Povratak na posao i teška strepnja

[JaMajka]

Za sve međuljudske odnose treba puuuno vremena. Na poslu pogotovo.
Mislim da ti je loš potez bio potpuna ignorancija dotične. Prefriška si i sve je bilo na početku da bi odmah pokazala takav nekakav kardinalni stav prema nekome tko tamo sjedi koje desetljeće. Sigurna sam da se svaka baba aždaja ispravnim pristupom da smekšati.
Treba ići korak po korak. Nenasilno, sa smiješkom, diskretno, u potpunosti gledajući svoja posla, raditi što treba, a misliti svoje... I nakon nekog vremena (ne manje od 2 godine, sigurna sam) postupno bi se uklopila u kolektiv i to bi izgledalo kao da si tu oduvijek...
Možda ti je ovo prilika za novi početak

[more]

Možda ti je ovo prilika za novi početak

Ovako nešto sam pomislila čitajući uvodni post. Iz onoga što si napisala, ne vidim zašto bi davala otkaz. Vraćaš se upoznata sa situacijom, razmisli i odluči kako misliš da je najbolje da se postaviš i kreni. Koliko je moguće, vježbaj se u tome da te ne može ništa na poslu baš tako jako pogađat. Da pomalo dođeš do toga da nema te osobe koja može učinit da se tako loše osjećaš. Bit će boljih i gorih dana, ali ti se drži toga da profesionalno radiš svoj posao. U takvoj atmosferi, ne upuštaj se na poslu u nikakve druge teme. Okani se nerealnih očekivanja. Zašto bi te u svakom kolektivu svi trebali voljet. Sasvim normalno je imat u životu ovakvu situaciju i - iskoristit je za rad na sebi.

[Gingerbelly]

Za sve međuljudske odnose treba puuuno vremena. Na poslu pogotovo.
Mislim da ti je loš potez bio potpuna ignorancija dotične. Prefriška si i sve je bilo na početku da bi odmah pokazala takav nekakav kardinalni stav prema nekome tko tamo sjedi koje desetljeće. Sigurna sam da se svaka baba aždaja ispravnim pristupom da smekšati.
Treba ići korak po korak. Nenasilno, sa smiješkom, diskretno, u potpunosti gledajući svoja posla, raditi što treba, a misliti svoje... I nakon nekog vremena (ne manje od 2 godine, sigurna sam) postupno bi se uklopila u kolektiv i to bi izgledalo kao da si tu oduvijek...
Možda ti je ovo prilika za novi početak

I ja sam pomišljala na to da sam možda krivo postupila. Ali nisam spomenula kako je dotična njprije nekoliko puta izignorirala mene.Ono, moj pozdrav kad uđem u prostoriju i pozdravim...ona ništa. Dođem, pitam ju za neku info koju mi je dužna prenijeti, ona mi veli nek si sama nađem u dokumentaciji. Britko.Bezobraznim tonom, osorno.Kao da kipi u mojoj prisutnosti Nisam se odlučila na taj postupak naprasno, preko noći. Desilo se i desetak manjih ili većih incidenata gdje me ponizila(najčešće pred drugima), a o onome što mi je govorila iza leđa da i ne pričam...Ne znam. Jednostavno mi se u tom trenutku činilo kako nemam drugog izbora. Ostalo mi je ili to, ili saviti leđa kao i ostale, i na njeno otvoreno neprijateljstvo uzvraćati smješkom, dodvoravanjem i sl.

[mim]

Ja bih ovako, mailom, nakon povratka ako vidim da je nastavila po starom.

"Poštovana kolegice/gđa ta i ta,

Nakon početnih nesuglasica smatrala sam da će vrijeme koje sam provela izvan radnog mjesta donijeti poboljšanje našeg međusobnog odnosa. Kako se to, nažalost, nije dogodilo lijepo Vas molim da se očitujete ukoliko smatrate da dio zajedničkog radnog procesa ne obavljam dobro, a ako se radi samo o Vašem osobnom animozitetu i nemogućnosti toleriranja autoriteta mene kao Vaše nadređene lijepo Vas molim da osobni stav ostavite izvan ureda kako ne bi patio radni proces i kako se zbog toga dalje ne bi kvarila radna atmosfera među svim zaposlenima.

S poštovanjem, (ti u potpisu) "

Ako zagusti imaš neki dokaz da si pokušala mirno riješiti nesporazum, da postoji od ranije i da svi pate zbog njega, a posao najviše. I, najvažnije, da je podsjetiš na činjenicu da si joj nadređena i da se ne šališ. A sumnjam da će je postojanje pisanog traga o njenom ponašanju razveseliti.

[Deaedi]

Ja bih ovako, mailom, nakon povratka ako vidim da je nastavila po starom.

"Poštovana kolegice/gđa ta i ta,

Nakon početnih nesuglasica smatrala sam da će vrijeme koje sam provela izvan radnog mjesta donijeti poboljšanje našeg međusobnog odnosa. Kako se to, nažalost, nije dogodilo lijepo Vas molim da se očitujete ukoliko smatrate da dio zajedničkog radnog procesa ne obavljam dobro, a ako se radi samo o Vašem osobnom animozitetu i nemogućnosti toleriranja autoriteta mene kao Vaše nadređene lijepo Vas molim da osobni stav ostavite izvan ureda kako ne bi patio radni proces i kako se zbog toga dalje ne bi kvarila radna atmosfera među svim zaposlenima.

S poštovanjem, (ti u potpisu) "

Ako zagusti imaš neki dokaz da si pokušala mirno riješiti nesporazum, da postoji od ranije i da svi pate zbog njega, a posao najviše. I, najvažnije, da je podsjetiš na činjenicu da si joj nadređena i da se ne šališ. A sumnjam da će je postojanje pisanog traga o njenom ponašanju razveseliti.

Po meni je ovaj e-mail samo poziv na daljnji sukob. E- mail bi mi bio drugi korak. Prvo bi pozvala dotičnu na kavu, već prvi dan, rekla joj da ti je žao što niste počele dobro prvi put, da se nadaš da sada imate priliku za novi početak, da cijeniš njezino iskustvo i poznavanje firme jer je tamo godinama, da ti je ona jako važna, jer je smatraš ključnom osobom..i tako, još hrpu komplimenata...to više smekša osobu neko kritika i prozivanje. Dapače, čak bi rekla da se nadam da će mi ona pomoći svojim znanjem i iskustvom...i tu i tamo bi je pitala za savjet, da se osjeti važna, makar mi i ne treba...

Ako to ne upali, onda bi nakon nekog vremena napisla ovakav e-mail.

[cvijeta73]

Po meni je ovaj e-mail samo poziv na daljnji sukob. E- mail bi mi bio drugi korak. Prvo bi pozvala dotičnu na kavu, već prvi dan, rekla joj da ti je žao što niste počele dobro prvi put, da se nadaš da sada imate priliku za novi početak, da cijeniš njezino iskustvo i poznavanje firme jer je tamo godinama, da ti je ona jako važna, jer je smatraš ključnom osobom..i tako, još hrpu komplimenata...to više smekša osobu neko kritika i prozivanje. Dapače, čak bi rekla da se nadam da će mi ona pomoći svojim znanjem i iskustvom...i tu i tamo bi je pitala za savjet, da se osjeti važna, makar mi i ne treba...

Ako to ne upali, onda bi nakon nekog vremena napisla ovakav e-mail.

xx
ovako bih i ja.

koji puta niti ne slutimo kako komunikacija može riješiti naizgled nerješiv problem.
a ako ne riješi, onda bar znaš na čemu si. i onda će ti lakše biti i dalje se postaviti.

[Zuska]

Dođem, pitam ju za neku info koju mi je dužna prenijeti, ona mi veli nek si sama nađem u dokumentaciji.

A jel možeš sve svoje zahtjeve koji imaju veze s poslom upućivati mailom i tražiti povratne odgovore također mailom? To ti je onda sve crno na bijelo. Ako će ikad trebati pokretati bio kakve sankcije (opomene i sl.), imat ćeš dokaze da odbija suradnju i ne izvršava zadatke. A ako bude izvršavala, super.
Možeš li komunikaciju licem u lice svesti na minimum?

[Gingerbelly]

A jel možeš sve svoje zahtjeve koji imaju veze s poslom upućivati mailom i tražiti povratne odgovore također mailom? To ti je onda sve crno na bijelo. Ako će ikad trebati pokretati bio kakve sankcije (opomene i sl.), imat ćeš dokaze da odbija suradnju i ne izvršava zadatke. A ako bude izvršavala, super.
Možeš li komunikaciju licem u lice svesti na minimum?

Ona je, velim, najprija s šefikom. Druže se privatno, i šefika je pod debelim utjecajem dotične. Ukratko, šefika je šefika samo na papiru(jer ima višu stručnu spremu), ali ova kroji i prekraja...kad god može. Postoji način da ju zaobiđem poslovno i da te podatke tražim od njezine kolegice s kojom radi u paru. To sam dobar dio vremena i činila. No, to ovu očito još više podjaruje. Ne valja kad joj se obraćam i tražim info, ne valja ni kad ju zaobiem...Velim, luda žena načisto.

Jednom sam otkrila kako namjero propušta činiti jedan strahovito bitan dio posla koji je u mojoj domeni nadzora(a u njezinoj domeni izvršavanja). Kad sam ju upozorila rekla mi je nek ja to napravim jer ona za to nema vremena. Ostala sam šokirana jer se nije radilo o banalnom propustu nego o vrlo bitnoj pogrešci koja nekog može stajati skupo. Nisam odmah išla šefici jer je situacija takva kakva je, i jer sam ispravno pretpostavila da joj ova tu ništa ne može...Opomenula sam ju nekoliko puta.Ništa. Na report šefici, ona se preda mnom kao zgranula da dotična to ne radi...i obećala mi kako će se pobrinuti da se to ubuduće izvršava. Pogađate?Ništa se do dana današnjeg promijenilo nije. Ona je odlučila to ne činiti i ja joj mogu puhnuti u (jelte). Kao i (očito) šefica.

[techna]

Za sve međuljudske odnose treba puuuno vremena. Na poslu pogotovo.
Mislim da ti je loš potez bio potpuna ignorancija dotične. Prefriška si i sve je bilo na početku da bi odmah pokazala takav nekakav kardinalni stav prema nekome tko tamo sjedi koje desetljeće. Sigurna sam da se svaka baba aždaja ispravnim pristupom da smekšati.
Treba ići korak po korak. Nenasilno, sa smiješkom, diskretno, u potpunosti gledajući svoja posla, raditi što treba, a misliti svoje... I nakon nekog vremena (ne manje od 2 godine, sigurna sam) postupno bi se uklopila u kolektiv i to bi izgledalo kao da si tu oduvijek...
Možda ti je ovo prilika za novi početak

Slažem se!
I uvijek se treba staviti u cipele i te druge strane.

Ne znam da li si do tog posla došla preko veze, a ako i nisi, cijela priča o super poslu
u današnjim uvjetima zvuči kao da jesi, pa možda i njima tako zvuči i izgleda.
i možda bi i one htjele raditi to što ti radiš, i imati manje posla za istu ili veću plaču.
možda misle da su kompetentnije od tebe u tom području. moraš uzeti u obzir da možda uistinu i jesu.

uostalom, na poslu gdje ćeš vršiti nadzor i u nekom smislu biti voditelj ljudima koji tamo već rade vjekovima,
za očekivati je manji ili veći otpor i neprijateljstvo. na žalost to je tako na većini radnih mjesta danas.
danas su ljudi često neprijateljski raspoloženi prema svakom novom tko dođe jer se boje da će ga na ovaj ili
onaj način istisnuti.

moraš se odlučiti da li želiš biti "debele kože", ignorirati, ali onda moraš sebe nariktati da ti bude svejedno što drugi misle.

ako želiš imati dobre ili kakve takve odnose onda moraš u njih uložiti, kao što je JaMajka gore napisala.

[Gingerbelly]

Ne znam da li si do tog posla došla preko veze, a ako i nisi, cijela priča o super poslu
u današnjim uvjetima zvuči kao da jesi, pa možda i njima tako zvuči i izgleda.
i možda bi i one htjele raditi to što ti radiš, i imati manje posla za istu ili veću plaču.

Naprotiv!Na natječaju je šefika pokušavala svim silama progurati svoju rođakinju(to smo doznali naknadno), ali pošto ta nije imala dio traženih kvalifikacija, nisu uspjeli iskemijati da ju proguraju, nego su morali primiti mene anonimusa, ali s čistim i potpunim dokumentima.

možda misle da su kompetentnije od tebe u tom području. moraš uzeti u obzir da možda uistinu i jesu.

Nekako ne vjerujem jer one rade potpuno drugu stvar.Nemaju veze s mojim zvanjem niti mogu biti stručnije.Istina jest da su dio stvari do mog dolaska radile(jer nisu imale moj kadar).No, kad je po sistematizaciji postalo zakonski obvezivo imati osobu koja će raditi taj dio posla(i ostalo iz proširene domene),taj su dio prepustile meni. Ja ga, naravno, radim mnogo opširnije uz mnoge dodatne aspekte službe.

uostalom, na poslu gdje ćeš vršiti nadzor i u nekom smislu biti voditelj ljudima koji tamo već rade vjekovima,
za očekivati je manji ili veći otpor i neprijateljstvo. na žalost to je tako na većini radnih mjesta danas.
danas su ljudi često neprijateljski raspoloženi prema svakom novom tko dođe jer se boje da će ga na ovaj ili
onaj način istisnuti.

Da. To je istina..

moraš se odlučiti da li želiš biti "debele kože", ignorirati, ali onda moraš sebe nariktati da ti bude svejedno što drugi misle.

ako želiš imati dobre ili kakve takve odnose onda moraš u njih uložiti, kao što je JaMajka gore napisala.

Uh, znam...Samo ja po prirodi nisam debelokožac.Nisam morala biti nikad, bar ne po tom pitanju. Daleko od toga da nisam imala teške životne trenutke...Ali u komunikaciji s ljudima uvijek sam uspjevala održati nekakve zdrave odnose, čak kad oni i nisu bili prepuni neke simpatije. Često se preispitujem, i mantram si kako moram drugačije razmišljati...kako ne mogu unkcioonirati na duži rok toliko mareći za mišljenja drugih...Nekad je teže, nekad lakše...Samo, teško je doći do istinske i korijenite promjene duboko u sebi, koja će i potrajati. A ne se rasplinuti pod teretom iskrsnulih događaja i strahova od istih.