Sutra bi trebala dobiti.
Sva sam napuhnuta ko žaba, umorna, živčana i najgore tužna. Govoriš sam sebi da se nećeš živcirati ako dođe vještica, govoriš drugima da će sve biti u redu i da ne brinu, a svakim atom tijela želiš to i čekaš, čekaš.
Nitko u okolini te ne razumiju, svi mahnu rukom i nasmiju se. Kažu, doći će kad se ne budete nadali. Dođe mi da nekog pogodim s jabukom sljedeći put kad mi to kaže. Trenutno mi je bebač jedini prioritet i sate provedem u razmišljanju gdje ćemo šetati, igrati se u parkiću, što će studirati...

Zato mi je drago da ste vi tu! Više manje
prolazimo iste strahove i nadanja i lijepo je osjetit razumijevanje!

Nećemo posustati!!