Jutro!

Techna, oprosti što sam ti uzela jedan dan ciklusa! Znaš da nije bila namjera.....

Maminaljubav, dobrodošla kod nas! Evo, od danas si kod nas na listi, i ne samo to, odmah si visoooko gore! Kako se osjećaš?

Hello Kitty, gdje si nam ti?

U četvrtak stojimo svo troje u ljekarni, a ispred nas četvero ljudi i neposredno prije mene neka cura. Govori teta u ljekarni: "Neka dođe trunica." Gleda cura ispred mene svoj trbuh, govori: "Ma neee..." Gledam tetu i pitam je: "Ma šta ja?!" Ona: "Pa da." Uglavnom, poslije se minutu ispričavala, zajedno s drugom tetom (koja mi je neki dan prodala vaginalete koje ne ometaju začeće i trudnoću!) i veli baš ta druga:" Pa bilo bi lijepo da je trudna." A ljudi u ljekarni su imali šou....

Opravdanje je bilo da sam imala tako neko držanje, imala sam dječju torbu-patku naslonjenu na trbuh, ruke preko trbuha i TUNIKU. A ispod se stvarno vidi moj ne baš ravni trbuh, a i jaaaako mi se piškilo...

Bradavice su i dalje osjetljive, no manje. Trbuh me nije zabolio niti jednom.