...za radne listove, zbirke, knjigu za produženi boravak, uslugu fotokopiranja kroz cijelu godinu, izlete u kazališta, kina...? ...za sve ono što tijekom godine plačamo dodatno školi?
 |
|||
|
|
|||
Treba li škola roditeljima davati račune/potvrde o plačanju?
...za radne listove, zbirke, knjigu za produženi boravak, uslugu fotokopiranja kroz cijelu godinu, izlete u kazališta, kina...? ...za sve ono što tijekom godine plačamo dodatno školi?
Mi smo dobivali za boravak, i za užinu (kod jednog djeteta da kod drugog ne a ista su škola)....
Ostalo ne, npr izleti, ispiti,
Škola ne može izdavati račune, zato se dodatni materijali kupuju direktno od izdavača koji naravno mogu doći i u školu i izdati račun.
Mi fotokopirni papir doniramo.
Za izlet učenici kao pojedinci ne dobiju račun, ali ga škola sigurno dobije od prijevoznika, kazališta, organizatora itd.
Može se organizirati i da učenici (tj roditelji) dobiju pojedinačne račune za prijevoz/izlet odnosno pojedinačne ulaznice za kazalište.....Originally Posted by čokolada
Što se tiče kazališta, moje dijete prilikom svake grupne posjete kazalištu dobije svoju ulaznicu. Ne samo da je dobije, nego imaju zadatak zalijepiti ulaznicu u bilježnicu iz hrvatskog.
Ovako je bilo i kod nas u nižim razredima. Isto vrijedi i za ulaznice u nacionalne parkove i slično (bili lani na Plitvicama).
Za izlete dobijem uplatnicu doma i ne uplaćujem ništa školi nego direktno agenciji (u petak stariji ide na jednodnevni izlet).
Ostalo - na roditeljskom sastanku kod nas su učiteljice prezentirale potrebe dodatnog materijala za rad i to je bilo uvijek višemanje ok.
Papir za kopiranje - nerijetko smo MI nosili u školu pakete papira samoinicijativno, da omogućimo učiteljicama u boravku kopiranje materijala za našu djecu. Nisu nam to kopiranje nikad naplaćivali. Ali recimo, naručivali su ispitne materijale odobrene od MZOŠ i mislim da se to nešto dodatno plaćalo. Nije me zanimao račun jer na kraju škg sav taj materijal sam dobila uredno u mapi (a prije se moglo dobiti na uvid u školi, jer testovi moraju tamo biti arhivirani).
a šta će ti račun? misliš da nešto muljaju ili? kako se samo uopće sjetite toga, to mi nikad ne bi palo na pamet, račun za fotokopiranje
Ja sam pomislila da je već veliko olakšanje to što smo u zagrebačkim školama dobili udžbenike, ne bih tjerala mak na konac oko ovoga...
da veliko, eej, ja iskeširala više od 2000 kn za knjige za dvoje. samo za knjige. pa ti vidi.
a šta će ti račun? misliš da nešto muljaju ili? kako se samo uopće sjetite toga, to mi nikad ne bi palo na pamet, račun za fotokopiranje
stvar je u tome što moram po dijetetu poslati oko 150 kn u školu bez ikakve potvrde da smo to onda i dali tj. platili. dijete može izgubit, učiteljica može izgubit, škola može izgubit... na tom tragu sam...
Odnesi ih sama. Jel' moguće da se takvi novci šalji po djeci?! Ja nikad nisam.
Naša škola ima politiku ne ulaska roditelja u školu ujutro sa djecom, osim u izvanrednim situacijama. U tom slučaju bi onda ovo trebala proglasit izvanrednom situacijom.
Mi moramo staviti u kovertu sa imenom djeteta, svrhom i cifrom.
I onda dijete da učiteljici.
Pa postoje informacije, ali da, to je izvanredan slučaj
nikad nisam slala tako veliki novac po djetetu, vec nosila na informacije.
za manje svote koje sam pak slala (do 30kn) bi dobila uredno u informativku da je novac predan i primljen
Mi još nismo imali informacije, a škola je trebala platiti naručeno(likovna mapa, pribor za likovni, zbirka ispiti znanja)
Ali mi još vodimo klince do razreda ponedjeljkom i dolazimo po njih u razred popodne pa je nama valjda lakše.
Ja za nošenje novaca najnormalnije uđem u školu i potražim učiteljicu. I naša škola ima politiku neulaska, ali ponedjeljkom kad se nose torbe djeci koja su u boravku tolerira se ulazak do učionice.
Učiteljica mog starijeg sina znala je u informativku zapisati poruku "Preuzela novac, toliko i toliko, datum i potpis", ali češće smo mi sami nosili novac jer su djeca bila u boravku, pa se ujutro moglo doći do učiteljice.
Meni je taj potpis bio dosta. Ne sjećam se da li je i učiteljica mlađeg sina to radila... Uvijek se novac može odnijeti na informacije ili ujutro u boravak.
Ja sam pisala u informativku, učiteljice šaljem novce za to i to, molim da mi potvrdite primitak. Nikad nije bilo problema.
Ti bi Ekoi da ti škola izda račun za ispite ili šta? Mislim svašta!
to su testovi koje plaćaju roditelji.
ja ne bih tražila, jednostavnije mi je da škola naruči,
nego da ja hodam po gradu i tražim,
ali me ovo "mislim svašta" baš zažuljalo.
ako netko nešto plati, onda na kraju krajeva,
ako baš želi, ima pravo tražiti račun.
Testove ni ne mozes sama kupiti. Trebali bi ih prodavati samo skolama. Izdavac salje skoli racun i imas pravo zatraziti racun na uvid.
Isto je s prijevozom.
A racun za kopiranje? To ne znam kako bi skole izdale. Mogu ti jedino dati na uvid racun za kupnju i servisiranje fotokopirnog uredaja, racun za toner i racun za papir. Ako placas kopiranje.
moje dijete samo nosi novac
hebemmu, pa nosi svaki dan i torbu ili jaknu koje vrijede više od 150 kn
pa ne strijepim svaki dan da će je izgubiti
stavi se novac u pernicu i kada dođe u školu preda kome treba predati
Dakle, svašta! Ispite nikad ni jedan roditelj neće sam moći kupiti .
Mislim , Ekoi, kakvo ipak imaš nepovjerenje prema učiteljima, misliš da traže od djece pare za ovo ili ono a pola sebi u džep?!
Ma daj!
hm, ako dijete izgubi ne možeš dobiti potvrdu
Vjerojatno bi tu dilemu riješila uplatnica.
Na početku nižih razreda većinom smo plaćali na roditeljskom. Nekako se to obično poklopilo.
nisam ni mislila da će testove kupovati roditelji.
mislim na sve drugo.
nas su pitali želimo li da škola naruči zbirku zadataka za cijeli razred
ili želimo sami kupovati ili ne želimo nikako.
složili smo se da naručimo preko škole, najjednostavnije.
nitko nije tražio račun, novce su djeca nosila u školu
i za testove i za zbirku i za osiguranje,
ali i dalje ne shvaćam što je loše u tome ako netko želi račun?!
možda to zapravo i ne bi bilo loše,
mojoj prijateljici se desilo, kad joj se dijete polomilo u školi,
da je učiteljica rekla da nije platila osiguranje.
naravno da nije uspjela dokazati da je platila.
Ne može škola djeci ni roditeljima izdavat račune, kužiš? Ne može.
Onda ne bi trebala ni pare trazit. I nije krenula prica od racuna nego od bilo kakve potvrde da je placanje izvrseno.
ne, nakon što mi je jedno dijete završilo osnovnu i skoro cijelu srednju školu
još to nisam shvatila, nacrtaj mi molim te.
vjerojatno 99 posto roditelja neće tražiti ništa,
ja zapravo ni ne znam nekoga da je tražio,
ali ako netko inzistira,
može se dati uvid u račun ili fotokopija, potvrda/nešto.
valjda postoji dokaz da je škola izvršila uplatu.
Pa vi koje muči takvo nešto kao ekoi lijepo se obratite učiteljima pa ćete u tajništvu dobit na uvid uplatnice. Eto. Imate individualne i roditeljske pa se interesirajte.
miffy34 zasto si tako nabrijana?
zena se prvi put susrela s skolskim sustavom, pitala, izrazila nejasnocu. mi joj odgovorili svako na svoj nacin, a tvoj kao da je tebe neko osobno napao.
ako i radis u skoli da li tako razgovaras s roditeljima? ili ti je ovo ispusni ventil, da pripremis iste da ne pitaju nista.
sta nije ona ko pita ne skita?
predajem u školi .
ne tražim novac .
ako nema papira onda izdiktiram zadatke.
ne pada mi na pamet skupljati od djece novac za papir ili kopiranje, kad je to , po meni, minimum minimuma koji bi sva škola trebala imati.
nije mi stalo, dakle nek moji osnivači rasprodaju skupe aute i nabave nam normalne koppirke i papir, ako im je računalo i printer preskup
ovo je nešto što ja govorim na svakom Vijeću roditelja
i ja šaljem novce po djeci. ne bojim se da će izgubiti. pomalo se uče odgovornosti. sve uplate učitelji su pojasnili na roditeljskom, pitali roditelje za mišljenje. meni je to ok. ok mi je i da svatko u računovodstvu može zatražiti neki račun na uvid.
I ja.
I sigurno nas ima još.
Mala digresija - sviđa mi se ovo što maria71 radi - diktira zadatke. Ne toliko zbog štednje nego zbog toga što mislim da je djeci školovanje previše olakšano (ništa ne trebaš znati napisati, samo zaokružiti točan odgovor...)
maria, samo naprijed! Moram provjeriti da li su moja djeca u stanju napisati točno zadatke po diktatu. S ploče NISU u stanju prepisati kako treba, a nemaju ni naviku jer obično dobiju kopije radnih listića.
Ja bih da je skolovanje kao kad sam se ja skolovala. Ovako kako marija pise, ali ja ne znam svojoj djeci objasniti kako se olovka drzi. Razmisljam o instrukcijama u tom smjeru. Uciteljica kaze da su ih to trebali naucitu vrticu. Imam sve trokutaste olovke, dodatke za olovke i sl.
A nasa djeca sanjaju o tabletima i sl. Olovke su nesto po njima sto je ostatak iz proslosti. I to me zalosti. Ako ih tako vec planiraju uciti sta im ne daju daltiografiju ili kako li se sad to zovu.
Nekako me strah da jos na informatici uce o RAM i ROMu kao i one sheme a kompjutor na slici.
Cini mi se da zelimo a novaca nemamo, pa nema veze, ajmo zamisliti da imamo.
Eh, spajalice.... Ispričavam se ekoi zbog offtopičarenja, ali možda bi o ovome trebalo otvoriti novu temu.
JA sam prva generacija koja je u srednjoj školi (informatičari, preteča onoga što se uči u MIOC-u) učila kompjutorsku daktilografiju. Nadam se da je i sad taj predmet i u drugim školama, ne samo birotehničkoj, jer je izuzetno koristan.
I tako, nadobudno kupila ja djeci ovu knjigu prošle ili pretprošle godine: http://www.superknjizara.hr/?page=kn...d_knjiga=13298
Budući da je to iz 2004, cd NE RADI pod novom generacijom Windows, namučiš se propisno dok to aktiviraš...
Ništa nisam učinila. Trebalo bi zdravoseljački - zalijepiti djeci tipkovnicu iznad monitora, da uče kako smo mi u svoje vrijeme učili - pišeš napamet, gledaš sliku tipkovnice u razredu iznad ploče (još smo imali stare Olympije, nikakva računala) i naučili smo. Glavu mi je spasilo 1000 puta.
A sad natrag na topic - da su me u školi tražili i500 kn za trokutaste olovke i drugi PISAĆI pribor, ne bih riječ rekla. To bih smatrala dobrom investicijom. Nema tog pisaćeg pribora koji nisam kupila i nabavila svojoj djeci, ali isto - brljaju po tabletu, pišu neke superskraćenice u svojim sms porukama (oslobodibog), tipkovnica im je komplicirana, ali još uvijek nisam izgubila nadu da ću ih barem to doma naučiti, kad već ne nauče u školi. Uzalud vam informatika u školi, tamo to ne uče (osnovnoj).
Hvala svima koji su ovdje iznjeli svoja iskustva i konstruktivne prijedloge.
ne mogu se dosjetiti niti jednog jedinog razloga zašto bi predmet - daktilografija - bio koristan za djecu
Ja mogu.ne mogu se dosjetiti niti jednog jedinog razloga zašto bi predmet - daktilografija - bio koristan za djecu
Kad mi kažu "mama, napiši mi to-i-to, ti brže pišeš..." a ja samo odmahnem rukom...
Vide me kako pišem sa svih 10 prstiju ovdje - ne pišem im zadaće. Ali gledam i užasavam se kako stječu lošu, lošu naviku pisanja - od položaja tijela do korištenja krivih i premalo prstiju.... ufff....
Ako im u životu bude trebala brza razmjena informacija, to je zakon.
Evo jedan jedini s moje strane-upravo ga koristim. Pišem "na slijepo" (imala sam daktilografiju u školi) i to mi je glavu spasilo već ne znam koliko puta. Puno toga moram pisati, koristim razne pisane izvore kao predložak... To znači-s jedne strane knjiga, s druge tipkovnica, čitaš, formuliraš pročitano u suvisli tekst. Da svaki puta moram pogledati u tipkovnicu kad dovršim tri rečenice pročitanog mislim da bih svisnula od muke i jedan tekst od 2-3 A4 strane pisala bih cijeli dan.ne mogu se dosjetiti niti jednog jedinog razloga zašto bi predmet - daktilografija - bio koristan za djecu
Isto vrijedi i za kćer: tjedno mora napisati nekoliko eseja, svaki od barem 700 riječi (pa do 3000-4000). Da ne zna pisati "na slijepo" mogla bi se "slikati".
A, uostalom, zar nije znanje daktilografije korisnije od puno toga što u školi uče? Primjenjivo je u gotovo svakom poslu, korisno, brzo se savlada, olakšava studiranje zbog brzine pisanja bilješki.... Zašto ne bi učili? Da je moja kćer imala daktilografiju u školi uopće se ne bih bunila. Dapače!
Daktilografija kao predmet možda ne, ali umijeće brzog tipkanja apsolutno je korisno.ne mogu se dosjetiti niti jednog jedinog razloga zašto bi predmet - daktilografija - bio koristan za djecu
S tim umijećem sam par godina honorarno prevodila stručne tekstove, učinak je bio povelik, a bogme i plaćanje. Pa ti vidi
(Ali daktilografiju nikad nisam učila - tipkovnicu sam naučila automatizirano koristiti igrajući bedaste igrice na prastarom računalu kojem se potrgao joystick. Ako se još netko sjeća što je to
ja isto jako puno pišem. i isto koristim razne izvore.
al nekako nije mi nikad brzina bila problem. tipkam s 2-4 prsta, dosta brzo. kad smislim što želim napisati, nije mi problem baciti oko na tipkovnicu. istina, dosta i griješim u brzini. al opet imaš onaj check.
iako, sad kad vas čitam, možda si i kupim ovu knjigu od peterlin, možda mi olakša život ta vještina.
za djecu nije koristan, ali za odrasle moze biti jako koristan.
imala sam daktilografiju u srednjoj, jednu godinu, i to mi je znanje (ili sposobnost) pisanja sa svih 10 prstiju, bez gledanja, jedno od najkorisnijih i najkonkretnijih koje sam stekla u skolovanju
u poslu, ali i u zivotu bezbroj puta mi je "spasilo glavu" kako su cure prije mene rekle
bilo sto da treba napisati, prepisati, izdiktirati u pero - brza sam ko brzi gonzales
puno tipkam i na poslu
sama sam si pisala maturalnu radnju, diplomsku
sad djeci mogu prepisati bilo sto, neusporedivo brze od nekog drugog
jako jako je korisno
Za početak ti ne treba knjiga. Postavi lijevu ruku na A;S;D;F (počevši od malog prsta na A), a desnu na J;K;L;Č (tako da ti je mali prst na Č). I dalje vježbaš. Ne mičeš ruku nego samo položaj prstiju. Čak i da to polovično svladaš vidjet ćeš koliko je lakše. Evo, za početak, ukratko: http://kakonapraviti.net/Kompjuteri/...o-kucanje.html
Slažem se.
Ima toga za svinje hraniti. Recimo ovdje sam našla tu šarenu sliku gdje se vidi postavljanje ruku i kojim prstima se pišu koja slova. Meni je neprocjenjivo:
http://www.tranexp.hr/LearningSeries/TypingTutor.html
mi smo morali pisati u mrklome mraku
podrumska soba, ugašena svjetla, ko u rogu
i piši diktat
i, vraga!
opet pišem sa 3 - 4 prsta
ali, voljela bih da djeca svladaju tu vještinu
isto!
i to na onim starim masinama gdje si morao divljacki lupati da ostane nesto na papiru
ja sam samouka. nije da znam, ali mogu dosta brzo tipkati i ko psu mi je zao sto me neko nije natjerao tako ko one koje su imale.
mozda zato i sad i imam toliko tipfelera
Posting Permissions
Reply With Quote