A zašto je to tako teško reći....?Zuska prvotno napisa
Ma koliko pitanje bilo retoričko ne prestaje me to čuditi...
 |
|||
|
|
|||
A zašto je to tako teško reći....?
Ma koliko pitanje bilo retoričko ne prestaje me to čuditi...
Nije teško, ali ne vidim potrebe...
Evo konkretno o roditeljima: mojoj mami sigurno više od jedne takve izjave vrijedi to što sam ja recimo s njom jučer od jutra do tri popodne sjedila u Traumatološkoj u Draškovićevoj i čekala s njom pregled (bez obzira što je radni dan). Sigurno joj više vrijedi to što dođemo moj brat i ja kad god treba, brinemo kad su bolesni i to sve više jer su stari i svaki dan nas sve više trebaju.
A izjave tipa "volimo vas" nekako su mi rezervirane za novogodišnje čestitke, godišnji odmor i rođendane. Tako nekako... Ne bježim od toga, ali se ni ne razbacujem. Oni znaju da smo mi tu za njih kad god treba. Vidi se to po konkretnim stvarima i aktivnostima.
Ne znam, voljela bih da mogu i da je to prirodno u našem odnosu, ali nije.
Tako i kod mene i mojih roditelja, iako ih puno volim, nije mi to prirodno reći. Ali svojoj djeci stoput na dan kažem da ih volim i da sam jako ponosna na njih.
Pitanje za one koje su roditelji kao djecu obasipali izjavama ljubavi: da li vam roditelji i sad govore da vas vole?
Ne ali takvi ljudi će dati sve od sebe da to pokažu na tisuću načina. Moja mater je sva preemotivna neka žena i ona nikad nije imala problem s iskazivanjem ljubavi. Tako je i sad ali ne na isti način kao kad sam bila dijete.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom