Probat cu ukratko. Uglavnom, treće dijete koje se "desilo", muz i ja skoro 40, dvoje relativno velike djece - 12 i 7 g., ogromni kredit i mali stan. Pomoc od staraca nula bodova, nemaju ni oni. Šok trece trudnoce i dolazak male bebe doveo me do toga da, uz sve gore navedeno, imam jos i osjecaj da ne volim dovoljno bebu, da mi je poremetio zivot i planove, da mi je za sve kriv! Ja stalno ljuta, stresirana, svi u kuci pate zbog mog ponasanja, odnos sa mm grozan, stalan osjecaj krivnje sto se tako osjecam i strah da me ""Bog ne kazni"" zbog tihh mojih misli - a mali presladak, zdrav i dobar. Koma! Pila sam i normabele ponekad ali nisu mi pomogli. Tek sada kad mali ima sedam i sitno mjeseci malo sam dosla k sebi, ali sama sam sebi pomogla u glavi. Jednostavno moram funkcionirati jer imam dosta obveza oko djece i ostaloga. Sve je u nama, ali netko osvijesti stvari lakse a netko teze. Stotinu puta sam svasta pomislila i odmah se posramila, jer toliko je bolesne djecice i onih koji djecu ne mogu imati a zele... Bog ti uvijek da onoliko koliko TI MOZES nositi...