uvijek spremna za preseliti se kod babe.pa ne zato, nego prva sjećanja koja imam, neke 4 godine, ma i ranije (znam po slikama) to su predivne uspomene.
a da mi je apri mama, il ti, bila bih u dežurstvu, u polupraznom vrtiću.
jao.
moram biti dosadna, za dobrobit sve djece ovoga svijeta
naravno, ponavljam, individualni pristup, samo da znate da ima i vakih
I plakala kad sam se kući vraćala, roditeljima.
viš, ovo nije baš lijepo.
kolikogod da se ti šališ, ima nas koji nemamo druge mogućnosti nego da nam djeca idu u dežurstva.
u poluprazne vrtiće.
mi barem imamo sreću pa su naša djeca obožavala te ljetne vrtiće; svaki dan druga teta, nikad ne znaš koja djeca će doći... druge sobe, ruge igračke, cijeli dan vani u pijesku.
ali kad ti to začiniš sa "jao", nekako se pitam koliku sam ja to štetu svojoj djeci napravila
a daj apri.
napisala sam prije:
a svi ostali na topiku, osim cubane, su za opciju vrtića.do škole držati djecu ljeti u gradu, djecu koja nemaju problem s odvajanjem i koja imaju mogućnost biti cijelo ljeto na moru
a nas dvije smo nemajke.
crno na bijelo je rehab napisala, a ti potpisala.
a djeca će imati ne znam kakve posljedice.
meni ne smeta jer mi simpa rehab, pa tako simpa i čitam, al nemoj molim te meni prebacivati da nije lijepo...
Kad smo već kod dežurstava i polupraznih vrtića, moji sinovi su to obožavali, pogotovo kad je dežurstvo bilo na drugoj lokaciji... Ne jednom sam morala platiti cijeli mjesec zato jer su oni htjeli tjedan dana ići u vrtićko ljetno dežurstvo (a mogli su ići k baki i dedi - što su kasnije ionako išli). Poluprazan vrtić je prednost, nikakva tlaka. Naravno, govorim o vrtićkoj dobi, ne o jasličkoj.viš, ovo nije baš lijepo.
kolikogod da se ti šališ, ima nas koji nemamo druge mogućnosti nego da nam djeca idu u dežurstva.
u poluprazne vrtiće.
mi barem imamo sreću pa su naša djeca obožavala te ljetne vrtiće; svaki dan druga teta, nikad ne znaš koja djeca će doći... druge sobe, ruge igračke, cijeli dan vani u pijesku.
ali kad ti to začiniš sa "jao", nekako se pitam koliku sam ja to štetu svojoj djeci napravila
Peterlin - sad si me utješila
Jer ni ja kao ni Apri nemam baš puno opcija i ovo mi je bio krajnje potreban post
Iako su baka i djed to sami predlozili, nije li mozda i njima potreban odmor od dadiljanja? Ja nekako to gledam iz te perspektive...Ja bih prije pokusala napraviti neki dogovor s nekim koga dijete poznaje ako vec ne zelite novu osobu. Ili probala naci neku djevojku koja bi si htjela malo zaraditi preko praznika jer moje je iskustvo da ih djeca jako vole (mislim cure od 20-tak)
Peterlin - sad si me utješila
Jer ni ja kao ni Apri nemam baš puno opcija i ovo mi je bio krajnje potreban post
Mojim dečkima je to stvarno bilo super... Upoznali su sve odgajateljice, prostor u kojem inače nisu često boravili i bilo im je odlično.
I danas mi se dogodi situacija da djeca pozdrave na cesti osobu xy, i to puno godina nakon vrtića. Pitam ja - tko je to, a oni kažu "teta Vesna iz vrtića, ali ne naša nego štajaznam Tonijeva - poznamo ju iz dežurstva".
Pa ne znam, kod nas bas i nije bio poluprazan vrtic cijelo ljeto. Mi smo stariju i ostavili do 12 u vrticu jer su joj dolazile prijateljice. Kod kuce je umirala od dosade a ovako se prije podne druzila s njima a popodne bi isli na kupanje
Tako i moj!
Iz dana u dan nam je kukao da ne bi u vrtić. I dođe srpanj, ja platim čitav mjesec - privatni vrtić - i on ide prvo vrijeme do mog godišnjeg.
Nismo nikamo otputovali, ali smo išli svako jutro na kupanje. I negdje 5. dan, on neće da se kupa. Zamijenili uloge, on sjedi na klupi u hladu, a ja se brčkam ispred njega u plićaku
Kad je dočekao da se malo osušim, on meni: Vodi me u vrtić. Četiri i pol godine.
Odvela ga na 2 sata.
Odonda mi je svako jutro, nakon doručka, govorio da ga vodim u vrtić na par sati. Nije bilo dežurstvo, tete i djeca su ista, ali sve prorijeđeno, radi klima, milina.
I meni je bila milina
ova rasprava je krenula u smjeru u kojem završava većina tema na ovom forumu: prepucavanja ZA i PROTIV.
ja bi sad mogla ''lupati po tamburi'' u narednih par postova svesrdno braneći svoje stajalište da je djetetu bolje na moru s dedom i bakom, a ne u gradu na vrućem asfaltu i zagušljivom zraku, te se u konačnici posvađati s ''protivnicima'' te ideje. i kaj ćemo svi skupa dobiti s time?
Već smo zaključili da se ovdje radi o individualnom pristupu svakog roditelja prema svom djetetu.
nekome je bitnije da ne odvaja svoje dijete od sebe, drugima je bitnije da mu dijete nije s relativno ''nepoznatim'' (čitaj:tetama u vrtiću ili tetom čuvalicom), nego da bude okruženo rodbinom, ali odvojeno od roditelja.... itd, itd.
meni je bilo bitnije da su mi djeca na moru, da uživaju u kupanju i svježem zraku. moji starci (u principu mama, jer je sva briga ipak pala na nju, deda je tu samo sporedni lik) su se mogli posvetiti samo njima i sve je bilo podređeno klincima. ostavili smo ih tako rano jer nismo imali drugog izbora (svi se tu nešto razbacuju s tetama čuvalicama, brate ispada da su one džabe i da si ih svatko bez ikakvog problema može priuštiti), no naravno da smo pratili kako cure reagiraju na to odvajanje. imali smo sreće da su one to prihvatile super, nije bilo suza i dramatiziranja, čak dapače, uživale su i nikad nije bilo problema kad bi mi odlazili. da je bilo suprotno, naravno da ne bi inzistirali na njihovom ostanku i vjerojatno bi onda okrenuli nebo i zemlju da nešto iskombiniramo da su cure s nama u zg-u.
mislim da pokretačica teme u konačnici treba sama odlučiti, slušajući svoje srce te osluškujući i prateći reakciju svojeg djeteta.
molim lijepo, ja sam isto zastupala tvoju i cubaninu tezu
to nitko nije rekao
već da imate izbora i da ste donijele odluku koja je bila bolja za vašu djecu i vas
a na topiku pišemo svoja mišljenja kako bi pokretačica teme donijela svoju odluku na temelju naših iskustava
ne kako bismo osuđivale one koje razmišljaju/rade drugačije
X
Samo što je takvu odluku teško donijeti na temelju tuđih iskustava.
Jer je apsolutno sve različito.
Krivo... Većina ljudi je za neodvajanje od roditelja. U ovom slučaju je vrtić teško riješiti jer dijete inače čuvaju baka i deda. Ako sam dobro shvatila, dijete NE IDE u vrtić (još). I bilo bi logistički teško (u državni vrtić čak i nemoguće) da ga sad upisuju. Tema je skrenula u smjeru vrtića jer ima dosta roditelja koji imaju takvo iskustvo.
Osim toga tigrić je otvarala onu temu o svojim traumama i strahovima otkad ima dijete. Da sam ja u takvoj situaciji, ne bih se odvojila od svog djeteta. S druge strane - ako baka i deda imaju posla u turizmu, pitanje je koliko se mogu posvetiti djetetu. Teško mi je na to odgovoriti, ali tigrić bolje zna kako j eto do sada funkcioniralo (nije im turistički posao od ove sezone, nego čuvanje unuka). A tigrić će odlučiti kako misli da je najbolje za njihovu obitelj.
Posljednje uređivanje od Peterlin : 10.03.2014. at 12:06
samo bih dodala, da mislim da dijete u principu nece imati nepopravljive posljedice (odnosno mislim da nece imati uopce posljedice
a kao sve osobne odluke, bolje je kad ih covjek donese tako da su u skladu sa osobnim habitusom, nego sa onim sto selo misli. (narvno drzeci ce se globalnih okvira suvislog roditeljstva)
Pa možda joj onda i bude koristilo da se malo odvoji od djeteta, možda se strahovi i traume ublaže, jer će sigurno sve proći dobro.
Osobno, ja nisam mogla poslati klince na more sa bakom i dedom, pa je kod nas situacija da baka koja bi mogla cijelo ljeto biti na moru, čuva u ZG klince i ide na more kad idemo i mi, jer ne može u neko drugo vrijeme. Tu svi trpimo, i baka koja čami u ZG, i svi skupa jer moramo zajedno ljetovati (ima to i prednosti, ali budimo realni, jel bi radije ljetovali sa svekrom i svekrvom ili sami). I tako trpimo već 9 godina...
No, meni je ipak lakše, jer moji klinci neće biti bez nas moru, čak niti starija cura do 7g, jednom je ostala od nedjelje, pa je u četvrtak plakala da dođemo po nju, pa smo išli u petak po nju...Sa 7g je ostala jedan tjedan bez nas, sa 8g nije htjela...Malenog ne bi ostavljala, njemu je max radni dan bez mame.
Evo ja sam jedna mama koja je pupčanom vrpcom spojena još uvijek s oboje
Malac je prvi put prespavao kod bake kad je imao 2,5 godine. I to se od tada dogodilo još 2 puta, jednom kad sam bila trudna meni i mm-u za gušt (naravno na njegovo stoto nagovaranje), a treći put kad smo išli u rodilište.
Pa ako ih netko želi uzeti...
Usprkos ovome, mislim da neka djeca i neke mame to mogu. Moje dvije frendice imaju djecu rođenu u siječnju/veljači, i sva njihova djeca su ljeto nakon prve godine, dakle s cca godinu i pol, išli sami s bakama i dedama na more po koji tjedan. Jedna moja frendica je išla na službeni put na drugi kontinent na 3 tjedna kad joj je mali imao oko 20 mjeseci. I uopće ne vidim razliku između njihove i svoje djece u bilo kojem smislu. Osim da ta djeca i inače vikendom često spavaju kod bake i djeda, idu na vikendice u okolici ZG na par dana i slično. Kad smo bili na moru s malcem od 15 mj., svaki dan u parkiću i na plaži se s njim igrala curica iste dobi, koja je tamo bila s bakom. Kod druge bake i djeda koji imaju apartmane, pa se ona cijeli dan sama brinula o njoj jer druga baka i djed ne stignu nimalo od posla oko gostiju. Tih par sati što smo proveli s curicom i bakom mi se dijete nije činilo nimalo očajno.
Iskreno ne znam kako bi moja djeca to podnijela da imamo opciju ljetovanja s bakom, ali ja znam da ja to ne bih podnijela i tu je kod mene kraj priče. S tim da ja to kod sebe više gledam kao problem nego ne znam kakvu prednost, to što se ne mogu odvojiti od djeteta niti na dan ili dva. Ja sam nakon prvog porodiljnog odbila nekoliko putovanja, i poslovnih, i tim bildinga - jer kako će on jadan zaspati bez mene i sise. U rodilištu sam nažicala da me puste nakon dva dana da jadničak ne bi spavao bez mame i treću noć.
Možda ih pustim na maturalac. U srednjoj
S druge strane, ja sam u dobi od cca 2 godine bila nekoliko mjeseci kod bake udaljene 500 km, jer me nije imao tko čuvati. Tko zna kako je to utjecalo na mene, ali teta psiholog u vrtiću mi je rekla da se vjerojatno zato i ne želim odvojiti od svojih. Kod druge bake, na selu 100 km od Zagreba smo znali ostajati vikendom i nekim praznicima u školskoj dobi, i ja se sjećam da sam često plakala jer smo ostajali tamo.
Ali ne mislim da se to ne smije ili ne bi trebalo raditi. Ja sam plakala, dijete moje frendice nikada ne plače kad ide na vikendicu 3 dana. Svatko treba znati (upoznati) sebe i svoje dijete i procijeniti što njima kao obitelji odgovara.
I kao netko tko traži čuvalicu, mogu samo reći, ne da nije jeftino, nego nije nimalo lako naći. Ali, opet, nije nemoguće. I kad vam dođe vrijeme za to, donijet ćete odluku koja će vam svima u tom trenutku najviše odgovarati.
Čitajući vaše postove ne vjerujem što sve možete komentirati…
Kao prvo uopće se ne slažem sa vašim komentarima da bi radije dijete povjerila teti čuvalici da ljetne dane provodi u stanu pod klimom jer je vani prevruće nego baki koja se želi brinuti za njega na moru…Osobno sam bila u vrlo sličnoj situaciji. Mali je rođen prije ljeta na posao sam se trebala vratiti i pola mjeseca prije, od godišnjeg ništa sve do kraja kolovoza a i sa mužem je bila vrlo slična situacija. Oboje radimo na vrlo ozbiljnim pozicijama u privatnom sektoru… Sa djetetom sam bila stalno tijekom cijelog porodiljinog, dojila ga do povratka na posao te mi je bilo užasno teško odvojiti se tako naglo i viđati ga samo vikendom. Njemu je kod bake bilo super, uživao je na moru, jeo zdravo, naučio čak jesti sam prije vrtića…baka mu se sa u ljubavlju u potpunosti posvetila a dida vodio u šetnju i na more svakodnevno…To je trajalo oko 2 mjeseca…i što trebala sam ga sebično držati u zagrebačkom stančiću, povjeriti ga nepoznatoj ženi (jer nemam nikakvu preporuku) ili dati ga u privatni vrtić???? Kad gledam sad pet godina nakon ponosna sam na sebe jer sam bila jaka da to izdržim i što sam morala slušati komentare svakakvih žena koje su naravno ili bile slobodne to ljeto zbog prirode posla ili imale baku i dedu u istom gradu na raspolaganju…
A jeste uvredljive danas ! Naravno da ono "nemajka" nije bilo napisano zaozbiljno niti je bilo ikome upućeno.
Pa na kraju ispada da mi koje ostavimo djecu u njihovom interesu ih volimo manje....svašta
To mi je jedna i rekla da bi se ona snašla nekako i ne bi to nikada napravila...a naravno da ta ista se nije trebala misliti jer cijelo ljeto nije radila...
Htjela sam dodati još, tigriću, ako nemaš poznatu osobu koja bi ti uskočila iz usluge (ne mislim besplatno, nego da pristane na čuvanje djeteta), naći osobu kojoj bi odgovaralo samo na mjesec dana neće biti lako, "ozbiljne" čuvalice s iskustvom uvijek teže stalnom angažmanu, i ako su slobodno žele početi raditi što prije i na što duže. Prije će biti opcija mlade djevojke u pauzi od škole/faksa, koje možda neće uvijek imati i iskustvo koje bi mama očekivala. A kad se sjetim primanja mailova i razgovora s tim osobama, uh, svašta proživiš i prekreneš si po glavi. Ali da te ne plašim, može to sve proći i ok, i naći se pouzdana osoba.
A netko je gore napisao da putovanja vikendom na more koštaju - pa tigrić razmisli i kolika je cijena jednomjesečnog angažmana čuvalice u odnosu na putovanja vikendom. Ako je to more blizu, u petak predvečer si s njom, a ako ne radiš prerano, možeš putovati i u pon ujutro na posao (znam osobu koja ima vikendicu na Krku - svaki petak je tamo valjda već u 5 popodne, i ustaje ponedjeljkom između 5 i 6 da stigne s Krka na posao.)
ne znam odakle si ovo iščitalaPa na kraju ispada da mi koje ostavimo djecu u njihovom interesu ih volimo manje....svašta
nikada to ne bih pomislila
samo da drugačije promišljamo o nekim/mnogim stvarima
Ja sam pisala o trosku takvog aranzmana. Proslo ljeto je starija (4,5g) provela 2 x po tri tjedna na moru s bakama. Mi smo je dovezli i posjecivali vikendima. Kad na to dodam nas boravak tamo to je bilo 6-7x da smo isli 360km tamo i nazad. Naporno i skupo, ali nisam mogla zamisliti da se ne vidimo dulje od tih par dana, a toliko je mogla i ona podnijeti.
Mladjeg (20 mjeseci) smo vozili s nama svaki put a preko tjedna je bio u vrticu. On mi je s nepune dvije bio premali da ga ne vidim ni on nas tjedan a kamoli mjesec dana.
no ok, ja sam da ne bude bez nas pet dana kad smo isli poslovno organizirala da ide s nama avionom i da ide jos netko, platili smo ekstra i avion i doplatu za apartman, i u ocima mnogih sam valjda ugnjavila dijete putovanjem umjesto da uziva s bakom i dedom, no ako ikako mogu meni je dvije godine minimum kad djeca vec ipak kuze sto je privremeni rastanak, I da odu na dan-dva izlet, a s tri recimo tjedan-dva maksimalno.
Malificent ni ja ne znam odakle ti to. Neke su žene napisale da odvajanje od deteta na mesec dana ne bi bio njihov izbor.
Moj ne bi ni zbog mene ni zbog mog deteta. Ni sada u dobi od 7 godina ne bih je nigde, a da nije sila, ostavila na mesec dana. A da se nju pita ni ona ne bi išla.
Što ne znači da za neko drugo dete koje super podnosi odvajanje, kome nije problem uveče zaspati bez mame, koje baku i deku viđa svaki dan i naviklo je da noći sa njima, ne bi to rešenje bilo super.
Za našu porodicu to jednostavno ne bi bila opcija. I da, onda bismo se snalazili na druge, razne načine. I to snalaženje može da se nazove kako god, čučanje u dežurstvu, topljenje na asfaltu, we, ali nama bi to bilo najbolje moguće rešenje.
Pisem na mobu pa je kaos od recenica
Ja sam tu pročitala postove u kojima žene govore da misle da su nemajke ako ostave mjesec ili više dana dijete kod bake i dede...
nova si pa valjda nisi iščitala internu zafrkanciju
vidjet ćeš da nema toga
ne stignem se redovito javljati,ali čitam i pratim sve što pišete..sigurno da ćemmo na kraju odlučiti prema vlastitim procjenama ali ponavljam uuvijek je dobro čuti različita iskustva i na kraju tome forum i služi! Naravno da nam je svima interes djeteta na prvom mjestu,da nije nebi ni otvarala temu. Trošak putovanja svaki vikend na more ili plaćanja tete čuvalice nije problem,odrekli bi se čega je potrebno za to i izgurali bez većih poteškoća. Više je problem što radimo i vikendima pa bi se i tu morali kombinirati i nebi uvijek oboje mogli otići.u slučaju da se odlučimo za tu opciju. Još je sve otvoreno...
Meni se tu ipak čini kao najveći problem što se baka i djed bave turizmom.
Dakle, oni će isto ljeto provesti radno. Možda "bavljenje turizmom" ne iziskuje baš svakodnevni angažman od minimalno 8 sati rada kao neki "gradski" posao, ali iz moje perspektive djecu dati na čuvanje baki i djedu koji će isto imati obveze nije uopće fer.
Bake i djedovi pokatkada sami inzistiraju i uvjeravaju svoju djecu da mogu paziti na unučad samo kako bi drugima olakšali, a nauštrb sebe i svoga odmora koji im je potrebniji nego mlađima...
Ja samo zamišljam situaciju: ljeto, vani 40, dijete dobiva kakvu virozu, smjena je u apartmanima, djed je otišao u trgovinu, baka drži drečeće dijete na rukama, gosti nakon puta žele samo odmor, baka se preznojava da ne kažem gubi živce, a roditelji su 360km udaljeni...
Ili samo situacije sa živahnim djetetom od 2 godine... Pa ja sam tražila MM-da ga preuzme barem na sat-dva samo da malo odmorim, kako bi mi bilo da sam bila sama mjesec dana uopće ne želim znati ...
Eto, mislim da nije fer prema djedu i baki koji i inače čuvaju dijete, neka i oni uzmu malo godišnjeg od svega.
PS: Neki dan u ambulanti djed i baka doveli na pregled dječaka od 2 godine. Mali ih je izludio, baka je bila na rubu živaca... Ne znam kakva je bila pozadina svega, čuvanja itd. ali nije im bilo lako ...
I mi smo dio godišnjeg zajedno kao obitelj, dio se MM i ja podijelimo tako da djeca budu cca 4-5 tjedana na odmoru, ostatak su na vrućem asfaltu tj. u stanu.
I to je nama sasvim prihvatljivo i normalno.
Ovo se i meni čini važno. :/
vrijesak,razumijem brigu za baku i dedu ali uvjeravam se da to nije problem..kad kažem "turizam" ne mislim na održavanje manjeg hotela, već apartman koji svakih tjedan -10 dana treba kompletno oprati, što traje taj jedan dan i opet su mirni, to radimo već godinama i znam kako funkcionira, a i nije pun non stop...uostalom spomenula sam da je to bila njihova ideja koja me je moram priznati i šokirala..budući da su oni tijekom mog porodiljnog inzistirali na čuvanju djeteta(ali inzistirali u smislu da sam svakodnevno slušala kako je za dijete bolje da je sa njima nego u vrtiću, zdravije i tra la la, ...), dok sam ja bila više drugu opciju (upravo zbog ovakvih odlazaka i nesigurnosti) očekivala sam da će ove godine oni svoje ljeto prilagoditi čuvanju malog, i kad smo pokrenuli to pitanje oni mrtvo hladno "pa što neide on sa nama?"???? ja sam ostala van sebe, rekla da ne dolazi u obzir takvo razdvajanje, i sad kreće ova priča...na stranu njihovo ponašanje, istina je da je moje dijete zadovoljno i sretno kod njih i da vode brigu o njemu kako se spada. zato i uzimam u obzir tu opciju, kao opciju, ako ne smisilm što pametnije. eh da, tu se spominje puno stan i kuhanje na asfaltu, mi živimo u kući sa dvorištem van grada...što je divota za ostati preko ljeta, ali i problem za tetu čuvalicu koja bi trebala putovati k nama svaki dan!
Na ovo nisam pomislila, ali u pravu si...Pa možda joj onda i bude koristilo da se malo odvoji od djeteta, možda se strahovi i traume ublaže, jer će sigurno sve proći dobro.
Osobno, ja nisam mogla poslati klince na more sa bakom i dedom, pa je kod nas situacija da baka koja bi mogla cijelo ljeto biti na moru, čuva u ZG klince i ide na more kad idemo i mi, jer ne može u neko drugo vrijeme. Tu svi trpimo, i baka koja čami u ZG, i svi skupa jer moramo zajedno ljetovati (ima to i prednosti, ali budimo realni, jel bi radije ljetovali sa svekrom i svekrvom ili sami
No, meni je ipak lakše, jer moji klinci neće biti bez nas moru, čak niti starija cura do 7g, jednom je ostala od nedjelje, pa je u četvrtak plakala da dođemo po nju, pa smo išli u petak po nju...Sa 7g je ostala jedan tjedan bez nas, sa 8g nije htjela...Malenog ne bi ostavljala, njemu je max radni dan bez mame.
ah, realno ne bojim se ja za svoje dijete (mislim dolaze mi na pamet svakakvi mogući scenariji, ali to mi prolazi glavom i kad je na dnevnom čuvanju - što ako nešto proguta, zagrcne se, padne.....hoće li baka znati reagirati. mislim da svakom tako nešto padne na pamet) Sve sigurno bi prošlo dobro,u "tehničkom smislu" jer bi dijete bilo zbrinuto, nahranjeno, sa ljudima koji ga vole, brinu o njemu i sl.. ja više mislim kako bi on to psihički podnio, sa obzirom na njegove razvojne mogućnosti ili kako bi to već nazvala....koliko bi to na njega ostavilo traga...ja bi teško to podnijela, kao i svaka mama, ali ipak moram biti realna i izvući najbolje iz situacije u kojoj se budemo našli.
Moja od svoje 2. godine svako ljeto od 15.6. do kraja 8. provodi sa bakom i dedom - ili na moru ili u mom rodnom gradu - od toga u tom razdoblju 3-4 tjedna provede s nama na moru,a ostalo je s njima. Čujemo se redovno telefonom ... hmm zapravo čujem se sa bakom, jer ona nikad nema vremena za razgovarati. Nikad nije bilo problema, ali ona je takvo samostalno dijete, nikad nije bilo drame ni kad je s vrtićem išla u grad mladih (2 puta po tjedan dana) niti na skijanje (7 dana u Slo) - drami sad kad je krenula u školu pa ne može kad se sjeti spakirat kofer i odmaglit baki ... A i ja sam nemajka .. nikad nisam dramila oko nje i njene sigurnosti i vrtila scenarije "šta bi bilo kad bi bilo" ...
tigrić, ja pak mislim da trebaš zanemariti ovu temu
svatko piše iz svojih cipela, a baš na tu temu baka i čuvanja mi se čini da su obitelji vrlo različite i često neusporedive.
uzmi malo vremena da razmisliš i da svi skupa razgovarate o tome (ti, muž, baka i djed), i napravite plan B za ako se varijanta za koju odlučite ne pokaže dobro.
i ja se slažem da se o ovakvim odlukama ne može generalizirati i "ja bih/ne bih ovako ili onako" ne igra nikakvu ulogu kad sve ovisi o situaciji i odnosima u pojedinoj obitelji. naša obiteljska situacija je takva da bih postupila kao Cubana i cvijeta i poslala malu na more s bakom i didom - meni bi bilo koma, ali sigurna sam da bi njoj bilo bolje s njima na moru i, što je ključno u cijeloj priči - i njima bi bilo odlično s njom. moji svekar i svekrva su takvi tipovi da im vrijeme s unukom upravo i je odmor. vidim masu postova o tome kako je babama i didama to opterećenje, zaslužuju odmor, nije fer prema njima itd., ali i to je individualno - ja za MM-ove roditelje garantiram da bi im bilo upravo suprotno. moji, s druge strane, to ne bi mogli i bilo bi im opterećenje.
sve je to individualno i tigrić nema druge nego odlučiti u skladu s vlastitim obiteljskim prilikama.
tigrić, ti i baka i djed najbolje znate kakvi su vaši uvjeti i obim njihovog posla. Da oni smatraju da trebaju godišnji tj. da im je čuvanje unuka naporno, onda se valjda ne bi niti nudili da čuvaju.
Nisu bake i djedovi malodobni pa da ne vjerujemo njihovim procjenama.
(btw. prijateljica moje mame čuva svako ljeto troje unuka i iznajmljuje dva apartmana - ima čistačicu koja počisti i ona oko apartmana nema praktički nikakvog posla, osim što kao gazdarica mora biti prisutna)
ja bih samo napomenula da i na moru i na kopnu će dijete veći dio dana biti u zatvorenom ili debelom hladu... ljeto je, vruće i vamo i tamo, sunce opasno i vamo i tamo... djed i baka će dijete morati animirati veći dio vremena vjerovatno, plaža pretpostavljam ujutro do 9, 10 maksimalno, poslijepodne nakon 17, 18... nije baš da će dijete cijeli dan biti u moru, zar ne?
Pa očito neće biti u zatvorenom niti kod kuće niti na moru jer imaju kuću i dvorište i tu i tamo.
ja nekako razumjem obje strane. i isto ne znam kako bih postupila u tom slučaju. srećom, nisam nikad morala donositi takve odluke.
i pojam "mora" je meni koja živim u jednom dalmatinskom gradu jako širok pojam. ovdje u zd se ljetovanje s djecom ne može usporediti s ljetovanjem u bodulima. grad je grad. iako relativno brzo i pješke mogu stići do plaže to sam možda napravila sve skupa par puta u životu dok su klinci bili mali. meni je to teški tramak, a ni gradske plaže mi se ne sviđaju zbog prenapučenosti i još nekih razloga. hebiga, razmažena sam po tom pitanju jer sam uvijek mogla birati. u bodulima je jedna sasvim druga priča i tamo bih vjerojatno pustila djecu s nekim koga klinci vole i u koga imam povjerenje. jer je to more u punom smislu riječi. da sam u malo boljoj kondiciji, možda bih mogla s terase skočiti u njega koliko nam je blizu. jedina mana u svemu tome je ta da se dijete ne smije pustiti ni sekund iz vidokruga dok se ne nauči plivati. a sami znate da je to ponekad jako naporno :D
Ma isto je.
Kad "propliva" onda paziš da se ne precijeni, a neplivaču narukavke na ruke uvijek i svugdje
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
