Upravo smo jutros razgovarali u miru. Pitala sam ga da li me voli i koliko? Samo me je zagrlio i rekao mnogo ( e to mi daje snagu za dalje)
Ja: zasto si onda takav?
On: ne znam?
Ja: molim te promeni to, uradi za nas!
On: pokusacu
Ja: moras!!
Dalje je razgovor tekao mirnim tonom, kako i treba. Da idemo na mikrotesu i da pokusamo sve sto mozemo, sam je to predlozio. Samo sam ga pitala zasto bezis od toga svega, zar ne zelis porodicu, dete? On:naravno da zelim, ali sta ako ne nadju spermatozoide!,!? Sta onda?
Kazem mu onda cemo na donora! E tu je raspolozenje palo, nikako to ne moze da prihvati, a ja sam ga ubedjivala da prihvati i tu opciju. Mozda nisam trebala.... Ili jesam!?
Ali zelim da zna sve sto mi je u glavi, jer ni meni nije bilo prihvatljivo da idemo na donora prvi put kada mi je receno da to moze biti krajnja opcija.
Mozda razmisli, mozda se predomisli oko donora!
Necu da ga silim.... Ali samo da krene, mozda uspemo i sa mikrotese!