ovo nisi smjelča napisati - ma otkada si to spomenula potsalo me strah. a prije toga uopće nisam razmišljala o vrućoj vodi. Ajme, sada će mi još više vremena ujutro trebatiapricot prvotno napisa
 |
|||
|
|
|||
ovo nisi smjelča napisati - ma otkada si to spomenula potsalo me strah. a prije toga uopće nisam razmišljala o vrućoj vodi. Ajme, sada će mi još više vremena ujutro trebati
Je li ta priča dokaz da nije za devetogodišnjaka da rukuje vrelom vodom ili je dokaz da se i odraslima događaju nezgode?
I... Koliko je imao Josip Broz kad je kuhao onu glavu?
Posljednje uređivanje od Jurana : 18.09.2014. at 16:01
Ta priča je upozorenje da se ne pouzdajemo u osjećaj da nam je dijete spretno jer sigurno nije spretnije od zdravog četrdesetogodišnjaka. Ovdje se opisuju situacije kada je dijete potpuno samo u trenucima kad treba hendlati vruću vodu, a u tom slučaju rizik je još veći. (edit: jer dijete si ne može samo pomoći onako kako može odrasli).
Dodatno, opekline su opasnije što je zahvaćen veći postotak kože. Kod djeteta je ukupna površina kože manja nego kod odrasle osobe, pa prema tome ista količina topline djetetu će napraviti veću štetu.
Posljednje uređivanje od Danka_ : 18.09.2014. at 16:08
posve, posve se slažem
ja sam počela učiti kuhati s 26 godina
do tada praktički nisam ni suđe oprala
i jako bi me bilo strah da moja od 11 godina hendla kipuću vodu
ne dolazi u obzir, bar još neko vrijeme
Dijete se ni u kojoj situaciji ne može pomoći kao što to može odrasli (ili ipak može?). Nabolje da ne ostaju sami do 18.
Razumijem argumentaciju, ali se ne slažem s njom. Djeca mogu puno toga. A 40 godišnji arhitekt može biti puno rastreseniji i nonšalantniji oko lonca vruće vode, nego dijete sa svojim lončićem (ne kuha za cijelu obitelj, pretpostavljam).
Aha, ti po principu sve ili ništa.
:nisam-overprotective-mater-majkemi:
Beti, usvoji me!Ovo mi je super početak za moj današnji ručak od kupusa na četvrtin(k)e.
apricot, poslušala sam tvoju ideju i evo današnji ručak na tanjuru.
http://public.fotki.com/Beti3/2-ruka/dsc07504.html
Komentar muškog dijela je bio: Pa zašto ti to inače nikada ne kuhaš? Ha!! Prazni tanjuri su dokaz da je bilo fino. Ma, i meni je bilo fino. I naš psić je pojeo malo zelja, iako mi je to nevjerojatno, ali toliko je žicala da je dobila.
No, ipak smo napravile i dva pleha mini pizza, za svaki slučaj
http://public.fotki.com/Beti3/2-ruka/dsc07506.html
:D
Ne baš, ali moglo je tako zvučat. Mislim da ako mogu sebi odrezat kruh, da mogu i skuhat 10 dag tjestenine u litri vode. A da si ne smije odrezat kruh kad je sam doma, s 9 godina, to mi je neprihvatljivo.
da.
nikad mi ne bi palo na pamet da će si izliti kipuću vodu na noge dok cijedi paštu iz malog lončića.
a inače, nikad neću zaboraviti kako sam se opekla na vrući karamel što je moja mama radila, a ja bila mala. ona se okrenula, a ja s prstom u padelu. još me boli kad se sjetim.
a meni je neprihvatljivo i da ne ide javnim prijevozom u grad i sam na plažu. ajd ne znam baš s devet, ali od petog razreda. to ja za moje, ne bih se u vaše štela mešati
a recimo, jedino me bilo strah da ne stavi nešto grijati, i zaboravi na to i na štednjak i na upaljen plin. al sam skužila da je njega još više toga strah pa ne mrda od štednjaka
mene svega toga strah
ja s mogu reći da je mene mm naučio kuhati i još uvijek me uči.
ako jos napises da si to skuhala za 14 minuta i 16 sekundi, ja cu se samoubiti.Ovo mi je super početak za moj današnji ručak od kupusa na četvrtin(k)e.
apricot, poslušala sam tvoju ideju i evo današnji ručak na tanjuru.
http://public.fotki.com/Beti3/2-ruka/dsc07504.html
Komentar muškog dijela je bio: Pa zašto ti to inače nikada ne kuhaš? Ha!! Prazni tanjuri su dokaz da je bilo fino. Ma, i meni je bilo fino. I naš psić je pojeo malo zelja, iako mi je to nevjerojatno, ali toliko je žicala da je dobila.
No, ipak smo napravile i dva pleha mini pizza, za svaki slučaj
http://public.fotki.com/Beti3/2-ruka/dsc07506.html
Moja kći ne kuha ništa.
Ni ne treba, a ni ne bude.
Ja sam sebi u 9. na noge izlila dvije litre kipućeg mlijeka na sam badnjak.
Nikad neću zaboravit kad su mi u Klaićevoj u operacionoj sali skidali skurenu kožu s mene.
Ko s pečenog piceka, a tako je i koža izgledala.
Mjesecima sam nosila dva prsta debele zavoje na nogama od gležnjeva do kukova....
Sada sam sretna jer nisam dobila infekciju, jer sam dobrim doktorima došla u ruke koji su uspjeli sanirati malsimalno te opekline.
Osminke brže prolaze pa se kupus kraće kuha :kulinarsko-muzička mudrost:nece to dobro ispasti coksa, bez cetvrtnki ni muzika nije prava
Ja recimo nikad nisam ručala prije škole, kad sam imala školu ujutro ručala sam kad je došla mama, a kad sam imala školu popodne tek navečer sam ručala tj. večerala ručak. Moja mama se bojala podgrijavanja i nije mi dala da to radim.
Kasnije (7,8 razred) sa počela kuhati, ali opet nisam ručala prije škole popodne.
Mislim da to nije nikako dobro, zato je mikrovalna odlično rješenje.
Ali ne bih dala djetetu da kuha tjesteninu niti da podgrijava jelo na šparetu. Premda - moja peče jaja, palačinke i slično ali pod nadzorom.
tako je kod nas bilo
s tim da sam se ja hranila i u školskoj kuhinji
imali smo neke kupončiće, kupovali ih onoliko koliko je mjesec imao radnih dana
pa sam jela toplo dvaput
moji se nisu bojali podgrijavanja, nije se imalo šta podgrijavati
a kuham od 6. godine
ne čaj
nego... kuham
zato mi je dosad već i dodijalo
ponekad sjedim na nekom sastanku i pitam se jel moj desetogodišnjak ugasio ringu. on kuha na našu jedinu strujnu ringu jer se ja bojim plina i općenito više koristim izvore uz zid, nego ove uz prolaz.
uglavnom peče jaja i kuha hrenovke, i tek mi je sad palo na pamet da nismo vježbali što će učiniti ako se opeče.
ja sam isto počela kuhati kao dijete s ključićem oko vrata (jer nisam željela ići na ručak kod bake i djeda, baka me tjerala da učim ručne radove, a ja sam željela čitati knjige)
joj rehab je otvorila tako zanimljivu temu i gle šta ispade od nje...baš mi je žao...
tema je baš super
šta joj fali
ali, trebalo bi je izrazdvajati
a nemam vremena sve ispočekta čitati
Apri o djeci ti pocinje s mojim postom 503
milim da je ovo link na njega
http://forum.roda.hr/threads/86017-%...=1#post2668472
je, a prije toga je bilo o kupusu
kupus ostavi, da se vidi kako je bitan u prehrani muskarca.
Tak je.
Ali djecu treba dobro naučiti da kuhaju uz nadzor, prije nego što ih se pusti da kuhaju dok su sami doma. Moji stvarno nemaju neku potrebu za tim, ali svejedno povremeno kuhaju i ipripremaju hranu ili bar sudjeluju u tome. Nadam se da me snahe ne budu klele danas sutra....a i ja ih ne mislim bedinati za sva vremena.
Uostalom, ima to njihovo naukovanje i svoju cijenu - baš sam jučer gledala kak je netko precvikao austrijski tkani stolnjak nožem za kruh. Tja, stolnjaka bude - nema veze...
Posljednje uređivanje od Peterlin : 19.09.2014. at 09:47
moji su počeli kuhati tijesto kada su bili gladni - odnosno kada nisu željeli jesti ono što sam skuhala ( a to je često)
Dobro je dok kuhaju tijesto - moji si kuhaju kranjske kobase, he he he .... Ili kupuju sendviče u pajzlu kod glazbene škole.moji su počeli kuhati tijesto kada su bili gladni - odnosno kada nisu željeli jesti ono što sam skuhala ( a to je često
Moja si kupi trokut pizze ili hrenovku u lisnatom u Dubravici.
Ajde apribplease razdvoji teme, ima nas koje puno vise zanima ta tema koja je prvotno otvorena
Hvala.
Dubravica ima i mljac palacinke
te su mi ritual od kad nemamo službeni auto. dođem u zg busom, oko 8 i pol, prvo što napravim je kupim dvije palačinke sa sirom u dubravici na autobusnom kolodvoru i onda sjednem na kavu u birc preko puta.Dubravica ima i mljac palacinke
ko o čemu, ančica o palačinkama
svaka čast Dubravici, al ja više volim da si podgrije varivo/juhu doma prije škole na indukcijskoj ploči, nego da do 19h živi na pekarskim proizvodima
evo i cvijete
a ta dubravica na autobusnom nema čega nema. da ti srce zaigra kad uđeš lool
kupovala sam u njoj kad smo ljetos išle u brod busom
smučila mi se dubravica
pa ću podijeliti s vama
ulazim u onu na dolcu i tražim neki kruh
a žena se češe po kosi, vadi ruku iz glave i daje mi kruh
ja kažem da neću, da se upravo čohala
a ona vraća taj kruh na mjesto i pita želim li da me netko drugi posluži
istim tim kruhom, valjda
Hihi, apri i dlake u hrani!
Pozovem te i serviram varivo s dlakom i hrenovke. Što biraš?
hrenovke, naravno!
Ma, za tebe bih ja skuhala novo varivo!
Hihihi, ma ipak mi je trebalo malo duže. Mora se tijesto za pizzu dignuti i mora se krompir i kupus dobro ispeći.
No, ipak manje od 1 sat do stavljanja u "pijat". Kao olakšavajuću okolnost uzimam to što su mi dvije susjede došle na "5 minuta" pa sam ipak malo odvratila pažnju od kuhanja
Mi nemamo Dubravicu u blizini, tak da nemam pojma je li bolja ili gora od ostalih pekara...ali ako mene pitate, pekara je pekara.
Imamo dvije kvartovske pekare (jedna je Mlinarova - tam ja sebi kupujem fantastični heljdin kruh s orasima) a djeca vole obične slance, integralne ili bijele. Ponekad slanac sa sirom. Negdje sam napisala da smo dovukli pizzu iz pekare za večeru onaj dan kad smo omatali knjige.
Ono što moji klinci obožavaju je mali kiosk u okviru glazbene škole, gdje teta slaže fine hladne ili tostirane sendviče (unutra bude i zelene salate, mislim da se može zatražiti i paradajz i kiseli krastavac - tak da misliš da je manje nezdravo, he he he...) ali to ne jedu baš često, možda jednom tjedno kad imaju nabijen raspored. Ja sam jednom tamo pojela sendvič s kulenom i sirom i bio je jaaaako fini. ALi mislim da mojoj djeci to nije samo hrana, taj sendvič im je statusni simbol - više društveni događaj nego večera.
Naravno da to nije zamjena za ručak. To je mojima popodnevni međuobrok. Ne znam kako bih ih nahranila, ako ne žlicom. Ne mogu živjeti na tome, ali ništ se ne bude dogodilo ako povremeno to pojedu. Isti vrag - jesti sendvič vani ili hrenovke doma ako je to povremeno, ako se to tu i tamo pojede. Ne bi valjalo da se time hrane, a ovo sporadično me uopće ne dira, isto kao ni činjenica da uz taj sendvič naruče neki sok ili ledeni čaj. To je bolje nego da ne piju cijelo popodne ništa.
Gulaš i šniceli u saftu su za mene jela od junetine. I u ta jela ne ide nikakvo povrćeIz svojih školskih dana pamtim da je moja mama često radila meso u nekakvom saftu, uz rižu ili tijesto kao prilog. Moji pokušaji kuhanja mesa u saftu završavaju komentarom "Meso je super, a saft... paaa, OK je"
Šniceli u saftu:
Uzmete juneće meso, idealno bi bio ramsteak, ali može i meso od buta. Ovo od buta će trebati bolje natući batom, jer je tvrđe.
Meso istučem, posolim i pobrašnim s obje strane. Stavim na malu količinu vrućeg ulja ( da prekrije dno tave oko 2 mm), i ispečem jednu stranu, ne smije ništa zagoriti
Juneći gulaš
Treba otprilike ista količina sitno narezane kapule (luka) i junećeg mesa, najbolje od žilice.
Na manju količinu toplog ulja stavim narezanu kapulu i posolim. Gotovo odmah stavim meso narezano na kockice ( pravokutnike, rombove...nebitno, važno je da nisu preveliki komadi, max 2 cm). Promiješam i pustim da se polako dinsta. Meso će pustiti sok i malo-pomalo, sve će ljepše izgledati. Kad sve lijepo posmeđi može se staviti unutra korica jučerašnjeg kruha, to će zagustiti gulaš.
To je jelo koje zahtijeva dugotrajnu pažnju, jer treba uvijek dolijevati vode. No, jako pažljivo, ne smije se kuhati, nego dinstati, granica je labava. I tako jedno pola sata, sat, u zavisnosti o tvrdoći mesa. Pri kraju dodam pire od rajčice (podravkino mi je najbolje) , ali pazeći da gulaš ostane smeđ, a nikako ne crven. Posoliti, popapriti po ukusu.
Uglavnom, nakon dvadesetak godina prakse, oba ova jela postanu vam baš kako treba. Ma, šalim se, dosta je i upola manje.
E, točno tako sam i napravila, pa mu je saft bio bezveze (ali meso mu je bilo fino).Gulaš i šniceli u saftu su za mene jela od junetine. I u ta jela ne ide nikakvo povrće
Šniceli u saftu:
Uzmete juneće meso, idealno bi bio ramsteak, ali može i meso od buta. Ovo od buta će trebati bolje natući batom, jer je tvrđe.
Meso istučem, posolim i pobrašnim s obje strane. Stavim na malu količinu vrućeg ulja ( da prekrije dno tave oko 2 mm), i ispečem jednu stranu, ne smije ništa zagoriti
Hm, možda i nije problem u saftu, nego u izbirljivom djetetu
A Dubravicu imamo u susjedstvu, kupujemo kruh svaki dan tamo, i nikad nisam doživjela ništa slično ovom što Apri piše. Dapače, uvijek uzmu rukavicu za dodati kruh, i skidaju je kad uzimaju novce. I ne uvaljuju plastičnu vrećicu svaki put, ako je ne trebate. Jedna od pekarnica s malo boljim higijenskim mjerama. Zato i volim kruh kod njih, a ne u nekim no-name pekarama.
mislim da mi je cvijeta upravo stvorila novi ritualte su mi ritual od kad nemamo službeni auto. dođem u zg busom, oko 8 i pol, prvo što napravim je kupim dvije palačinke sa sirom u dubravici na autobusnom kolodvoru i onda sjednem na kavu u birc preko puta.
cvijeto, mislit cu na tebe
Baš mi je zanimljivo ovo što pišete o djeci i kuhanju, podgrijavanju. Ja svoje učim, i rezati i podgrijati i skuhati. Najstariji je s 13 u stanju skuhati jednostavan ručak za sebe i dva brata; tjesteninu s umakom od sira i kukuruza, hrenovke i pire krumpir, umutit plačinke i ispeći ih ali budu dobro debele. Srednji je napunio 5 i počinjem ga učiti kako ugrijati 2 deca mlijeka na štednjaku, zna naliti mlijeko, namazati nešto na kruh, prerezati pomu, papriku i narezati deeebelu šnitu kruha, najmlađi od 3 lije samostalono mlijeko, reže meso na svom tanjuru i maže sam sebi na kruh. Ja sam počela ostajati sam kući s 9 godina i grijala sam, a od 11 sam kuhala ručak za cijelu obitelj, neki jednostavan. Nemam nikakav strah da će se opeći, jer smo prošli što učiniti ako se opeku i apsolutno mi se čini da je rizik dio života. Moj najstariji ide sam 400 km busom od 9 godine jednom mjesečno jer ide posjetiti tatu.
Ti si žena za moj grunt!
Meni se čini da previše štedimo tu svoju dječurliju od kućanskih poslova (nisam nikakva iznimka) i ne samo od toga. Možda bi trebalo otvoriti novi topic o tome.
baš sam pomislila zašto se ono uvijek iskrcam u Savskom gajumislim da mi je cvijeta upravo stvorila novi ritual
cvijeto, mislit cu na tebe
što se tiče djece i kuhanja, slažem se s vertex i ostalima.
Djeci se uvijek može desit nezgoda, milijun stvari koje ne možemo niti predvidit, tako da svakako kad ostaju sami treba s njima razradit "što da radim ako se nešto dogodi", kome se mogu obratit u blizini, koga zvat, gdje je broj..
potpis
obožavam dubravicu, ali te palačinke, hm
tako su mi teške, valjda zato što nisam navikla da se zaliju vrhnjem.
jednom sam kupila prije posla i cijeli dan umirala.
viš, meni super sjednu
i još sam onda nakon njih prošetala dobar đir, radionica je bila u vukovarskoj, blizu hotela internacional il kako se već zove.
i skužila da sam uvijek, al baš uvijek kasnila s tim autom, pa nervoza pa parkiranje, pa kasnim, pa se ispričavam, a drek.
a sad lipo lagano, s noge na nogu, baš sam uživala
Cvijeto, dobar si ti djir prosetala! Meni palacinke dobro sjednu
Al ne smijem pojesti dvije, onda mi je previse.
Adiomare
ništa mi ne znači sve to što si nabrojala
jer se i ja onda mogu pohvaliti kako moj šestogodišnjak vješa i skida veš.
i svašta radi.
ali, po kuhinji petljaju pod mojim nadzorom.
uopće ih ne štitim previše, itekako imaju svoje obaveze.
ali da mi dijete cjediljkom "peca" tjesteninu po loncu kipuće vode... e to neće.
jer to znači da mora stati na stolac kako bi to fizički mogao.
E, točno tako sam i napravila, pa mu je saft bio bezveze (ali meso mu je bilo fino).
Hm, možda i nije problem u saftu, nego u izbirljivom djetetu
Uopće se ne čudim jer ni meni to ne bi bilo fino - saft od brašna
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom