Prihvat djeteta u potrebi, bez nužnog posvojenja

[Audrey]

Alga, naravno da djetetu treba obitelj puno prije. Ja ne pričam samo o domskoj djeci koja se odlučuju za studij, za njih kako pišeš postoje programi i projekti. Meni su na umu punoljetni mladi ljudi koji su završili srednju školu, i koliko sam saznala preko medija (stoga prihvaćam da ne poznajem stvarnu situaciju), za njih nije predviđeno ništa - ni smještaj, ni posao. Ako se varam, razuvjerite me, a bilo bi mi drago da se varam. Ako se ne varam, zar ne misliš da bi jednom takvom mladom čovjeku bilo bitno da ima sigurnost boravka i života u obitelji dok se ne snađe (mjesec-dva, pet, godina...), da ima možda mogućnost da se tim ljudima obrati (i vrati) ako ostane bez posla i ne može plaćati stan... Ako pri tom usvoji neke obrasce obiteljskog života, to je dobrodošao bonus.
U usporedbi s njim, domsko dijete koje je završilo studij je (po meni) ipak u prednosti: 5 godina je starije pa valjda i zrelije, u tih 5 godina je imalo veću odgovornost prema sebi i zna se bolje za sebe brinuti, i ima višu stručnu spremu pa recimo i veću vjerojatnost pronalaženja posla.
Koliko sam shvatila, europa ne želi ili ne može posvojiti, znači ostaje joj legalnim putem preko institucija ići u udomljenje, ili privatno ići u neke aranžmane prihvata djeteta ili mladog čovjeka dok se ne odškoluje ili dok se ne snađe. Nekako mi je prihvat izbjegličkog djeteta varijanta koja mi je (bar legalno) teško ostvariva.

A da sam idealist, jesam.