Molim za pomoć! Ako netko ima iskustva ili se razumije u to.
Moj mališa 6 i pol mjeseci je danas pao na leđa, na glavu, okomito, na zatiljak čini mi se. Bio je na koljenima i držao se za zid, taman sam pojurila prema njemu, bilo je prekasno. Da je barem bio na nogama vjerojatno bi se složio negdje na stranu, na ruku, na nogu, ne bi direktno pao na glavu.
Umirem od brige.
Plakao je jako, ali se brzo i smirio. Opet se počeo smijati, i ponovno na noge, hvata se za sve živo, ali za sve. Maknula sam sve, čak i lopte one gumene od kćeri, velike, jer se i za njih hvata i hoće dignuti na noge. Jedino što ne mogu maknuti kinderbet, krevet i zidove i klavir. I za to sve se hvata i diže i diže i hoće hodati. Svake sekunde, ali doslovce bez pretjerivanja, moram biti uz njega najednom. On ne miruje, i ništa ga ne zanima, osim toga, samo da se digne i da krene na noge, a još niti ne sjedi uspravno, nego tek na bok. On je jka, ima strašno jake ruke i noge, mišićav čudo jedno, ali klimav, on se klima i on nije definitvno spreman za ovo što radi, a ne mogu ga vezati.
I sad sam na sto muka. Zjenice su ok, nije povraćao, nije problijedio, nema tekućine iz ušiju, ništa od onih klasičnih simptoma nečega ozbiljnoga, ali se stalno sa rukicom hvata za potiljak i kao da ga nešto smeta. Probala sam ga sa rukom lagano dirati po tom mjestu, jako se uzrujao, vjerojatno ga boli i to jako. Bojim se nečega, ne znam ni čega točno, ali da nije nešto unutra.
zvala sam hitnu i pedijatra. Rekli su i oni da nije ništa za uzbunu, ali da ako osjećam da nešto nije u redu da ipak odem na hitnu. Muž čim je došao doma otišao sa njime na hitnu. Kada če biti gotovi pitaj boga, em je klinika na drugom kraju grada, ta za dječje hitne slučajeve, em će sigurno podulje čekati.
Pa eto ako netko naleti na ovo, molim neka se javi. Hvala.


Odgovori s citatom

BTW, on je (znate) već i pričao s 8-9 mjeseci! 
