Pošto sam nova ovdje ne znam jel ova tema već bila, tražila sam ali ne nađem... Ako je negdje ima, oprostite što ju ponovo započinjem, uputite me gdje ju mogu naći...
Pušim dosta dugo, i to nije nešto čime se ponosim... Nisam onaj tipični fizički ovisnik jer prestala sam kadgod sam to odlučila, jednom na god i po dana kada sam sve novce koje bi potrošila na cigarete stavljala sa strane i kupila si fotoaparat i drugi put kad sam prestala uzimat pilule i željela zatrudnit. Kako se to nije dogodilo u prvih godinu dana pokušavanja nekako se opet ta prokleta cigareta našla u mojim rukama... Samu sebe tješim da ne pušim puno i nonstop isto - probudim se ujutro, danas neću zapalit, prestajem, kad ono evo je nekako opet gori tu kraj mene... Ne znam uopće zašto sam toliko neodgovorna i slaba u toj odluci i zašto samu sebe mučim jer mi bude žao svaki put kad ju zapalim, a opet ju zapalim... Najveća želja koju imam je postati majka i znam da je pušenje nešto što jako utječe na to i da se trebam toga ostaviti... Bilo bi mi puno lakše recimo da MM nije pušač i da i on prestane pa da skupa nekako to izguramo, pokušao je, imao je najbolju namjeru i volju ali on je baš baš zaglavio, toliko da se razboli kad ne puši, pa sam odustala od toga da će on ikad uspjeti u tome (naravno da mu to nikad nisam rekla, i potpora sam mu ali teško da ću doživiti taj dan)
Koliko vas je tu pušača? Ako ste prestali - kako, iskustva, savjeti...?
Ima li još netko tko bi volio prestati i bori se s tim pa možda da probamo skupa se ohrabrivat i izdržat?


Odgovori s citatom
Počela sam rano pušiti, htjela sam biti frajerica pa mi je ta cigareta više bila image nego potreba 




pljuga u ustima.. ni ne znam kak mi se to dogodilo (dobro, bilo je par casica kojecega) ugl skuzila sam da mi fali, pa onda kao sam donjela odluku da kad sam tak u drustvu da cu si je priustiti
.. I tak je na tome ostalo, onda smo se oducili na bebu i kroz 5 mj sam ostala trudna, lijepo se udebljala i sve onako skolski odradila, beba dosla sve 5, samo kaj ne ide dojenje, ne ide spavanje, ja sama, mama malo uskoci kolko moze, muz radi dodje svaka dva tjedna, ugl propusim malo zesce.. I to mi postane nekakva oaza od sveg stresa (ee da sam jos smrsavila bilo bi dobro).. Nakon toga je to moje pusenje/nepusenje variralo, ali jedno je sigurno svaki put kad bi krenula pusila bi mj, dva i onda bi stala,, pa eto tako od Bozica nisam /al mi je vec sto put palo na pamet kako bi zapalila/ i tak, malo se vrtim u krug, naravno kile nisam spustila
. Zapravo nemam neki dobar savjet jer se i sama borim, al brijem da je lakse u dvoje. Pa mozda ne bi bilo lose da spikas s mm i da krenete u to zajedno, pa ste si podrska.. Bit ce vam lakse i drzim fige da uspijete!
).


