mi smo lezerni, ali ne nepazlijivi. no posto kod nitko nema sklonost povracanju, niti drugim boljkama te vrste, odnosno ne sjecam se da je ikome od nas ikada bilo zlo od necega sto smo jeli kuci,
nekako si mislim, da valjda dobro radimo.
mi smo lezerni, ali ne nepazlijivi. no posto kod nitko nema sklonost povracanju, niti drugim boljkama te vrste, odnosno ne sjecam se da je ikome od nas ikada bilo zlo od necega sto smo jeli kuci,
nekako si mislim, da valjda dobro radimo.
mi smo i dalje ležerni, al od nemilog događaja, nismo više nepažljivi. al dobro, ispričati ću, iako ovo kako smo mi bili nepažljivi, vjerujem da nitko od vas nije.
nemili događaj se zbio po ljeti, j je imao 2 godine.
radili smo večeru, buzaru od kozica. bili su i naši prijatelji. drugi dan smo od ostataka napravili rižot. koji j nije htio jesti, usprkos našem nagovaranju kako je fin. i bio je fin, nije bio pokvaren.
majko mila. već tu večer . temperatura 39, 24 sata je non stop wc bio zauzet, il ja il mm, il povraćamo il proljev. i tako cijeli dan, tek sutra navečer se nekako smirilo.
mm se kuna da je stavio u frižider ostatke, al nije. ostalo je preko noći vani.
od tada kozice ne mogu ni primirisati.