budi sretna da si dobila "lakše karte" i ne zazivaj prkos i neposluh .
ako imaš poslušno i suradljivo dijete koje je bojažljivo ili se uzruja ako nešto nije "ispravno" napravilo, onda možda u njemu čuči mali pefekcionist pa mu ne treba dodatno soliti tu osobinu prepravljanjem i stalnim upozorenjima "bolje ti je ovako". vjeran pratioc perfekcionistu bude i manjak samopouzdanja jer, eto, ništa nije dovoljno dobro (nisam stručnjak, samo primjećujem).
mužu ne nabijaj na nos to "ja sam stručnjak pa znam", nego ga probaj "slučajnim" pričama i primjerima kod drugih ljudi i djece dovesti do zaključaka zašto nešto možda ne bi bilo dobro.
ponekad je lakše ići zaobilaznim putovima i "educirati" dijete nego ulaziti u sukobe s članovima obitelji. kad tata kaže npr. ne hrani vlakić jer nije živo biće, malome nasamo objasni da je sasvim u redu da u igri hrani vlakić, pa naravno da on zna da vlakić nije živ, ali baš je fora tako se igrati.
pa će dijete sljedeći put u pola tatine rečenice spremno uzvratiti: da, znam da vlakić nije živ, ali ja se samo tako igram! (garantiram da tata više neće imati primjedaba).