 |
|||
e
mi kad dođemo na plažu, zaboravimo da imamo djecu
niti me je briga koliko su u moru
rezervne kupaće ni ne nosimo
ako su gladni ili žedni, neka uzmu sami, ne pada mi na pamet podsjećati ih
mi smo tamo samo za slučaj neke nevolje
iako... i da mi vikne da ne može više, mislim da bih samo dobacila: lezi na leđa i odmori
A to, to je nešto drugo, to volim i ja, jaaaako, i jedva čekam da cjeca porastu. Nisam tip od puno ležanja, ali ovo, o da!Lili75 prvotno napisa
Recimo sad si punim baterije radom sa konjima, idemo jednom tjedno na ranč u divljinu, jašem
praktički gola, i bez sedla i bez ičega na nogama, bez uzda, samo konj i ja, i radim sa njima, ne razlikuj se puno od rada sa psima pa mi nije trebalo dugo, i to me veseli za poludit i puni baterije za sljedeći tjedan. Iako smo provtno krenuli radi male, sad se i ja uključila i guštam svim srcem i plučima.
Posljednje uređivanje od šafran : 15.07.2014. at 11:43
pa to se radi cijele godine
ne moraš otići na 10 dana
dovoljan je jedan
ajde, može i dva
e cvijeto moja ne pričam ja o djeci koja zabavljaju tvoju djecu takvi su i meni dobrodošli nego pričamop o "maltretiranju" turista...to mi nije isto....
bome nisam ni ja tip za izležavat se na plaži,al smislimo uvijek neki plan, aktivni smo koliko se to može uz dvoje male djece
E to da, i još da nema tog popodnevnog spavanja, još bi bilo mrvu lakše, i pelena, i tog bježanja, ajme..bome nisam ni ja tip za izležavat se na plaži,al smislimo uvijek neki plan, aktivni smo koliko se to može uz dvoje male djece
Ja volim raditi i dobar mi je posao. Nimalo dosadan.
Ali volim, brate, lezati i biti bas po cijele dane s muzem i djecom. Ne volim kad size, ali i to je svedeno na minimum zadnjih godina.
ajme divota, zavidim ti šafran !
ja mogu cijeli dan provesti na plaži, uz more. daj mi hlada jer ne podnosim pržionu, cvrčke, sudoku, jedan birc al to ni ne mora, ako nas je više onda karte, ne baš previše ljudi... i ja sretna
x
anci, sestro
He he skućila sam te tico odma da i ti imaš crve u guzi
A ja se sad više ne usudim malo oplest o tome što ja mislim zbilja o radu, kako smo mi to postavili ko civilizacija, ono od 9-18, prekovremeni, radnim kolektivima i onoj živim da bi radio i to
Imam osjecaj da bih se slozila s tobomA ja se sad više ne usudim malo oplest o tome što ja mislim zbilja o radu, kako smo mi to postavili ko civilizacija, ono od 9-18, prekovremeni, radnim kolektivima i onoj živim da bi radio i to
Ej draga i ja bih se složila s onom tvojom o radu.
A što se tiče ovoga gore, mi smo to rješavali lako: ok moji su 2,5 godine oboje izgubili potrebu za dnevnim snom, prije toga su uredno spavali u kolicima, a dok su bili baš mali (L. je imala 3 mj a F. 3 tjedna kad su išli 1. put na more) fino su spavali u onoj košari što je na kolicima samo bi je mi skinuli i stavljali po stijenama ovisno gdje smo bili (ne idemo baš na uobičajene gradske plaže, uvijek smo na nekim posebnim, teže dokučivim
ja inače more OBOŽAVAM i ljeto bez mora mi nije ljeto, ma kakav ZG ljeti, pustoš, vrućina s asfalta (ovo ljeto je iznimka), kupanje u znoju, meni nije neka fora, more je more, sunce, masline, lavanda, kamene kale, stare kamene kuće ....uh uh...
A je šafran dobro si skužila crve u guz...
I nemam za bezveze ovakav avatar kroz cijelu godinu
kakve to veze ima s dužinom ostajanja
mi godišnje odemo 5 - 6 puta na more
ali po manje dana
i stalno se nekamo ide
ali opet po manje dana
i ja imam svoja putovanja sprijateljicama
po manje dana, naravno
koma mi je biti 15 dana "zarobljena" na GO
Ja isto ovako... Treba mi odmak od posla. Pa nisu ljudi bez razloga izmislili i ljetne praznike i godišni odmor.
Ajme nemoj, ide mi voda na usta, ja isto jako volim more, ali ove godine mislim da nećemo, i stvarno kažem uvijek ovim našima ovdje, ma kakva Tzurska, Italija, Ibiza, dok niste vidjeli našu stranu Jadrana, niste ništa!Ej draga i ja bih se složila s onom tvojom o radu.
A što se tiče ovoga gore, mi smo to rješavali lako: ok moji su 2,5 godine oboje izgubili potrebu za dnevnim snom, prije toga su uredno spavali u kolicima, a dok su bili baš mali (L. je imala 3 mj a F. 3 tjedna kad su išli 1. put na more) fino su spavali u onoj košari što je na kolicima samo bi je mi skinuli i stavljali po stijenama ovisno gdje smo bili (ne idemo baš na uobičajene gradske plaže, uvijek smo na nekim posebnim, teže dokučivim
ja inače more OBOŽAVAM i ljeto bez mora mi nije ljeto, ma kakav ZG ljeti, pustoš, vrućina s asfalta (ovo ljeto je iznimka), kupanje u znoju, meni nije neka fora, more je more, sunce, masline, lavanda, kamene kale, stare kamene kuće ....uh uh...
A je šafran dobro si skužila crve u guz...
A ovaj moj mali pišonja, a jebate što je naporan nekad sa tim snom, i hranom, ne bi taj u kolicima zaspo ma nikad, to mora biti mir, tišina, mrak, a ako a pustim da ne odspava, a to mora biti barem dva sata iako super spava po noći trenutno, ali njemu to svejedno, e onda je ostatak dana za ne izdržat, padne na dupe, tj. sjedne se i već počinje urlat ko da ga svi vrazi gone i sve tako, pa onda radije ostajemo doma i čekamo da on svoje odnjonja pa onda brže bolje bjež van. A isto ta hrana, zato sam i rekla da poptuno kužim pokretačicu topica, jednostavno nisu svi klinci isti, ovaj moj bi vraga crnoga izjeo, ako ne nosim bar hrpu hrane sa sobom, jadna mi majka kad padne u afan jer nema šta jesti, a negdje smo vani, ili evo ne daj bože na plaži, bazenu svejedno. A mala je bila potpuno suprotna, ona se i danas sjeti da mora jesti kad joj već stvarno prigusti. Šta da kažem, čak i meso nosam sa sobom, jer on, jel mora i nešto konkretno da bi bio potpuno zadovoljan, tek kad mu iskoči pivski trbušac je sretan i onda tek može dalje
E, a ovo za teže dokučivim, tako sam se slatko nasmijala nemaš pojma, takav nam je bio i pas, a čini mi se evo da će tako biti i sa djecom, pustara, neki divljak nam čini mi se ne gine do daljenjega
da, to ovisi o tipu. meni 3 tjedna minimalna, 4 tjedna taman, a i s 5 bih se snašla recimo da u školi radim
.
ja se ucrvam nakon 5 dana
poludim
grizem
ali se ucrvam i kod kuće ako tjedan dana ne odem negdje
dakle:
ja sam skitnica
ne drži me mjestoooooo
I još sam zaboravila, a šta tek mali kaka, zadnji put na bazenu je u jedno popodne, nekih 5 sati sve skupa, kako 4 puta i to mega, već su na svi uokolo počeli pogledavatitek kad mu iskoči pivski trbušac je sretan i onda tek može daljei ovo
Ostanite za GO doma ako je takva patnja, ja bih tako - i ne bi me ponukalo ono "da mi djeca vide more/snijeg itd.", ako to znači da sam ja "Isus na križu", živi se i bez toga (mora/snijega), nije to mus, to je fakultativno.
e ovako je sad kod mene , curka je velika i ode sama sa nekim organiziranim društvom, a ovaj mali kenjac još pili pa čekam da i on nadođe pa se onda spremam na godišnji...
Ni ja ne volim nositi puno svari na more, samo potrebne rekvizite za ležanje i kupaći rezervni, malo voća i to po mogućnosti onog koje se ne cijedi dok ga jedeš i naravno bocu sa vodom, dok je mm čista suprotnost. Valjda se boji da će umrijeti od gladi na plaži pa mu je prijenosni hladnjak glavni i nezaboravni rekvizit.
Ja imam jedno dijete tako da nemam bas sto pisati o poteskocama osim onim razvojnim koje su nas snasle neovisno o godisnjem ili ne.
Ali mogu pisati kakav godisnji volim
Joj da, ja sam imala sreću da su moji sinovi rođeni "na blizu", pa smo u relativno kratkom vremenu protutnjali ovaj period gnjavaže u kojem mi nije padalo na pamet ići na more ili bilo kamo daleko od kuće.
S druge strane, vjerujem da je lakše kad bar jedno dijete može samostalno hodati i kad mu se ne mora objašnjavati da ne smije sam ovamo i onamo.... sve ima prednosti i mane.
ALI iz sadašnjih cipela čini mi se da je sve to jaaako brzo prošlo. Stariji me prerastao, mlađi me sustiže (iako razbor ne ide linearno s brojem cipela, he he he) pa si mislim - ajooooj, kad prije???
ja se ucrvam nakon 5 dana
poludim
grizem
ali se ucrvam i kod kuće ako tjedan dana ne odem negdje
dakle:
ja sam skitnica
ne drži me mjestoooooo
ah, moram ovo potpisati
i dodati da se sad s nostalgijom sjećam onih godišnjih s malom djecom i kako sam priželjkivala dan kad ću moći leći na plažu i čitati na miru.
sad kad su došli ti dani i kad dvoje starijih više i ne žele s nama na more, e sad mi je dosadno i fali mi onaj muving i sva ona strka.
Evo jos jedne crtice iz života majke trojice živahnih dječaka. Ako mi sad kažete da sve odreda imate pločice na trbuhu, onda me je stvarno vrijeme pregazilo.
Devastirana
Nakon što sam jučer izvadila cicu na platou u centru našeg sela kako bih podojila dijete i pritom izmamila zgražanje kvartovske elite i pohotne uzdahe jednog starog čiče koji je vjerojatno kasnije dobio inzult, danas nisam mogla naručiti crno velebitsko ili campari s tonikom, a toliko mi je silno trebao, pa mi je konobar, također otac trojice dječaka, uz kavu i mineralnu sasvim suosjećajno donio i pištolj...kaže, nek se nađe, potpuno te razumijem...i tad mi je riječ devastirana bila najprikladnija na svijetu. Devastirana - kao razbijena izvana i iznutra od nekakvih vandala, a vandali moja rođena djeca. Kako ostati normalan kad jedan rola, a drugi ga lovi i gura, a kraj mene njihov otac, šepavi Jeremija, nabraja svoje rane i kao litaniju Gospi od Čudesnog Ozdravljenja ponavlja što sve mora operirati, ispraviti, namazati i što ga sve boli, steže, žiga, pritišće... pokušavam se prebaciti na ignore ili off mode, ali ne ide. Pred očima mi slika devastirane mene pa još jednom stanem pred ogledalo i gledam u tu tjelesinu - apsolutno devastirano! Gdje su one tvrde samostojeće cice, struk i bokovi bez sala i strija, sad sve visi i mlitavi, cice kao dva obješena vimena, koža se trbuha naborala, crna poprečna crta na njoj još podsjeća da je ovaj trbuh, kao kakvo nakvasalo tijesto, tek nedavno bio kućica Najljepšem, pa bedra i popucale kapilare kao ljubičaste paukove mreže, i sve se raskvasalo i nabreklo i sve to ogromno i mlohavo kao da nije moje... Ostao je prepoznatljiv u zrcalu jedino osmijeh i pogled i ono nešto "moje" iz pred-mama dana pa se sjetim svoje matere i njenih oronulih nogu u tridesetišestoj i srce mi se stisne jer sam tada kao tinejdžerica samoj sebi obećala da moje noge neće biti takve i da i uz troje djece ne želim izgledati kao oronula tetka, ali danas sam shvatila kako je tip-top uređena mama samo produkt čik-lit fikcije stvorene da bi meni, recimo normalnoj materi, vadila krv. Kao i svi oni čudotvorni tretmani što skidaju salo i vraćaju osmijeh i pritom iz ravnoteže bacaju moje živce jer kvragu u tridesetišestoj ne mogu biti zategnuta kao u dvadesetipetoj i nosite se dovraga s tim ultratankim bikinijima i A košaricama koje ne bih mogla navući ni na prst lijeve ruke, a ona mi je za južine čak tanja od desne!
I uvijek sam se čudila svojoj materi kako su joj spužvica, žičica i arf najbolje oružje, oruđe i prijateljstvo i kako je na svim našim rođendanskim fotografijama ona uvijek svezane kose i pregače oko struka, kako jednom rukom reže tortu, drugom slaže ovale s pršutom i francuskom salatom, natečenih kapaka od probdjevene noći u kojoj je morala za naše rođendane ispeći kolače i odojka, sama umijesiti njoke i napacati meso za pašticadu jer joj dolaze gosti pa na tim istim fotografijama gledam ozareno i odmorno lice svoga oca kako nas steže u zagrljaj i ponosi se nama i stvarno izgleda kao kapo kuće pa opet pogledam svog Jeremiju i od životne istine moje matere, da su svi isti, a od koje sam cijeli život bježala, najradije bih se sručila u provaliju. Moja je mama kraljica arfa, i kao da ju čujem kako pognuta nad sudoperom isprekidanim glasom govori ***** kuhinju u kojoj nema arfa i kao da odaje najveću tajnu svijeta šapće kako arf čisti sve i masnoću i kamenac i kako nema ničeg ljepšeg nego kad sve dobro oribaš arfom, a ona arfom zaista čisti sve od posuđa do bijelog lima našeg starog fiata tipa. Pravim se kako u tim sjećanjima ne vidim da bi kradom za sudoperom obrisala suzu nego čekam trenutak da preuzmem kraljevsko žezlo pa ga kroz koje vrijeme predam sestri koja se sad iz prikrajka smije mom celulitu i paukovoj mreži po nogama i nadobudno misli kako će nju generacijski preskočiti ovo materino naslijeđe .
Pa kako netko uopće može pred ljudima u kafiću izvaditi cicu, vidim kako se zgražavaju mlade studentice, zgražavala sam se i ja, ali, drage moje, nakon neprospavanih noći, tona ispeglanih veš-mašina, skuhanih ručkova, tuče, vike, polomljenih ruku, nogu i prednjih zubića, temperatura, vodenih kozica, ospica i šarlaha...sav stid nestane kao rukom odnesen!
Xja se ucrvam nakon 5 dana
poludim
grizem
ali se ucrvam i kod kuće ako tjedan dana ne odem negdje
dakle:
ja sam skitnica
ne drži me mjestoooooo
Ista sam. I-sta!
eowin, ako recimo testiraš prije objave knjige
oću reć, nisam na topiku za vježbanje pa nemam ni pločice, cice su mi se objesile nakon ukupno cca 4 godine dojenja i 2 trudnoće, al to se ne vidi falabogu na dobrim grudnjacima. osim u trenucima kad imamo nekako važnijeg posla od gledanja kuta pod kojem padaju jelte :D strije i celulit me zaobišli, imam koju kilu viška...
al bome ni arf ni te tvoje žičice ne igraju. i ne peglam. ništa. a kuhat za fešte mi je gušt. i goste ne čekam s pregačom. i imam normalnog muža.
ne, nisi me pogodila ni s ovim tekstom, ajmo dalje
Meni majke mi nije jasno. Kazete da se ucrvate na jednom mjestu pa tko vam brani da israzujete npr. Ostala mmjesta,sela,plaze po.otoku...pa to mi je puno zanimljivije od istrazivanja mog mjesta prebivalista u kojem boravim cijelu godinu.
i meni su ove crtice kao neko testiranje budućeg čik-lita
starenje me još zaobilazi u 34-oj, ne mogu se žaliti na "stanje" (ali bome nisam ni rodila 3-put
ali činjenica je da sam na pravom godišnjem upravo sad poslije godišnjeg jer smo frknuli malu kod bake
sad je nama party, spontanost- očemo u kino? ajde, za pol sada je xy / idemo nešto pojest? i zaružimo u restoranu do zatvaranja
evo danas idemo u kazalište, ma mrak mi je ovaj godišnji, prvi pravi nakon 4 godine
pomlađujem se upravo
Tako je i meni. Tri mjeseca godišnje. Malo je lakše sad jer najstariji ne ide s nama na plažu ali zato ovih dvoje, troje..ludilo. Ali ja sam otupila na sve. Ako će se tući i vrištati, nek to rade, zaboli me. Ako će rušiti malim Česima kule od pijeska i zatrpavati bazene od šljunka, hebe mi se, pravim se da ih ne razumijem. Tako da nekako preživim ljeto. Ali ide se svaki dan na plažu. Najgore mi je kad muž kaže kako je najbolje otići negdi brodom. Meni je to za upucati se. Njih četiri na tako malom prostoru, kolju se, vrijeđaju, traže jesti, piti, maske, peraje, šugamane, ovaj ovoga baca u more, ovaj se topi, ova ne zna plivati, ovaj bi se vukao konopom posred kanala, ona bi skakala s kabine po mogućnosti po mojoj glavi..dok muž vadi školjke. Tako da brodom idemo samo ako je još netko s nama jer se onda od srama donekle civilizirano ponašaju. Idem samo sama s mužem na dva, tri dana, kupam se gola, spavam, čitam i kur.cu svirim. E to je odmor.
Ma nikakvo testiranje, ovaj je forum nekoc bio moj drugi dom, tu su nastale sve moje price s neplodnosti, o mpo-u, za mpo... Sto god da sam pisala, tu sam pisala, mislila sam tako i sad. Olaksati dusu, pisati, pisati. Ocito krivo! Kazem opet, pregazilo me vrijeme, a mozda ste me i (pre)doslovno shvatile. Sve ok
ma nije, daj...
samo ti piši
vidiš koliko nas se našlo u ovome
Safran, gdje ti to jases gola? Ne zelim te spijunirati iz nekog grma, samo me zanima di ima takve idile?
40 km od Munchena, ne jašem naravno gola ko od majke rođena, pa me špijunaža i ne bi zarezivala
Vlasnica je inače i terapeut, radi godinama i sa djecom sa poteškočama u razvoju, rado bi se i ja s vremenom pridružila kad svladam malo bolje sve oko konja, jer konji uglavnom nisu poniji, ustvari samo dva ponija ima za skroz malenu dječicu ili jako fizički nestabilnu.
Uglavnom nešto sasvim drugačije nego se sreće po klasičnim konjičkim klubovima.
Kad sam rekla gola, mislila sam bez ikakve opreme, čak ni uzde nit štrika, dakle potpuno frei, pošto se danas jahanje uglavnom podrazumjeva pod punom jahačom opremom, od kacige, hlača, čizma, do sedla, mamuza, uzda itd..
Ah....München...nista. Bas zbog tog stanja u klasicnim konjickim klubovima sam samo nakon godine i nesto prestala jahati. Nije to bilo ono o cemu sam cijelo djetinjstvo mastala. Ja napokon krenula u ostvarivanje svojih djecjih snova i razočarala se. Umislila sam si nekako da si u Austriji, pa sam zato pitala.
Raspitaj se, mora biti, progooglaj, pitaj po klubovima, tako smo i mi nju našli, mora biti negdje sigurno. Da, ah, klasični konjički klubovi su priča za sebe, nije to ni za nas, ne znam što će biti sa djecom kasnije, da li će ostati kod ovoga pa će ipak trebati kasnije jedan klasični konjički klub, ali ako će mene pitati, radije da se razviju u ovom smjeru. I ona je pobjegla iz Gautinga, to je bilo jako blizu nas, 10 min svega, upravo zato jer je imala prostor unutar jednog konjičkog kluba, ma svašta ima tamo, nije to bilo ni za nju, pa je kupila ranč praktički u divljini i sad radi tamo.
5 min od nase zgrade je tip kupio kucu sa malo vecim dvoristem, Natural horsemanship. Oci mi ispale! Al, opet i tamo je bilo stvari koje su mi bile bez- veze, pa se nisam isla "gurati", jer sam znala de necu ostati. Ima tu dosta faktora koji mi nisu po cefu....al sad sam prilicno OT. Vezano uz temu je samo da sam nekad prije sanjarila o vikendu na jednom takvim ranchu
Eowyn, vrijeme ti je da dođeš na vježbačice. Prestat će te sekirat divljanje i Jeremija, samo ćeš brojat trbušnjake, sklekove, čučnjeve i još cijelu hrpu vježbi vrlo čudnih naziva, tipa ninja jumps.
godisnji? ne idemo ni kud. zivimo na moru. dva djecaka, 5 i 7
svadje, mamaaa, udaranje, mamaaa, urlikanje, mamaaaa, gladan sam, necu to hocu drugo, nezelim setati, hocu sladoled, ne bi se kupo ja bi doma... svakodnevnica
na plazu samo sa rucnikom - no way. uz rucnike vazda neka oprema - al uglavnom oni nose. nakon 15 minuta na plazi - mama ja sam gladan! obavezno nosimo sendvice, voce, grickalice, vode na litre...
ako si ne nadju drustvo na plazi, jao meni - necemo dugo stat i nema uzivancije
guramo, idemo dalje, narast ce oni pa nece htjet vise s nama na plazu!
a do tad sanjam o welness vikendu!
Ma nikakvo testiranje, ovaj je forum nekoc bio moj drugi dom, tu su nastale sve moje price s neplodnosti, o mpo-u, za mpo... Sto god da sam pisala, tu sam pisala, mislila sam tako i sad. Olaksati dusu, pisati, pisati. Ocito krivo! Kazem opet, pregazilo me vrijeme, a mozda ste me i (pre)doslovno shvatile. Sve ok
šta se mene tiče piši i dalje. Mislim da ima žena koje će se itekako naći u ovom tekstu,ne doduše ja jer ja kad vidim da treba izvadit vim,četku i pregaču obrišem znoj sa čela,sjednem,zapalim cigaru i čekan da me prođe voljane baš uvijek,nekad uzmem aceton i lak i uredim nokte
Gola u sedlu. Skoro mi je promaklo. Sorry but
a i s 5 bih se snašla recimo da u školi radim
.
7, ne 5
Gola u sedlu. Skoro mi je promaklo. Sorry but
Eowyn, i ja isto čekam nastavak
Jest da je ova druga priča malo crnjak, ali kako drugačije kad se zove Devastirana!
Ja je vidim kao crticu, ekstrem, trenutak ekstrahiran iz priče koja se zove život. A život fala bogu znamo nije niti crni niti bijeli.
Inače jesi razmišljala ikad o nekoj noveli, imaš potencijala
Eowyn
se takodjer ne nalazim u tvom opisu, koliko god karikiran bio. Dobro ti marta kaze ajd dodji kod nas na topic pa ce ti biti zabavnije, a niti imam polcice, svjesna sam da ih necu ni imati, ali stas mogu sanjat.
na nogama imam popucale kapilare, ali ih ne vidim, nosim hlace, a suknje kad i obucem ne vide se te manjkavosti. cice, nemam pojma, vece nikad nisam imala, pa eto od kad imam djecu upoznala sam i grudnjak. sad i s njim zivim.
kosa sjeda, trebala bi na bojanje, eno cak sam se i narucila, ali ogledalo rano ujutro oko 5.30-5.45 mi ne pokazuje tako dobro moje nedostatke, navecer ih moje oci ne vide.
kuhinja, brate ima onih sredstava, pa kad se sjetis ocistiti, onda blista za tren, ali eto ja sam ti poznata na ovom forumu kako kmecim da mi je kuhinja mracna, pa sam sad to uzela kao prednost, pa ne cistim plocu nakon svakog kuhanja. eto javno sam priznala. sad mi je i to lakse.
dakle svima nam je isto, poso kuca, kuca poso, a tu i tamo GO, samo nam je na sve to pogled drugaciji.
edit: kuzim ja tvoj cinizam, ali ovaj mi je malo premracan.
Posljednje uređivanje od spajalica : 16.07.2014. at 07:50
Na podforumu prepunom ocajnih kucanica, rodilja, mama... nije pristojno hvaliti se ovakvim stvarima
A sad ozbiljno - ima cvijeta pravo...
Eowyn, knjige s takvom tematikom već postoje, napisala ih je muška osoba. Zove se Dejan Novačić. A knjige na koje me zadnji post podsjetio zovu se:
SFRJ za ponavljače: http://znanje.hr/proizvod/dejan-nova...za-ponavljace/
Emigrantski kuvar: http://www.vulkani.rs/72fc8e0d-9fb8-...x#.U8YUNJSSx8E
Eto, ako ništa drugo, vrijedilo je spomenuti čovjeka, jer unutra je sve - od prehrane, navika, muško-ženskih odnosa, natruha politike... sve od kruha i masti do emigracije. Ne bih rekla da je ovo tvoje plagijat, ali ni da je originalno. To je neizbježno. Svi smo živjeli (i naši roditelji) u istom okruženju i istom stanu duha. I naša će djeca tvrditi isto. A sad idem kupiti arf - vrijeme je za ljetnu generalku.
Iz sasvim nostalgičnih razloga, od yu-pisaca za ljeto sam si nabavila Vitomila Zupana (nanjušila na kvartovskoj razmjeni knjiga). To mi je više niz dlaku.
Posljednje uređivanje od Peterlin : 16.07.2014. at 08:05
A možda ženi treba samo pisanje i to joj dođe kao terapija. Ne razumijem zašto bi išla na topic o vježbanju jer je nekima to precrnjak za čitati, a njoj možda treba baš to, pisanje. Ali ja ionako ne razumijem puno toga
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom