Problem je sto mi zivimo u istoj zgradi i na istom katu gdje su i moji roditelji ( negativci) i moja sestra (ultra negativka), pa su mu stalno pod nosom.
Dakle, ide to tako...bracni partneri se sloze " dobro, ovaj ili onaj nije u redu, vidimo, ne mozemo promijeniti, mora se zivjeti s tim i distancirati". E kod MM to nije moguce ( s tim da distanca nije moguca). Za ne povjerovati, ali nas dvoje idemo cak i na bracno savjetovanje radi toga- do tud je doslo. Dakle dvoje ljudi koji nemaju medjusobnih problema idu radi nekih trecih kod psihica da im spasi brak. Pocela sam se vec pitati tko tu nije normalan....

MM bi da se odselimo, a ja nisam sigurna da li je to rijesenje.